Košarica Narudžba

Kolumna iz Njemačke by Kristijan Matković - 1. dio

20.12.2014
Kristijan Matković
Da opišem svoj prvi dan u Hüfingenu... Nakon 12h vožnje došao sam u obližnji grad koji još ne znam izgovoriti, mislim da se piše Donaueschingen. Nakon 30min hoda do Hüfingena sa cca 40kg robe ulazim u stan.

Lijep stančić u potkrovlju,slika nekog tipa na zidu, ma divota, nisam još znao da je uklet.

Nakon malo zabave zaspao sam u 6h. Probudih se i odlučih poći po osnovne namirnice za jednog bildera. Samouvjereno sam izašao iz slatkog stana, zaključao ga te krenuo do supermarketa Real. Hodam ja tako i Reala nema nigdje, dolazim do Aldija. Mislim si ajde i to je nešto. Iznenađen niskim cijenama kupujem hranu, na svom krnjem njemačkom zahvaljujem blagajnici i krećem u ovaj dan.

Kada sam krenuo shvatio sam da se više ne znam vratiti do stana. Nakon 4 kriva skretanja i punih 45 min traženja nalazim stan, dolazim do vrata i zaključim da ih je nemoguće otključati. Pokušavao sam otprilike 10 min dok konačno nisam saznao da se vrata moraju povući prema sebi.

Istraumatiziran događajima uzimam Haferflockene i svoj dragi EnergyBody whey te prvi puta objedujem. Nakon toga odlučujem nadoknaditi putem izgubljeni san. Budim se i osjetim da sam gladan i da mi vitalne funkcije slabe, krenem peći svoje meso i kuhati rižu. Stavljam ih na kolo, uživam u divnom zvuku prženja mesa i osjetim čudan smrad. Mislim si to je neko njemačko ulje loše pa smrdi, no smrad postaje sve jači. Dolazim do svojeg kuhinjskog pomagala i vidim da se topi te ga pokušavam ugasiti. Čim sam dodirnuo prekidac prosvjetlio sam, doslovno! Jebem ti Teslu koji te izmislio strujo! Odjednom nestaje struje u potpunosti! Nisam znao da budem sretan jer nema više životne opasnosti ili tužan što ću živjeti kao Kremenko. Shvaćam da cijeli stan smrdi te odlučujem istrkati sve u kuhinji iz utičnica te odlazim do glavne sklopke i palim struju. Vraćam se do kuhinje i vidim da je kolo, iako je ištekano iz struje, upaljeno. Lampica gori, shvaćam da je stan uklet te ponovo na sklopku gasim struju u stanu.

Nakon toga pripravljam svoje preworkoute, amino te whey i odlučujem poći na trening. Laganim hodom dolazim do objašnjenog mjesta te upitujem stričeka s brkovima gdje je gym. Objašnjava mi te mu se zahvaljujem svojim krnjim njemačkim. Po njegovim uputama došao sam u skladište trgovačkog centra! Hvala Bogu, vidim približava mi se omanji čovječuljak s čudnom kapicom. Zamolim ga da mi objasni gdje je gym. Bio je čudno ljubazan i ponudio se da me odvede do teretane. Ulazim u gym, prekrasno uređeno, mirišljavo, bildera nigdje, atmosfera kao na sprovodu! Sa svojim novim prijateljem turčinom pokušavam saznati cijenu članarine. Naravno ne bi to bio ja da nešto ne pođe po krivu! Naime, trenirati možeš samo ako uzmeš godišnju ili dvogodišnju članarinu, nema plaćanja mjesec po mjesec!

Razočaran izlazim van sa prijateljem turčinom koji mi lagano postaje sumnjiv svojom ljubaznošću. Ponudio mi je da me odvede do vlaka za Donauscheinigen ili kako već jer je tamo bolji gym koji se može placati normalno. Pristajem, korak po korak priblizavamo se tamnom zaraslom nasipu uz rijeku Breg, čudno mi je... Tihim šapatom moj prijatelj turčin me pita: How old are you? Odgovaram: 22. On: No way! Šutim...koračam dalje mračnim nasipom, odlučujem upitati: Where is that train? On se okreće, stane ispred mene i tišinu proparaju riječi: Do you like blowjobs? Nakon toga dolazi do čudnog primicanja njegove patuljaste glave na 10cm od moje, te naše prijateljstvo završava s mojih par zamaha rukom i četveronožnim bježanjem mog donedavnog prijatelja.

Frustriran, gotovo trčeći se vracam u stan, bacam se na krevet, uzimam mobitel kojem je baterija na 7%, a ne mogu ga puniti jer ako upalim struju ponovo ce me nešto pokušati ubiti! Dijelim danasnji dan s vama te u mraku ležim na velikom krevetu u isčekivanju tih 23h kada vise neću biti sam. Želim kući!

Do idućeg članka...

Kristijan Matković

Protekin sponzorirani sportaš

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO