Košarica Narudžba

INTERVJU - ANTONIJA TRUPINIĆ

27.10.2017
Luka Kuhar
Bilderi znaju biti kratki i sažeti, ali to nikako nije pravilo. Odlična iznimka dolazi u liku Antonije Trupinić, trofejne natjecateljice s kojom je uvijek zadovoljstvo napraviti intervju. Pričalo se o životu, sportu i poslu - svakako bacite oko!

 1. Pozdrav, Antonija, već se neko vrijeme nismo čuli. Što se novog zbiva u tvom životu?

 
Bok, Luka! Pa evo me! Nisam ja nigdje otišla, cijelo vrijeme me možeš naći u teretani u Zadru, naravno! Ok, u zadnje vrijeme sam nešto češće i u Zagrebu, posebno vikendom. Balansiram, za sada uspješno između ova dva divna grada i uživam u životu! Od zadnjeg puta kada smo pričali, dosta se toga promijenilo u mom životu, naravno na bolje! Prije svega, ja sam se jako promijenila, ne samo fizički što je posljedica konstantnog treninga i pravilne prehrane, nego i emotivno i psihički što je također (ne bi vjerovao) posljedica ovog sporta. Sada sam puno zadovoljnija, imam puno više samopouzdanja i puno više volim samu sebe, nego prije par godina. Možda se tada to nije tako činilo, možda ni sama tada nisam bila svjesna svojih emocija, ali iz današnje perspektive vidim koliko sam od tada sazrela. Doduše, neke stvari dođu i sa godinama, iskustvom, a od tada je i prošlo 3-4 godine i to, meni najturbulentnije, koje su me oblikovale i dovele do ovog trenutka da ti opet mogu odgovarati na pitanja. I neizmjerno mi je drago zbog toga jer i sama sada mogu sagledati kakav kontinuitet imam te bez obzira što sam sto puta rekla da se više neću natjecati, ja se natječem i osvajam još sjajnije medalje. U međuvremenu sam završila i Program za obavljanje poslova instruktora bodybuildinga i fitnessa na Body Building i Fitness Učilištu „prof. Siser“ i time stekla titulu Instruktora bodybuildinga i fitnessa. Osim toga, na poslu sam napredovala čina satnice, završila nekoliko tečajeva te dobila licencu za probnog (test) pilota na svom helikopteru Bell 206B Jet Ranger. No, mislim da to ništa ne bi bilo tako divno da nemam s kim podijeliti svoje sretne životne trenutke. Zadnjih nekoliko mjeseci u mom životu se pojavio i Stjepan Naglić nakon što sam 2 godine bila „solo igračica“ i radila na sebi, pokušala pronaći svoje mjesto na ovoj planeti. Eto, našla sam ga. Sad je napokon sve na svom mjestu. Uz njega, tu divnu osobu, još divnijih vrlina, moj ponos, moju motivaciju, moju podršku, tek sada za mene više ne postoji nemoguće. Stjepan je, također, trener i radi na nekoliko lokacija u Zagrebu u teretanama, uglavnom transformacije formi te pomaže ljudima kod održavanja kondicije, tjelesne forme, snage. Njegov entuzijazam i energija nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim, zato i ima takve rezultate s klijentima. I divim mu se na tome jer mu to nije osnovno zanimanje. On je i IT manager i radi već 10ak godina u jednoj tvrtki u Zagrebu, ali je i poduzetnik s velikim idejama od kojih je neke realizirao, a neke ćemo realizirati zajedno jer se radi o fitnessu i bodybuildingu (mislim da će to i vama biti jako zanimljivo). Pa evo, iz svega ovoga možete i sami zaključiti da sam ja cijelo vrijeme tu, nisam nigdje otišla, radim, treniram, radim s klijentima, ponekad ubacim i koje natjecanje, motiviram ljude kojima je teško organizirati vrijeme u danu i pokušavam im pomoći da ostanu na dobrom, zdravom životnom putu. Ponekad sama sebi znam dati titulu životnog trenera, a ne samo osobnog. I moram priznati da mi se ta ideja jako sviđa.
 
2. Kako se osjećaš sada kada si prešla iz bikini u body fitness kategoriju – gdje ti je bilo draže?
 
Da, eto mene napokon u bodyfitnessu! Znam, znam. Rekao si mi i sam prije par godina da je meni mjesto ovdje i da će medalje početi dolaziti kada se prebacim u bodyfitness, ali ja sam prije par godina imala potpuno drugačije stavove, tj. nisam ih imala, nego sam bila pod utjecajem mase koja ne voli prenabildano žensko tijelo. Moj stav nije bio moj, nego stav ljudi oko mene. I zato sam bila nesretna, zato ni na natjecanjima nisam baš dobro prolazila, nisam ni zračila kao bikinica, a cijelo vrijeme sam odbijala taj prelazak jer me bilo strah odbacivanja iz društva. Nisam baš voljela sebe, niti sam znala što radim i zašto to radim. Znala sam samo da volim jako i teško trenirati i jesti dok me napokon moja današnja trenerica Eva Rusan nije uspjela nagovoriti da pokušam u bodyfitnessu. Moram priznati da sam se na to odvažila samo zato što sam znala da ona na to natjecanje neće izaći jer sam se bojala da će moja forma pokraj njene izgledati smiješno. Bilo je to u veljači 2016. Tada smo složile plan i napravile predobar posao! Srebro na Prvenstvu Hrvatske u Zagrebu i zlato na Adria Cup-u u Zadru u svibnju 2016. pokazalo je da sam napokon na pravom putu i da mi je tu mjesto. Sada se više niti malo ne dvoumim da sam rođena bodyfitnessica i definitivno se bolje osjećam u ovoj formi, s treninzima kakve rade bodyfitnessice.
 
3. Rezultati stvarno ne izostaju, čak štoviše, na nedavnom Zagreb Openu ponovno si potvrdila kvalitetu. Koja je tajna uspjeha?
 
Tako je! Na Zagreb Openu sam jednoglasno osvojila čisto zlato! Vidjela sam boovnu listu i ostala oduševljena! Znači da je posao napravljen perfektno, a to je bilo tek uvodno natjecanje, kako bih vidjela koliko još moram poraditi na formi jer je prioritet ove sezone ipak bio Maximum Open u Sloveniji. I došao je Maxximum gdje se pojavilo još 7 predobro izgrađenih djevojaka iz 5 zemalja. Moram priznati da sam tada čak i imala tremu. Znala sam da pozing mora biti perfektan ako želim zlato i na ovom natjecanju. I osvojila sam ga! Pao je i taj Maxximum i moje srce je sada ispunjeno. Tajna uspjeha je definitivno u odnosu između mene i moje trenerice Eve bez koje ja sigurno ne bih bila ovdje. Njen program i njene ideje me uvijek ubiju do kraja, uvijek joj reagiram da nije normalna kad mi napiše treninge i prehranu, ali znam da žena zna i znam da je to jedini način da opušteno izađem na binu, bez grižnje savjesti da sam pogriješila u koracima. Naravno, dogodi se i meni nekada da jednostavno nemam vremena trenirati, da me posao, obaveze, putovanja, obitelj, prijatelji iscrpe više nego što sam očekivala, da mi treba više sna, nego sam planirala. Ali iskren odnos prema treneru je ključan. I kada se dogodi da moram nešto promijeniti iz programa, obavezno kažem Evi što se događa kako bi i ona znala reagirati na novu situaciju. Nekoliko puta sam dobila i po prstima kad me uhvatila da treniram „krive treninge“ u „krivo vrijeme“ ili jedem nešto što se „nismo dogovorile“, ali znam da to sve govori isključivo radi zajedničkog uspjeha. Ukratko, svatko treba imati svoju Evu u pripremama. 
Na kraju, kako sam u stvarno dobroj formi, s trenericom sam se dogovorila da izađem na još jedno natjecanje koje će se održati 28.10.2017. u Opawi u Češkoj. Radi se o tradicionalnom međunarodnom natjecanju koje se održava već 49 godina u kontinuitetu što vam samo može potvrditi kvalitetu, odličnu organizaciju i vrhunski odaziv natjecatelja iz godine u godinu! Još svega par dana i opet sam na bini! Jedva čekam jer znam da mi je forma još bolja nego na Maxximumu! Na meni je samo da odradim svoj pozing i uvjerena sam da je i to zlato moje. Zapravo, moje je. Samo ga idem pokupiti.

4. Možda se sjećaš, još smo u Zaječaru komentirali kako bi na tvoju figuru odlično pristajalo dodati taman onoliko mišića za body fitness. Je li taj prijelazak bio prirodna ili teška odluka? Pitam upravo zato što se mnogi natjecatelji dvoje oko kategorija; ima ih koji se panično boje isprobati nešto drugačije.
 
Kao što sam već pisala, promjena kategorije mi nikako nije bila opcija prije nekoliko godina. Razlog je taj što većina ljudi oko nas i dalje smatra da nabildane žene nisu lijepe i da se treba jako paziti u ovom sportu do koje razine mišića treba ići ako želimo zadržati ženstvenost. Ono što meni nikako nije bilo jasno je to što su meni bodyfitnessice oduvijek „kraljevska kategorija“ i silno sam željela jednog dana biti prava bodyfitnessica, ali sam se jako bojala odbacivanja u društvu, bojala sam se da neću biti lijepa, a silno sam željela biti lijepa, ženstvena i imati obline (zbog kojih sam, na kraju krajeva, i počela trenirati). Osim toga, oduvijek sam bila mršava, na rubu bigoreksije, zbog čega sam mislila da ću do mišićne mase potrebne za bodyfitness doći tek za cca 10 godina staža u teretani. Gledajući naše bodyfitnessice, nisam se smatrala dovoljno velikom, mišićavom, izrezanom da im konkuriram pa kad već nemam ono što se traži, radije ostajem u sigurnoj zoni bikinica, oglušujući se na savjete cijelog Hrvatskog bodybuilding saveza da mi nije mjesto među bikinicama, nego bodyfitnessicama. Dok Eva nije rekla: „Možeš ti to. Ja sam bila kao ti i vidi me danas. Ništa se neće promijeniti u tvom životu. Ionako treniraš i jedeš. E pa sada ćeš trenirati malo teže i češće, a znam da to voliš!“ Oči su mi se zasjajile od strasti i pristala sam. Inače nigdje ne puštam korijenje, obožavam izazove, za mene nema pogrešaka u životu, samo lekcija i kada sam to sve posložila, shvatila sam da je vrijeme. Bila sam jako, jako sretna i uzbuđena! A te emocije me prate i danas jer sam našla kategoriju u kojoj mogu pokazati svoj puni potencijal.

5. Kako danas izgledaju tvoji treninzi? Ima li znatnih promjena ili se više manje držiš istoga?
 
Moji treninzi danas su potpuno drugačiji od treninga kada sam bila bikinica. Ne može se usporediti. Prehrana pogotovo. 
Puno ljudi zna reći da je trening trening i da nema razlike, da uvijek treba ići jako i teško, ali to baš nije istina jer trening ne ovisi samo o konačnom cilju koji želimo postići, nego i o trenutnoj formi s kojom krećemo u pripreme za određenu kategoriju. Dok sam još bila bikinica, niti jedne pripreme mi nisu bile iste jer sam svaki put u pripreme kretala s potpuno drugačijim omjerom čiste mišićne mase i masnog tkiva. Svaki puta kada bih krenula u pripreme, primjenjujći program od prošlih priprema, iznenadila bih se kako ne funkcionira kao prije i kako mi se forma ne gradi u željenom smjeru pa sam svaki puta morala puno toga mijenjati i prilagođavati. Na kraju sam došla do takve forme da ja za bikini više ni ne moram jako trenirati, da ne smijem podizati kilaže na treningu, da moram sve vježbe raditi s jako puno ponavljanja (preko 30) da bih zadržala tonus, ali da mišić ne bi rastao. Na bini više nisam smjela „stiskati“ mišiće kako bih pokazala formu jer sam bila pretvrda i preizrezana za ono što se tražilo. Moje zadnje natjecanje u toj kategoriji se nisam nešto spremala. Pripreme sam radila doslovno 3 tjedna i nisam previše brinula za formu jer sam znala da moram biti malo masnija i vodenija. Ali bila sam prevelika. I tada se pojavila Eva. <3 
Mislim da većina ljudi zna kako se kod Eve trenira i da to nisu bikini treninzi nego „hardcore-umrimuški-samojako-nemaneide“ treninzi na kojima i oni najjači muškarci plaču. Naime, Eva slaže trening i svom Stjepanu. A znate koliki je Stjepan. Osim toga, u ovoj kategoriji stvarno nema mjesta za pogrešku, nema mjesta za preskakanje treninga, nema mjesta lijenosti, a nema ni spavanja. Zadnjih mjesec dana pred natjecanje se rade i po 2 treninga dnevno što znači 12 treninga tjedno. Kao bikinica nisam nikad toliko trenirala i naravno da to puno utječe na moju organizaciju vremena u danu. A prehrana? Što više treniram, moram manje jesti. Što je natjecanje bliže, moj tanjur je sve manji i manji, a izbor namirnica se svede na broj 5! Jaja, piletina, zobene, riža i zelena salata. Što se više držim ovog pravila, to je forma bolja. Pa eto, tko može izdržati, imat će formu. Nema tu neke tajne. Sve ovisi koliko si jak u glavi i koji je smisao svega, koliko ti to znači u životu i kakvu podršku imaš, osim trenerice, naravno. Bez mog Stjepana i njegovih poruka onda kad je stvarno najteže i kad mislim da ništa nema smisla, da sam loša, gubim vrijeme dok mogu drugačije biti korisna društvu, on je tu i kaže nešto lijepo. Nekad su takve sitnice sve. Uz njega sam shvatila kako uživati u životu, dan po dan. 
 
6. Uz sav taj bodybuilding, valja spomenuti i to da ga usklađuješ s vrlo živopisnim poslom i aktivnim životom. Postaje li to s vremenom teže ili lakše?
 
Što se tiče organizacije vremena, moram prizanti da mi s vremenom ipak postaje sve teže iako sam ja odradila dobar dio natjecanja i znam što me čeka. Izazov mi više uopće nisu pripreme za natjecanje, da moram samo to napraviti, ja bih danas već bila profesionalka, ali posao mi je jako zahtjevan i traži od svakog pojedinca da bude 100% duhom na poslu. Moj posao se ne može „odraditi“ s mislima na treningu. A kako sam ja starija, tako i napredujem, pa sam nedavno dobila i čin satnice i bolje mjesto na poslu čime sam dobila i veću odgovornost, razinu s koje moram puno više raditi i voditi mlađe kolege pilote, biti primjer i održavati svoju razinu znanja na nivou. A slijedi mi i preobuka na novi tip helikoptera Kiowa Warrior koji su stigli u našu državu prije godinu dana. Taj korak u mojoj karijeri je definitivno vrhunac. Nema dalje. A mjesta na toj preobuci su ograničena. I doslovno se biraju piloti koji će ići na preobuku. Moje iskustvo i dosadašnje obrazovanje me dovelo do toga da sam izabrana za sljedeću grupu pa ću od siječnja do lipnja sljedeće godine biti jedna od šest polaznika na toj preobuci. Jako sam sretna i ponosna zbog toga! Ali naravno da to povlači pitanja kako se paralelno, s takvom odgovornosti na poslu, natjecati. Hoću li moći balansirati ili ne? Ne znam. Znam samo da ću dati sve od sebe da pokušam. Ali ako moram birati, naravno da ću izabrati posao prije natjecanja. To ne znači da neću trenirati, to samo znači da neću raditi dva treninga dnevno, nego jedan. I dalje ću raditi na svojoj stranici, pomagati ljudima kako bi stekli nove fitness navike i dalje ću raditi kao trenerica u svojoj teretani, ali do određene mjere koja mi bude ugodna. Fitness i bodybuilding je dio mene i dio mog života i ako mi to netko oduzme, to više nisam ja. Ja sam i pilot i bodyfitnessica i trenerica i motivatorica i sportašica. Oduzmite mi nešto od toga i to više nije ista Antonija.
 
7. Kojim bi natjecateljicama preporučila bikini fitness, a kojima body fitness?
 
Bikini fitness bih definitivno preporučila djevojkama koje su se tek počele baviti ovim sportom i nemaju puno staža u teretani. To ne znači da se mogu natjecati djevojke koje treniraju tek 2 mjeseca, ali godinu dana konstantnog kvalitetnog treninga može oblikovati bilo koju genetski posloženu djevojku u lijepu i skladnu bikinicu. Ono što je meni na bini lijepo su visoke djevojke koje imaju dugačke noge, veći gluteus i uski struk. Ako genetski imaju takvu građu, s njima je vrlo lako trenirati za formu bikinice. Isto tako ovu kategoriju preporučam djevojkama koje ne vole teške treninge, koje ne žele imati puno mišićne mase, koje nemaju vremena, ali ni apetita za jesti veće količine hrane, nego žele zdravo, lijepo oblikovano tijelo izgrađeno u teretani, praćeno pravilnom balansiranom, laganom prehranom. U paketu s lijepim osmjehom i očima, pozitivnom energijom i mačkastim hodom postat će top bikinica! 
 
Djevojke sportskije građe, kraćih nogu, uže zdjelice i šireg struka, a širokih ramena su idealne za kategoriju bodyfitness. Ne kažem da je to standard, nego gledam kako meni izgledaju određene djevojke na bini i gdje ih mogu posložiti. Ne znači da se jedna dugonoga bikinica, uskog struka jednog dana neće pretvoriti u predivnu bodyfitnessicu, ali će od svoje građe sigurno profitirati i kao bikinica! Ja nisam bila takve građe zato danas jesam bodyfitnessica. Lakše mi je osvajati zlata u ovoj kategoriji jer nemam to graziozno držanje, nisam „mala mica“ na bini, nego više lavica koja čuva svoj teritorij. A i vojska me oblikovala. Ja sam vojnikinja. To se osjeti dok hodam. A volim i teške treninge. Volim taj osjećaj nakon teškog treninga. Volim napredovati u težinama. Izazov su mi osnovne vježbe s troznamenkastim opterećenjem i sretna sam kada se moj trening može usporediti s treningom nekog muškarca. Volim taj osjećaj snage. Ali volim i jesti. U većim količinama. Raznoliko. Nisam ljubitelj salata, iako mi se cijele pripreme uglavnom svedu na salate s piletinom jer sam sklona dobivanju mišićne mase od ugljikohidrata. Volim kad se na tijelu vide vlakna, separacije i žile. Lijepo mi je to. Upravo takvim djevojkama preporučam ovu kategoriju. Panterama, lavicama, tigricama koje su jake, snažne, zavodljive i disciplinirane. Perfekcionizam je poželjna vrlina u ovoj kategoriji.
 
8. Reci nam, Antonija, što spremaš u budućnosti? Možda još koji prijelazak u novu kategoriju, nastavak body fitnessa ili nešto sasvim treće?
 
U nastavku moje karijere ne vjerujem da ćete me vidjeti u većoj kategoriji. Ovo je kategorija u kojoj se dobro osjećam jer taman balansiram s emocijama u ovom tijelu. To je to. Izgradila sam što sam htjela i sada mi je izazov to održavati. Ne trebam si postavljati izazove u kojima trebam graditi još mase jer je održavanje ponekad i teže od izgradnje. Osim teretane, mislim da ću u svoju dnevnu rutinu ubaciti i yogu koja mi pomaže da izbalansiram svoj duh sa tijelom i izazovima koji su ispred mene, a taman će mi takav oblik tjelovježbe dobro doći da čuvam svoje zglobove, tetive, mišićne ovojnice, radim na disanju i statičnoj snazi. Već sam pohađala satove yoge pa znam o čemu pričam. Predivan osjećaj i predivan spoj dva sporta. Čak mi se kondicija popravila nakon samo mjesec dana yoge, a bez trčanja! Osim toga, sa Stjepanom radim na ogromnom projektu, njegovoj ideji koju je pokrenuo prije par mjeseci, a koja je u završnoj fazi. Radi se o Fit Cardu, kartici koja će povezati sve fitness centre i sportske objekte jednom karticom, tj. jednom mjesečnom članarinom. Naravno, cilj nam je povezati što više sportskih i fitness objekata, jer što više objekata bude u ponudi, korisnicima će imati veći luksuz izbora treninga. Pa će za jednu članarinu mjesečno moći trenirati što god budu željeli: od teretane, plivanja, boksa, yoge, crossfita, tenisa, funkcionalnog treninga, insanitiya... u bilo kojem gradu u Hrvastkoj. Tako će svi oni koji vole multidimenzionalni trening i žele kombinirati primjerice teretanu i plivanje platiti samo jednu članarinu, a ako su na putu, sa svojom karticom mogu trenirati i u drugom gradu, naravno! Ovakav projekt već postoji u puno zemalja, a jedan primjer je i Srbija koja je sa svojim Fit Passom povezala preko 600 objekata u cijeloj državi! Mislim da će i kod nas Fit Card imati jednak odaziv, a u paketu s članstvom za naše korisnike dolaze i brojne druge pogodnosti: od pristupa svim informacijama i fotografijama svih objekata-partnera na jednoj stranici, savjeti za treninge i prehranu, samostalna izrada plana prehrane na Fit Card stranici, do popusta na suplemente naših sponzorskih brendova i partnera, popusta na opremu u sportskim trgovinama, web shop, blog... Osim toga, u izradi mi je i fit kuharica koju sam stavila malo na stranu dok ne završim s natjecanjima. Ali čim prođu natjecanja, krećem s kuhanjem i pisanjem recepata! 
 
Kao što iz svega možete zaključiti, fitness i bodybuilding je moj život, natjecala se ja ili ne. Lijepo je biti na bini, lijepo je osjetiti podršku obitelji, prijatelja i navijača, ali život nije bina. Život se sastoji od puno lijepih trenutaka, čak i onih kada ste sami sa sobom u teretani i gledate u tu šipku i vizualizirate kako ste je već podigli 5 puta i time napravili svoj PR. I onda čučnete, uzmete šipku i dignete je 5 puta i krenu vam suze. Neprocjenjivo! 
 
Puno vam hvala na ovako lijepim pitanjima, nadam se da vam moji odgovori nisu bili preopsežni, ali ja ne bih bila ja da sam nešto izostavila. 
Puno vam pussa šalje Tonkica! :* :*

Do Čitanja,
Luka Kuhar

PHOTO CREDIT: Tomo Bagarić
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO