Mnogi od nas udubili su se u trening čitavim bićem. Znamo kada je po rasporedu, znamo koja je mišićna skupina, znamo što ćemo izvoditi od dijapazona vježbi. Jesmo li nešto i zaboravili?
Povremeno sam sebe moram podsjetiti da zapravo volim trening. Jednostavno mi krene u rutinsku izvedbu gdje sam čak i više gunđav nego sretan nakon što odradim sve izabrane vježbe u teretani. Trebam raditi razliku između dizanja tereta i opterećivanja treningom. Vjerujem da neki od vas znaju što govorim.
Jasno je da ne možemo svaki puta doći u teretanu puni žara i entuzijazma, da to neće biti wow trening i nešto fenomenalno o čemu ćemo htjeti pričati obitelji i prijateljima. Nitko to ni ne traži, ali ne smije postati tek dnevna obveza. Ne dozvoljavam si da mi dođe do toga da pomislim kako "moram na trening". To zvuči toliko lošije od "želim na trening".
Kada želim na trening, želim napraviti pomak, biti bolji u nečemu gdje sam jučer bio osrednji, gdje sam prošli tjedan ostavio dugova. Kada želim na trening, briga me što još moram napraviti u danu, jer ovo je moja želja i nju ću prije svega poštovati, a zatim i napraviti u skladu s vlastitim očekivanjima i preferencijama. Ono što želim raditi, u pravilu uvijek radim bolje od onoga što moram raditi.
Pustite onu - što se mora nije teško. Možda je i tako, ali - što se želi, nije mrsko! To je najbitnije za mene. Da niti u jednom trenutku ne zamrzim raditi ono što sam nekada želio toliko da nisam mogao spavati.
Istu filozofiju uvijek predlažem i ljudima s kojima radim. Na treningu je lako odlutati i prepustiti se pustoj mehanici. Gore, dolje, gore, dolje, gore, dolje, pa druga vježba, pa gore, dolje, gore....i tako u nedogled. Trening koji je mehanički ispravan, ali bez entuzijazma i mentalnog fokusa, ostavlja iza sebe repove i propuštene prilike.
To je onaj trening kojeg se nećete ni sjetiti kada se pitate što je pošlo po krivu nakon eventualno lošeg rezultata na bini. Nije se ni utisnuo u sjećanje, koliko je rutinski odrađen, koliko blijedo i bezvezno.
Kada treniram s klijentima, podsjetim ih što žele, koji je cilj i zašto je baš ovo bedasto ponavljanje tomu bitno. Istina je, jedno ponavljanje neće od vas napraviti šampiona. Ali jedno loše, pa još jedno idući put, pa još jedno i eto uskoro stižete do cilja s kutijom prepunom ,što bi bilo kad bi bilo, trenutaka. Puko prolaženje kroz pokrete jednako je mimoilaženju prilika!
Trenirati znači voljeti trening i biti prisutan tijekom njegove izvedbe. Znati da za sve imamo dovoljno vremena, čak i za povremene pošalice u teretani, ali onda kada počne serija, postojite vi, vaše tijelo, trener i pokret. To je trenažni opus koji može napraviti šampiona i prvaka od nadobudnog početnika!
Do Čitanja,
Luka Kuhar
