Košarica Narudžba

Lista za Arnold 2018. - dio prvi!

12.01.2018
Luka Kuhar
Kakva nas samo poslastica čeka ove godine u Columbusu! Sve impresivne natjecatelje predstavit ćemo vam u nekoliko članaka, od kojih je ovo prvi.

(Kliknite na umanjenu sličicu ispod naslove za prikaz ostalih natjecatelja u ovom članku :) ) 

Krećemo s open kategorijom koju ćemo podijeliti u dvije skupine pretendenata na Arnoldovo prijestolje, pa krenimo odmah.

 
1. Lionel Beyeke
 
Mislim da je stvar gotova, Lionel sigurno osvaja ovo natjecanje, on je kalibar za to. Ima građu i fali mu nešto zadnje lože, ali inače figurom bez problema parira bilo kome te ga očekujem vidjeti pri samom vrhu ovogodišnje inačice Arnold Classica, ako već ne kao najboljeg. Da...tako bih pisao u nekoj alternativnoj dimenziji gdje Beyeke dolazi u nekoj respektabilnoj formi i može nekoliko puta zaredom pokazati profesionalno izdanje na pozornici. U prvom dijelu ima mnogo istine, on stvarno ima šanse boriti se s najboljima, no to će se dogoditi onda kada formom na bini više ne bude među uvjerljivo najgorima.

2. Maxx Charles
 
Godine su dobre prema Maxxu. Od iznimnih ruku i velikog potencijala došao je do – i dalje iznimnih ruku, ali već nešto ostvarenije karijere. Redajući dobre plasmane, bez straha od impresivne konkurencije, Charles nastavlja svoju priču i na ovom Arnoldu. Nema sumnje da će konkurencija biti strašna te da ga se zbog toga ne vidi kao favorita za broj 1, niti kao veliku ugrozu za najbolju trojku. Pa ipak, želio bih staviti naglasak na zadnje godine njegove karijere u kojima se stvarno pokazao kao netko tko pojam uzlazne kampanje dobro prezentira na bini. Ne želim se zaletiti i svrstati ga na najbolje pozicije, ali onaj tko ga ne shvati ozbiljno, od njega će izgubiti.

3. William Bonac
 
Ako smo se našalili kod Lionela, ovdje ćemo biti smrtno ozbiljni. William Bonac po inerciji s Olympije ovdje treba osvojiti natjecanje te ga gledamo kao osobu koju će svi izazvati kao najočitijeg favorita u Columbusu. Gusta, zbijena, strahovito mišićava figura Bonaca u zadnjim je godinama svoj arsenal pojačala dodatnim kilogramima i kvalitetnom formom, a izgubio je samo zlatne zube. Obje promjene smatram izuzetno dobrima po njegovu karijeru. Po mišljenju mnogih, mogao je nadjačati Ramyja na sada već prošlogodišnjoj Olympiji, a sve osim Phila Heatha može uvjerljivo pobijediti. Malo mu što nedostaje i svatko će morati donijeti svoje najbolje izdanje da mu parira. Nekima ni to neće biti dosta, već će morati računati i na Bonacovu pogrešku. William je stvarno dobar, „front runner“ u ovoj godini.
 
4. Jonathan De La Rosa
 
Još otkad se sukobio s Justinom Comptonom, i on mi je drag. Bila je to bitka „novog“ Dennisa Wolfa i „novog“ Phila Heatha koju je Justin za dlaku dobio, a, iako neki tvrde suprotno, mislim da nijedan od njih dvojice od tada nije napravio značajno bolje izdanje. Dupli biceps u režiji De La Rosse zaista dobro izgleda. Proporcije su tu, ruke su velike, noge masivne, a frame dobro popunjen. Iskreno ću reći da je ovaj lineup i više no izazovan za bodybuildera koji se trudi izaći na pravi put glede finalne verzije svojeg izgleda, ali kao što sam rekao za Maxxa Charlesa pogubno bi bilo otpisati ga samo tako jer, iako neće biti favorit. I dalje ima kvalitetnu bildersku pozadinu te, još bitnije, figuru punu potencijala.

5. Cedric McMillan
 
Nije da se Bonac treba plašiti konkurencije, ali enigma Cedrica McMillan uvijek neugodno rovari po svijesti onih koji mu se suprotstavljaju. Hoće li to biti onaj Big Mac čijoj se formi divimo i koja utoliko upotpunjuje njegovu vrhunsku figuru; dovoljno da „odvali“ 99% pro scene ili je to onaj Cedric koji formu gađa kao pijanac pikado. Zvuči kao neslana šala, no nažalost, ovog drugog vidjeli smo nešto češće od prvog. Da formu nije lako pogoditi svi znaju, ali bude vam žao onda kada je u pitanju ovakva bilderčina dobrih proporcija i ogromnih mišića. Ogroman dio fanova bit će na Cedricovoj strani, koji ove godine brani svoju Arnold Classic titulu, a ja se iskreno nadam da će u svom kutu biti i on sam te da će nastaviti pozitivan niz rezultata svoje karijere, bez još jednog krivog zavoja.
 
6. Steve Kuclo
 
Boy Wonder, rečeno je prije par godina; kad ono tajac. Nije da Kuclo ima loše natjecateljsko iskustvo u pro ligi, dapače, određene pobjede krase njegovu reputaciju, ali svaki dobar rezultat obilježila mu je barem jedna kontroverza. Da ne tupim po osamstoti put istu priču, spomenut ću samo da ga Beyeke i Essa Obaid još uvijek ponekad sanjaju. Velik je taj Steve i nema lošu građu. Simpatičan čovjek, vatrogasac i All-American šampion, mučio se s problemom izgledanja kao veliko platno bez ikakvih detaljnih segmenata. Kao što rekoh, velik je taj Steve, ali nije bilo dovoljno. Zato se jako veselim vidjeti što je spremio ove godine i kako će parirati izuzetno jakom line-upu na ovogodišnjem Arnoldu.

7. Dexter Jackson
 
Majka priroda i otac vrijeme imali su dijete i nazvaše ga Dexter Jackson, a on se kao pravi pobunjeni sin okrenuo i protiv prirode i vremena izgledajući fenomenalno u godinama koje se ne vežu nužno uz takav, a bome ni približan izgled. Po meni osobno, snažan kandidat za najboljeg bodybuildera svih vremena, dokazano je najuspješniji glede pro pobjeda, a vjerujem da će konkurenti kolektivno odahnuti kada odluči objesiti gaće o klin. Zamislite, ljudi moji, već skoro dva desetljeća profesionalcima se teško natjecati protiv Dextera. Davne, davne 1999. Dexter je na Arnoldu bio sedmi, vjerojatno ne razmišljajući o tome da će u ostatku karijere osvojiti više Arnolda nego ijedan drugi bodybuilder. Hoće li moći još jedan, nisam siguran, ali ako sve prođe onako Dexterovski, još bi i mogao. Možda sam negdje gore napisao da određene natjecatelje nije pametno uzeti zdravo za gotovo, a za Dextera to stvarno ne treba dodatno naglašavati. Tko misli da protiv Jacksona može lako, nek'' uspoređuje karijeru s njegovom.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 

 

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO