Košarica Narudžba

Kolumna iz Njemačke by Kristijan Matković 4. dio

25.12.2014
Kristijan Matković
Otvaram oči. Mrak je. Probudila me žeđ. Odlazim do kuhinje. Uzimam 1l vode u shaker. Vraćam se u krevet. Pokusavam utažiti žeđ no proljevam svu vodu po sebi i krevetu. Super. Imam vodeni krevet koji to nije. Presvlačim se.

 Shvaćam da nemam gdje spavati. Budi se. Privuče me k sebi i nesebično podjeli mali preostali dio suhog kreveta sa mnom. Zaspala je. Drži mi ruku.

Razmišljam o prošlom danu. Posjet vjerojatno najljepšem gradu u kojem sam bio. Nakon borbe s automatom za karte u vlaku koji je uporno odbijao naše gastarbajterske novce, izašli smo u Villingen-Schweninngen. Barem mislim da se tako piše. Na prvi pogled običan grad. Nastavljamo dalje. Kroz usku ulicu ulazimo u centar. Sok. Na kraju svake ulice nalazi se crkva. Svaka od njih zvoni. Od zaglušujuće zvonjave ne čujem svoje misli. Mozda i bolje, ništa pametno ne mislim. Izgled toga mjesta je nemoguće opisati. Sve što vidim je okićeno. Ljudi gotovo da niti nema. Po izgledu malobrojnih ljudi koji su na ulici vidim da nisu katolici i da je to jedini razlog zbog kojega nisu u svojim domovima sa obiteljima na ovu prelijepu noć. Na svakih 10m su ogromni okićeni borovi. Gdje god se okrenes osjetiš taj posebni Božicni duh koji je u Hrvatskoj nestao. Mi smo pustoš na ulicama grada odlučili iskoristiti za slikanje blesavih fotki koje ćemo jos dugo gledati. Vrijeme brzo prolazi.

Nekolicina ljudi brzim korakom ulazi u crkve. Prekrasan prizor. Svi su tako sretni, ako prolaze pokraj tebe požele ti Sretan Božić, iako te nikada nisu i nikada više te neće vidjeti. Još od osnovne skole nisam imao osjećaj da je Božić. Ljudi su izgubili stvarnu bit Božića. Ovdje ju imaju. Toliko zdravija okolina. Zbilja država u kojoj možete uživati u životu u punom smislu tih riječi. Nema pijanih teenagera koji Božić iskoristavaju da se opijaju i idu u rupe koje nazivaju Disko klubovima. Nisam vjernik, ali iznimno cijenim neke stvari u vjeri, pogotovo ovako lijepu tradiciju kao sto je Božić. Prelijepo mi je bilo gledati mlade ljude koji se drže za ruke, zagrljene, trijezne kako umjesto u podrum-disko, odlaze u crkvu. Sretni su. A to je bit svega. U susret nam dolazi pristojno obučeni mladić sa ružom u rukama. Upitam ga gdje mogu nesto pojesti, pristojno mi odgovori, poželi Sretan Bozić i ode. Moja draga djevojka pronicljivo zamjeti: "Kako je decko romantičan! Nosi ružu... dečku!" I zbilja. Kada bih morao u jednoj rečenici opisati Njemačku opisao bih ju kao drzavu bogatih gay decki i ružnih zena.

Upućujemo se na vlak. Ponovna borba sa automatom. Nakon prisjećanja tog lijepog badnjeg dana zaspem. Budim se ponovo. Polako ustajem iz suhog dijela kreveta, uzimam mobitel. Poruke. Odgovaram malobrojnim osobama iz Hrvatske koje se jos uvijek sjećaju da postojim. Odlazim na Facebook, svi objavljuju slike okićenih borova, žele si Sretan Božić, u ovom stanu božićnog duha nema. Prvi puta osjećam nostalgiju. Nikada nisam imao lijepo proveden Božić. Ali sam barem u svojoj glavi zamišljao da je situacija u obitelji savršena, činio sam si taj dan lijepim. Danas oko sebe ne vidim niti najmanji trag ovog blagdana, tješim se da nije vazno ono oko mene nego u meni. Sklupčam se da mi bude toplije i pokušavam zaspati.

Budim se jednako sklupčan, jednako sam. Oblačim se i odlučujem otići prošetati. Mozda sretnem ljude pa mi netko konačno čestita uživo. Vani sam. Snijeg propaduje. Sjednem na kolodvor. Gledam kako vlakovi odlaze. Svatko ide svojim putem, brigama. Odlučujem se vratiti u stan. Dočekuje me jedan od najljepših prizora u životu. Na stolu je mali borić, oko njega svijeće. Osoba kojoj Božić u zivotu ništa ne znači mi je upravo od najgoreg Božića napravila najbolji. Sve više shvaćam da sam vjerojatno tek sada sa 22.g upravo tamo gdje trebam biti. Ovo ce biti sve za danas. Htio bih na kraju poželjeti sretan Božic svima onima koji ga slave, provedite ga sa onima koji su vam najbitniji, u miru, ljubavi.

Do idućeg javljanja...

Kristijan Matković

Protekin sponzorirani sportaš

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO