Košarica Narudžba

Kristijan Matković - osvrt na 2014- tu

31.12.2014
Kristijan Matković
2014. Paklena godina za mene. Najteža godina u mom životu. Ali kažu da nakon svakog mraka dolazi svjetlo, da svaki tunel ima kraj.

 Počelo je najgorim dočekom nove godine, ali ipak, nema svatko privilegiju proći takve stvari u životu. Počelo je razočaranjem, napušten od osobe koja je govorila da će uvijek biti uz mene. Razočaran, ali odlučan odlučio sam krenuti u pripreme za svoje prvo BB natjecanje. San s kojim sam došao u teretanu, do trenutka o kojem sam maštao godinu dana dijelilo me 4 mjeseca. Govorili su, 4 najteža mjeseca koja čovjek može proći.

Krenulo je lagano, brzo sam ulazio u formu, prebrzo. Bio sam zadovoljan, nikada se nisam vidio u sličnom izdanju. Počeo sam uočavati svoje mane, vrline... nadao sam se da ću prikazati svoje najbolje izdanje. Bio sam odlučan, niti manjak novaca nije smanjivao želju da konačno ostvarim svoj cilj. Potpuno miran, čiste glave, fokusiran samo na svoj cilj, ništa drugo me nije zanimalo, prolazili su dani, tjedni. Sve se činilo da ide i bolje od plana. Prva dijeta, puno toga sam mogao bolje raditi, naravno puno toga i gore, ali prvi je put, svaki idući biti će bolji, pametniji... Glad me nije mučila niti jednog trenutka, jednostavno sam se pomirio da to tako mora biti. Umor je bio teški dio. Svaku slobodnu minutu sam provodio spavajući. Dan je izgledao ovako: buđenje 5:30, pozing 6:00- 6:30, tuširanje 6:30-7:00, spremanje hrane za cijeli dan i prvi obrok 7:00-8:00, spavanje 8:00-10:00, 2. obrok 10:00, spavanje 10:00-12:00 3.obrok, spremanje za posao i trening, 12:00-13:00 put do teretane, 13:00-13:30 trening 13:30-15:00. Dalje svakih 2h obrok te odrađivanje smjene u teretani, zatvaranje teretanene u 22:00, put doma 22:45-23:15. Ako sam od umora mogao pod tuš, otišao sam, ako ne, samo bih legao obučen u krevet i zaspao.

Iskreno sam uživao u svakoj sekundi svojih priprema. U umoru, iscrpljenosti, oskudnoj hrani, volio sam svaki segment sporta kojim se bavim, nije bilo  teško koliko su govorili. Možda me euforija nosila, ne znam! Došao je 20. travanj...moj trener mi je bio u gostima, uskršnji ručak sa uzorom, 115kg teškim juniorskim apsolutnim prvakom Europe. Hrana je smanjena na potpuni minimum, trening povećan, slijedio je završetak procesa. Izdržao sam i taj, kažu, najteži dio.

Tada se sudbina još jednom odlučila poigrati sa mnom, ili zli ljudi! U jednom prijepodnevu ostajem bez svega nužnog za pripreme! U strahu, tužan, bjesan na sve oko sebe odlučujem ne odustati, odlučujem ići glavom kroz zid, do kraja, pa kako god završilo! Uz ogroman inat  došao je i tjedan pred natjecanje, sve je bilo lako osim zadnjeg dana pred natjecanje. Nesnosni grčevi u cijelom tijelu, dehidriranost, umor! Najiskrenije, nisam bio siguran da ću preživjeti taj dan!

Došlo je jutro, niti traga od osjećaja od dana prije! Spremao sam zadnje stvari, saznao sam da ću biti sam na natjecanju, trener nije mogao doći. Nisam želio nikog u publici, nikoga nisam želio zvati! Znao sam da će oni kojima je zbilja stalo doći bez obzira na to što kažem. Sjećam se kao danas puta do Križa, slušanja CD-a s glazbom za pozing, dolaska u dvoranu, osjećaja izgubljenosti kada sam shvatio da sam jedini sam! Tu je uskočio Mr. Ripped, micek, Ivan Valetić, kojemu ću zauvijek biti zahvalan za taj dan! Pomogao mi je oko prijave, grčeva, svega, iako je imao svoju djevojku kojoj je bila potrebna pomoć. Hvala Ivane!  Nakon toga, boravak u backstageu sam kratio sa svojim konkurentom, s dečkom s kojim sam po svima (tijekom priprema) trebao voditi bitku za najviše medalje, odličnim križevačkim teškašem - Lukom Dleskom. Tu sam upoznao i osobu koja će obilježiti ovu BB godinu, apsolutnog prvaka svih ovogodišnjih natjecanja na koja je izašao, Zorana Heribana. Pomagao mi je srediti detalje oko pozinga, razgovarao sa mnom, dao mi je komplimente, što je mladom sportašu velika motivacija od jednog takvog sportaša.  

Slijedio je izlazak na binu, najljepši osjećaj u mome životu! Sav rad od početka treniranja sveo se na 8 poza. Slijedio je WTF moment, milijun.. zašto? A nijedan "zato"....

Otišao sam do obližnjeg fast fooda i počeo put do svog najgoreg fizičkog izgleda otkad treniram. To natjecanje je ostalo nešto čega se ne volim prisjećati. U par sati srezalo je ovu godinu! Razočaran u sve razmišljao sam prekinuti svaki dodir sa BB-om. Spriječio me najbolji prijatelj, brat, nevažno... Luka Kuhar... vratio mi volju za svime ovime.

Na državno prvenstvo odlučio sam ići kao gledatelj. Vrlo teških 6h za mene! Brdo osjećaja, ta bina, u mom gradu bila je moj cilj, sada me nije bilo tu! Svim srcem sam navijao za Luku u svojoj kategoriji koju je zasluženo i osvojio. Bio je tako sretan, zaslužio je to više od ikoga! Sve bih dao da jednom osjetim to što je on tada osjetio!

Slijedio je period prežderavanja, netreniranja, sve do stanja iz kojeg je bilo teško razaznati da sam prije 2-3 mjeseca  natjecao u BB-u. Odlučio sam iz temelja promjeniti način i pristup BB-u. Pogodio i krenuo prema svome najboljem izdanju! Ljeto sam proveo opušteno, ispunio ga druženjem sa osobama koje su bile uz mene. Većinom dečkima iz gyma. Ništa spektakularno, ali ću ipak pamtiti.

Pred kraj godine počele su se događati lijepe stvari. Upoznajem osobu koja mi mjenja život iz temelja, pokreće me iz rutine u koju sam upao, potpisujem suradnju sa najboljim sponzorima na svijetu: što je najvažnije - odličnim prijateljima koji su bili uz mene i u osobnim problemima.

Odlučujem promjeniti svoj život! Ostavljam sve što imam, skupljam stvari i odlazim 1000km od kuće, počinjem graditi nešto svoje, u drugoj državi. Sa željom da pokušam ovaj sport uklopiti u jedan drukčiji život od onoga koji živi 99% bodybuildera, znam da ću uspjeti! Uostalom, smatram da su avantura, putovanja i BB puno zanimljivija simbioza od dosadne rutine i BB-a. Vidjet ćemo hoće li dati bolje rezultate, ali to sve u 2015!  

Za kraj bi htio se zahvaliti osobama koje su obilježile moju 2014.god: moja obitelj Fitness Centar Life-Fit Sisak, dečki iz gyma - koji su ovu godinu učinili zanimljivom, koji su došli me podržati i u Križ, neki i biciklima -  hvala dečki, nikad vas neću zaboraviti (V. Kiš, F. Malović, I. Jendričko, A. Valla, G. Lakić, M. Matić, M. Blažević, M. Šandor, B. Radić, M. Jakšić, itd.), Marko Barić - bez njega ne bih nikada došao na ideju da se natječem, nikada ne bih uspio doći do bine - hvala na svemu - iako je sve otišlo u krivom smjeru, uvijek ću ti biti zahvalan.  Luka Kuhar - eh sada, kume/stari/braco, nadam se da ćeš skupa sa mnom preživjeti ovaj zadnji dan 2014-e, tebi ne mogu zahvaliti za ništa posebno, mogu ti zahvaliti za sve. M. Šimović - vlasnik Proteke, prijatelj, kratko te poznam, ali dovoljno da budeš jedna od 3 osobe koja mi vraća vjeru u ljude. Nadam se da je ovo samo početak prije svega prijateljstva, a onda i suradnje. Hvala ti.  Vozači busa - hvala što ste mi kratili put na posao i s posla, jedva čekam kada se vratim provozati se s vama. I. Valetić, Z. Heriban - hvala za Križ dečki. Leo Zovko - hvala za salve smijeha, prijateljstvo. B. Vuić, J. Oroz, D. Peračković - hvala što ste tu iako vam nisam posvetio vremena i iako niste dio ovog BB svijeta. YBB team - jer smo super team, Naida - šećer na kraju, hvala što postojiš, hvala što si mi potpora, što se ponosiš sa mnom, hvala ti što si ti. Dat ću sve od sebe da ti se zahvalim djelima.    

Na kraju 2014. snimio sam jedan video uradak na koji sam iznimno ponosan. Svakako pogledajte i ako želite, napišite nešto lijepo u komentarima :) Puno smo duše ispustili snimajući ovaj video :)

Ako itko pročita ovo do kraja, svima koje poznam i onima koje ne poznam želim Sretnu novu 2015.g. Želim Vam sve najbolje! Budite sretni, volite se, trenirajte, napredujte, pijte whey, nemojte se drogirati, nemojte sjediti na hladnom betonu i hodati bez čarapa.  

Vaš Kristijan Matković 

Protekin sponzorirani sportaš


Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO