Košarica Narudžba

K.O. #1. - Arnold i 1980.

03.08.2017
Luka Kuhar
U novom serijalu članaka o kontroverznim Olympijama, pobliže ćemo pogledati neke od najpoznatijih nastupa koji su, zbog neočekivanih rezultata i plasmana, i dan danas predmet rasprave u bilderskom svijetu.

 Vjerojatno ne postoji bolji primjer takvog događaja od onog u Sydneyju 1980. godine, kada je sport bodybuilding umalo nastradao od ruke svog omiljenog sina. Na zalasku 70-ih bodybuilding nije bio tako nepoznat, nov i potpuno apstraktan. Taman se zahuktavao na svom putu prema ozbiljnoj disciplini. Šampioni su bili poznati, izrazito respektabilnog izgleda, a industrija oko bildera počela je svoje prve korake pretvarati u ozbiljne poslove.

 
Arnold Schwarzenegger umirovio se 1975. Rekao je da se prestaje natjecati, ali je siguran da nikad neće odustati od bodybuildinga kao sporta koji mu je dao toliko mnogo i uvelike ga oblikovao kao osobu. Austrijski hrast izgradio je svoje neizgovorljivo ime na kontinentu čiji je jezik u počecima jedva natucao.
 
U tom trenutku „penzić“ Schwarzenegger ima 6 Olympia titula i apsolutni je rekorder po tom pitanju. U nezaustavljivom zaletu, zaredao je te trofeje i potvrdio da je baš on ta nesavladiva sila u sportu. Postalo je jasno da, ako želite biti vrhunski bodybuilder, vjerojatno želite nalikovati Arnoldu Schwarzeneggeru. Natjecateljska konkurencija sigurno je malo odahnula kad se karizmatični titan udaljio od pozornice. Pumping Iron popularizirao je sport, ali nikog toliko kao samog Arnolda, i stvorio dojam da je to interesantno europsko ime postalo sinonim za mišiće.
 
Bilo je vrijeme za neka nova lica i nove šampione. Ne u smislu da će netko odjednom pasti s kruške i sasvim slučajno osvojiti Olympia naslov, ali bilo je željnih takmaca kojima je Arnold blokirao put. Tu bol možda najbolje poznaje Franco Columbu, njegov dragi prijatelj nešto nižeg rasta, koji je izgledao super pored svih osim pored Arnolda.
 
U vremenu prije Olympije 80-e, Arnold se priprema za veliku ulogu u Conanu. Vratio se treninzima na visokoj razini kako bi vjerodostojno reprezentirao moćnog barbarina. Svojim je radom u teretani podigao koju obrvu iz bodybuilding krugova, ali znalo se da Arnold puca na milijunsku filmsku branšu i ljudi su išli svojim poslom. Mnogima je bilo drago čuti da će se u panelu osoblja na Olympiji naći baš on i da će na taj način uveličati spektakl i dodati dašak glamura paleti stručnjaka koji ocjenjuju natjecanje. Mentzer, Zane, Bannout i ostala ekipa imali su što za vidjeti kad je u neočekivanom naletu inspiracije Schwarzenegger svukao odjeću i na vaganju odlučio pristupiti natjecanju.
 
Bilo je tu svega. Ružnih pogleda, teških riječi, otvorenog i suptilnog zamjeranja još uvijek šesterostrukom Olympia šampionu koji se „drznuo“ ukrasti svjetla reflektora tadašnjoj natjecateljskoj garnituri. „Pa on je svoje vrijeme već imao, neka se bavi filmovima“ bio je neki opći ugođaj u Sydneyju.
 
Mentzer nije stao samo na tome. Porječkao se s Arnoldom koji mu u svom provokatorskom stilu nije ostao dužan ustvrdivši da ovaj ima napuhan trbuh. Da se nije upleo ostatak svlačionice, Olympia bi možda postala poprište svog prvog boksačkog izdanja.
 
Nije to bio onaj moćni Schwarzenegger kojeg bi konkurencija brinula samo u smislu istraživanja dodatnih mogućnosti kako da ih nasamari i nadvlada. Ovo izdanje Arnolda moralo se plašiti okupljenih bildera jer im je u najboljem slučaju mogao parirati, a u najgorem...nije želio ni pomisliti. U tom trenutku nije mu bilo svejedno. Kao ličnost bio je veći od sporta u kojem se natjecao, zadnje što mu treba je da ga taj sport sa svog čela smjesti negdje u sredinu ili čak na začelje.
 
Nitko ne zavodi publiku kao Arnold. Šarm i karizma 1980. bili su najjači mišići koje je Schwarzenegger mogao napeti. Sve ostalo nije bilo loše, ali ni izbliza jednako impresivno kao u najboljim danima njegove karijere. Koketirao je sa sucima i auditorijem kroz svoj prepoznatljiv stil poziranja u kojem gotovo u potpunosti izbjegava izvoditi poze koje mu ne pašu, čak i kada su obvezne. Logika je nepogrešiva – kome će oprostiti ako ne njemu?
 
Njegov slobodni nastup završava ovacijama i molećivom publikom koja traži od njega povratak kao da su binu maloprije napustili Beatlesi, a ne jedan mišićavi Europljanin. Osobno, mislim da su upravo u tom trenutku svi znali da Arnold nije nužno osvojio, ali je sigurno ukrao show. Ostatak je bila procedura.
 
Ne, nije to bilo njegovo najbolje izdanje.
Ne, vjerojatno nije bio najbolji na bini.
I možda najbitnije – mislim da nikog osim konkurencije nije bilo briga.
 
Svi koji su se tada našli na pozicijama ispod Arnoldove, osjećali su se kao da su izgubili natjecanje. Kako pobjediti bodybuildera koji se ne natječe kao bodybuilder, nego kao Arnold Schwarzenegger? Poslužit ću se ovdje jednim upitom kojeg je mnogo godina kasnije dobio Arnoldov politički konkurent: „Ne znam kako misliš nadjačati čovjeka kojeg svijet zna već po prvom imenu.“
 
Predstavništvo televizije koja je prenosila Olympiju nije više htjelo imati posla s bodybuildingom jer, kako kažu, bilo im je jasno da najbolji natjecatelj nije pobijedio, a godinama nakon pričalo se da je to iskustvo potpuno ubilo duh Mikea Mentzera. Trebao je jedan kraći period da se trzavice nakon osamdesete smire i situacija postane normalnija.
 
Trebalo je neko vrijeme kako bi bodybuilding prebolio Arnolda.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO