NEVEN ČORAK INTERVJU

...tko zna da li bi me bodybuilding ikada zainteresirao...

1. Nevene pozdrav! Pratim tvoj angažman u svijetu bodybuildinga od davnih dana. Reci mi kako je sve počelo? Gdje je i kada pala odluka da ćeš krenuti put utega?

Prije svega zahvaljujem na tvom interesu i prilici za ovaj razgovor. U ranoj mladosti sam se bavio raznim sportovima a ponajviše atletikom i hrvanjem koji su značajno koristili utege kao dio općih fizičkih priprema pa mi je trening s otporom bio jako dobro poznat od davnih dana. Negdje u 1986 ili 1987 sam tijekom hrvačkog meča ozlijedio koljeno desne noge što me drastično ograničilo u hrvačkim treninzima. Tada sam se, tijekom perioda rehabilitacije, u najvećem dijelu posvetio treniranju s utezima. To je malo po malo u slijedećih 6 mjeseci potpuno formiralo moju odluku da se potpuno posvetim bodybuildingu.

2. U tvojoj knjizi koju si izdao prije nekog vremena kao priručnik za bilderske vježbe bila je slika tebe i tvoga oca kako obarate ruke. Je li obitelj bila podrška kroz ovaj sport?

Naravno. Bez podrške moje majke Mirjane i oca Josipa Čorka (nositelja brojnih odličja s Olimpijskih igara, svjetskih, europskih, državnih i niza drugih prvenstava u hrvanju grčko-rimskim i slobodnim načinom) ja vjerojatno ne bih ostvario ne samo sportska već niti druga dostignuća. Podrška je iznimno važna za uspjeh u bilo čemu, tako i u sportu. Ja sam na tom planu bio izuzetno sretan i neizmjerno sam im zahvalan na svemu sto su mi pružili. Naravno da je uspjeh moguć I bez podrške obitelji, mnogi pojedinci to i potvrduju, međutim takav put je bitno naporniji.

3. Bina je dugo vremena bila značajan dio tvog života. Možeš li se prisjetiti svojih prvih priprema i opisati nam kako su one izgledale? Jesi li mnogo toga mijenjao u kasnijim godinama karijere?

Moje prve vrlo ozbiljne bodybuilding pripreme su se dogodile u proljeće 1991 u San Diegu, California. Tada sam se pripremao za Europsko prvenostvo u WPF federaciji. Na prvenstvo sam izašao iznimno definiran, i osvojio treće mjesto. Za svoj tadašnji uspjeh (uz moju potpunu predanost pripremama) prije svega zahvaljujem Milošu Šarčevu koji mi je u San Diegu nadzirao pripreme i pomagao savjetima iz svog velikog znanja o bodybuildingu (prehrani i treningu). Osnovne postavke mojih prvih priprema nisu se bitno mijenjale tijekom cijele karijere. Naravno da sam u slijedecim godinama izgradio svoj specifičan način treninga, prehrane I drugog, kao rezlultat kasnije stečenog iskustava i ormalnog obrazovanja, ali sve se i dalje baziralo na istim temeljnim principima.

4. Okitio si se vrijednim titulama za vrijeme natjecateljskih dana i to u raznim federacijama. Što pamtiš kao svoje top izdanje, a što kao možda najlošije?

Najbolja forma na natjecanju mi je bila na Mr Univerzumu 2005 kada sam osvojio drugo mjesto. Međutim, ja sam u slijedećih par godina tijekom van-sezone bio bitno masivniji i proporcionalniji nego u 2005, ali nažalost nakon 2005. nikada nisam ostvario tako dobar stupanj natjecateljske pripremljenosti.

Moje najlošije izdanje je bila “forma” u 2007 godini na Mr Univerzumu I Svjetskom prvenstvu. Te godine sam odlučio nastupati krupniji i manje definiran. To nije bila pogreška u pripremama koja mi se “omakla kontroli”, već svjesna odluka jer sam u prethodnim natjecanjima gubio od krupnijih ali bitno manje definiranih natjecatelja. Stoga sam 2007 odlučio izaći na binu s 10-13 kilograma više nego prošlih godina. To je bila velika pogreška. Jednostavno rečeno, nekim natjecateljima bolje stoji kada su masivniji i manje definirani, međutim ja nisam jedan od njih i to me koštalo boljeg plasmana na natjecanjima te godine.

5. Kada pogledaš na bodybuildere iz Hrvatske nekada i sada, ali i općenito s ovih prostora, što misliš gdje smo otišli u dobrom, a gdje u lošem smjeru?

Žao mi je što ne mogu bolje odgovoriti na ovo pitanje, ali u zadnjih desetak godina jako slabo pratim bodybuilding u Hrvatskoj i svijetu. Međutim vidim da kod nas ima odličnih cura i dečki i kad ih gledam jako mi drago da se više ne moram natjecati protiv njih.

6. Osim na pozornici, pojavljivao si se u magazinima, knjigama, tv emisijama - bio si vrlo poznat kao natjecatelj prije svih silnih društvenih mreža. Koliko je to pomoglo tvojem daljnjem životu u sportu i van njega?

Ja se danas primarno bavim nekretninama u Denveru, prema tome moja sportska karijera nije bitno i direktno doprinjela mom sadašnjem poslovnom životu. Pomogla mi je dok sam bio u Zagrebu i bavio se fitnessom/bodybuildingom. Sada mi pomaže za pisanje knjiga i treniranje osoba koje zele biti u formi. U 2014 sam izdao moju najnoviju knjigu “Weight Loss with Any Food” koja je izvanredan materijal za svakoga tko želi skinuti tjelesnu masu i definirati tijelo. Tu mi je moja natjecateljska I trenerska karijera od skoro 30 godina iznimno pomogla.

7. Autor si nekoliko knjiga koje bi svakom sugerirao da pročita koji put, osobno sam se s jednom susreo dok još nisam ni znao čitati. Kao znalac iz područja bodybuildinga, koji bi savjet prvo dao početniku u svijetu utega i pravilne prehrane?

U današnje vrijeme ima jako puno lako dostupnih ali netočnih informacija o svakom području pa tako i itnessu/bodybuildingu. Ono što bih savjetovao početnicima, bilo čime se bavili, je da nađu dobrog mentora koji će im pomoći tijekom početaka ali i kasnije. Također treba čitati što kvalitetnije materijale. I uvijek – bez iznimke – uvijek objektivno analizirati svaku situaciju i držati se jednostavnih I logičnih objašnjenja I riješenja. Meni se jako sviđa izreka koja glasi otprilike ovako: “Ako nešto ne mozeš objasniti na jednostavan i logičan način, to znači da niti sam ne razumiješo čemu govoriš.” U prijevodu, treba se kloniti onih koji kompliciraju I mudrijaše.

Što sam stariji i bolje razumijem svijet oko sebe, sve više vidim koliko smo svi pod pritiskom “uobičajenih načina kako se nešto treba raditi”, a ti načini su vrlo često jako pogrešni. Često su puno jednostavnija i manje naporna riješenja kudikamo bolja i produktivnija.

8. Primjetio sam da na svojem facebook profilu često govoriš o nehumanom tretiranju životinja, te se zalažeš za način prehrane koji izostavlja meso. Jesi li uvijek tako razmišljao ili je to nešto relativno novo?

Posebno ti hvala na ovom pitanju. Ako izuzmemo moju obitelj – od svih aspekata mog života, mani je daleko najviše stalo do unaprijeđenja humanog i civiliziranog tretmana zivotinja. Ja sam postao vegetarijanac 2010. a potom VEGAN prije godinu dana (pocetkom 2015). Oduvijek sam volio životinje, ali sam kao i 95% populacije bio “zadojen” uobičajenim prehrambenim navikama I predrasudama. Tek kada sam uložio napor da objektivno pogledam ćinjenice što nasa uobicajena prehrana podrazumijeva, više nije bilo niti jednog objektivnog, obrazovanog i moralnog razloga da nastavim jesti životinje I životinjske proizvode.

Mi danas jasno znamo: da je VEGAN prehrana najzdraviji oblik prehrane; da je ljudsko tijelo anatomski I fiziološki najprikladnije prehrani biljem a nipošto mesom; da je VEGAN prehrana bolja za okoliš I ekonomiju; da konzumacija životinja i njihovih proizvoda rezultira zagađenjem okoliša više nego sav svjetski transport zajedno (automobili, vlakovi, avioni, brodovi, itd.); da kada bi svi presli na VEGAN prehranu problem gladi bi bio riješen u cijelom svijetu (i to ne samo jednom, nego 17 puta više); i sto je meni daleko najvažnije, došao bi kraj ovom nemoralnom, primitivnom, divljačkom i surovom odnosu prema životinjama (mi koljemo vise od 70 MILIJARDI kopnenih životinja godišnje).

Što je bitno za ovaj interview, po mojim dosadašnjim iskustvima i pokusima u bodybuilding pripremama – VEGAN prehrana cak nije niti losija za razvoj jakosti i mišićne mase u odnosu na prehranu životinjskim proizvodima; ja bih čak s velikom sigurnošću rekao da je i bolja. Ja znam da je to sok za većinu. Međutim, većina naših današnjih vjerovanja o nužnosti životinjskih proteina i dnevnoj potrebnoi kolicine proteina su nažalost ništa drugo nego lažna propaganda onih koji na tome zarađuju. Žalosno je da će proći jako puno vremena prije nego ta jednostavna istina zamijeni trenutne, duboko ukorijenjene laži.

Ali na stranu sve te zdravstvene, ekonomske i ekoloske prednosti, ja uvijek gledam samo na moralnu osnovu VEGAN prehrane. Kada vec znamo da u današnje vrijeme tehnološke razvijenosti nema apsolutno niti jednog znanstveno, empirijski i moralno utemeljenog razloga za konzumaciju životinjskih proizvoda – čemu onda pričinjavati toliku agoniju svjesnim I inteligentnim bićima. Njihovi mozgovi primaju i obrađuju informacije gotovo identično našim mozgovima.

Da previše ne “turpijam” o VEGAN prehrani završit ću s ovim. Moja ljenost da promijenim stare navike i odreknem se par minuta poznatog okusa u ustima - nisu bili vrijedni da neka jadna životinja izgubi život radi toga. To nije stvar “ljubavi” prema životinjama – čak i ako netko “ne voli” životinje, to je stvar moralnosti i reciprociteta. To je razlog zašto sam postao VEGAN i to je razlog što mi je neizmjerno žao i što me je sram da to nisam napravio punu, puno prije u životu.     

9. Za kraj, budućnost! Natjecateljski dani su iza tebe, ali vjerujem da bodybuilding kao takav nije. Kako dalje planiraš graditi svoj život kao bodybuilding šampion i obiteljski čovjek?

Ovih dana mi je prioritet obitelj i posao. To mi preokupira najveći dio vremena i energije (fizičke, intelektualne I emocionalne). Što se bodybuildinga tiče, vježbam otprilike 25-30% od onoga sto sam nekada radio. Sve više od toga stavlja prevelik pritisak na obitelj i posao, a to su mi ipak prioriteti trenutnog realnog života. Naravno da bih ja i dalje želio biti u istoj, ako ne i boljoj formi kao i u 2005. Bez obzira na skoro 50 godina, to fizički i psihički ne bi bio veliki problem, ali za toliko ulaganje jednostavno nemam vremena. Biti u odličnoj natjecateljskoj formi je ozbiljan posao punog radnog vremena.

Do Čitanja,

Luka Kuhar