Košarica Narudžba

Bonac je najbolji

04.03.2018
Luka Kuhar
Završio je ovogodišnji Arnold Classic u Columbusu. Muški open bio je vrlo interesantan i pun dobrih natjecatelja. Na kraju dana, William Bonac postao je novi Arnoldov šampion!

 1. William Bonac

Slovio je za favorita i vidjelo se zašto. Nizak natjecatelj zbijene figure; to zapravo i ne zvuči kao opis nenadmašnog prvaka zar ne? Međutim, Bonac je bio upravo to. Gusti mišići natovareni na taj frame djelovali su vrlo svježe, puno i kompaktno. Samouvjerenost na bini vidjela se od prve do zadnje sekunde. Poze je odrađivao rutinski, uvježbano i precizno, ponovno parirajući višima od sebe bez problema. Nije bezveze bio među najboljima na Olympiji, a ovakvim tempom mogao bi tamo i ostati, možda čak i probiti top 2? Težak posao odradio je vrlo dobro, držeći iza sebe brojne bilderske šampione. Tko god nije veliki potencijal u vrhunskoj spremi - neće moći skoro protiv Williama.

2. Dexter Jackson

Jednog ću dana morati pisati top 5 na Arnoldu bez ovog čovjeka. Bit će to za mene tužan dan, ali barem znam da će se zbiti tek onda kada Blade odradi zadnji naklon publici i objesi gaće o klin. Dotad, plasmani ove vrste nisu nikakvo iznenađenje. Za njega je izvrsnost rutina, a mnogi ga vide kao blistavog predstavnika opena koji i dalje stavlja linije, sklad i estetiku ispred nekih drugih bilderskih oružja. Dexter je izgledao stvarno dobro - stvarno, stvarno dobro! U nekim pozama imao sam ga ispred Bonaca iako vidim zašto je na kraju drugoplasiran. Godine nisu načele figuru u pravom smislu te opaske, no izgledalo je kao da se prilično mučio s držanjem nekih poza, a i kontrola trbuha par je puta bila upitna. Bilo kako bilo, Jackson je bilder kojeg imamo prilike gledati već dugi niz godina i zbog toga se možemo osjećati privilegirano. Čovjek od tisuću kvaliteta i vrlo rijetkih mana zaista je na ponos sportu.

3. Cedric McMillan

Cedric je bio OK! Drago mi je reći da nije bio prevelik promašaj forme, ali naravno, nije pogodio sve kako treba. Kao preliven tankim slojem mutne tekućine, nije mogao konkurirati za zlatno, no svejednako je bio opasan i visoko plasiran. Jednostavno je toliko dobar. Estetski dobar "King Kong", Cedric je na Arnoldu uvijek miljenik Schwarzeneggera što mu sigurno imponira. Njegova je figura vrlo opasna za najviši rang konkurencije bilderske elite, ali onda kada se prezentira u adekvatnoj spremi. S obzirom na veličinu, mane su lako uočljive i nije teško pasti za koji plasman. Treće mjesto je hvale vrijedno, no znamo da mu nije maksimum!

4. Roelly Winklaar

Gdjegdje mi se činilo da Roelly "ima" Cedrica. Ogroman, širok, zastrašujuć, mišićav, impresivan. Winklaar prolazi renesansno razdoblje svoje karijere i taj mu novi medeni mjesec jako dobro plasira figuru. Činilo se da će prije par godina pasti na ljestvici dobrih bildera, ali odlazak na istok njemu je definitivno godio. Ekipa iz Oxygena lansirala je Winklaara 2.0 i moram reći da je pravi hit. Neke poze, poput duplog bicepsa s leđa, i dalje ne izgledaju idealno te ga malo koštaju u usporedbi s prethodnom trojicom. Svejedno, mislim da ne bi bilo tako teško vidjeti ga s broncom u rukama, baš kao što i on sam zna da postoje valjani razlozi zašto je Cedric ipak dobio taj duel.

5. Steve Kuclo

The Kingsnake se vratio na binu u velikom stilu. Često sam bio kritičan u svojim tekstovima koji su ga se spominjali, uglavnom zato što mi u svojim pobjedama nije izgledao uvjerljivo, a u "porazima" djeluje zaista loše. Ovogodišnji Arnold predstavio ga je u odličnom izdanju i stvarno oštroj formi na tako velikog natjecatelja. Vaskularan, suh i uz više detalja no prije, Steve se brzo postavio kao natjecatelj koji će definitivno upasti u prvu prozivku i tamo bez problema parirati ostalima. Nije izgledalo kao da će preskakati Winklaara i ekipu, no nisu ga deklasirali. Dapače, ovakav Steve mogao bi se uz dodatne napore nastaviti "dobro provoditi" na vrlo ozbiljnim natjecanjima bez da ga se veže uz jalove  pobjede.

6. Lionel Beyeke

Ako netko ne voli biti iza Kucla, onda je to Beyeke. Ruku na srce, Lionel vrloooo često zasluži svaki loš plasman koji ga snađe. Njegova vrhunska figura redovito pada kao žrtva osrednje ili nikakve forme te problema sa zadnjom ložom. Ni ovdje nije pogodio sve kako treba, ali čak je i naznaka ozbiljne forme bila dovoljna da ga plasira u top 6 na Arnold Classicu. Imajući to u vidu, možemo samo pretpostaviti kako bi 100% oderan i suh pojeo konkurenciju. Linije su tu, obli mišići također. Ukoliko se ovo pokaže kao početna točka za daljnje prepravke na spremnosti - Lionel je do kraja godine u Top 8 - Top 6 na Olympiji. Vrati li se na stare promašaje, vjerojatno je u top 6 na " Texas Chainsaw open"...

Želim još spomenuti iznimnog Justina Rodrigueza koji je ovdje završio kao sedmoplasirani. Jako dobra i spremna figura s razlogom se tako visoko probila. Njegova karijera ide uzlaznom putanjom i ne sumnjam da ćemo ovo ime češće spominjati s prolaskom vremena. Tu je i Dennis Wolf koji se ratnički vratio, ali nije bio konkurentan. Zaista sam uživao gledajući tog šampiona na pozornici kako je profesionalno odradio svoj nastup noseći veliki teret spoznaje da neće konkurirati za postolje na kojem je inače čest gost. Wolf nastavlja dalje i želim mu sreću!

Uskoro ostale kategorije!

Do Čitanja,
Luka Kuhar

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO