Neću ovdje govoriti samo o onome što natjecatelje čini posebnima, već i o nekim vrlinama kojima bi se svatko tko je ozbiljno posvećen treniranju trebao moći pohvaliti.
1. Predanost cilju
Nedavno sam pisao o motivaciji i želji za treningom. Nije nešto s čime se uvijek raspolaže u jednakoj mjeri, ali disciplinirano tijelo zajedno s umom biti će i ostati predano cilju. Ta predanost zapravo drži našu glavu iznad vode u onim trenucima kada bi najradije potonuli i prepustili se strujanju, pa kud otišlo – nije nas briga. Bodybuilding nije sport koji se može odrađivati na bilo koji način u kratkim zamasima inspiriranog djelovanja, već ponajviše ovisi o tome koliko smo zagrizli za neki cilj i što smo spremni učinit da bismo ga ostvarili. Svakog dana, bodybuilder se od ranog jutra susreće s dvije opcije: predati se cilju ili se jednostavno predati.
2. Spremnost na žrtvu
Bodybuilding, po pričama nekih, stvarno može zvučati kao da se još uvijek provode žrtvovanja kakva su postojala u vrijeme starosjedilačkih američkih naroda. Ipak, nije sve tako crno jer bodybuilding nema potraživanja u vidu krvnih žrtava. Ovdje se radi o tome da na ljestvici prioriteta hedonizam mora malo spasti. Toga opet ne može biti bez spomenute predanosti cilju jer iz ideje o boljem i funkcionalnijem tijelu vučemo ustrajnost koja će nam pripomoći u tome da se ne „ubijemo“ u čokoladnim tortama, ne zamijenimo trening s tri-četiri epizode serije i ne pretvorimo bioritam u slagalicu strave. Stvar je vrlo jednostavna – ako imate valjan cilj, podrazumijeva se da ćete biti spremni na određene žrtve.
3. Iskrena samokritika
Bez surove realnosti koju nekad jedino sami sebi možemo priuštiti, nema naprijed. U svijetu iza ružičastih naočala, sve je super. Stvari idu idealno, mišići napreduju optimalno i konstantno smo sve zadovoljniji onim što radimo. Nemojte me krivo shvatiti, stvarnost zaista može biti takva s vremena na vrijeme, ali često postane takvom onda kad si mi nježno tepamo da je sve što radimo u redu samo zato što to radimo mi. Bez iskrene samokritičnosti, svaki eksterni izvor komentara i mišljenja ima potencijal šokirati nas i vrlo neugodno spustiti na zemlju. Znalo se dogoditi da do mene dođe natjecatelj koji, po svojoj priči, napreduje po planu i ima još „samo malo vode za skinuti“ pa je spreman za binu. Nažalost po njega, nije bilo tako i rezultat je to reflektirao. Nemojte biti natjecatelj koji svoju formu gradi na „vodenim“ temeljima, a zatim se toj istoj vodi iznenadi kada ga dočeka kao hladan tuš.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
