Košarica Narudžba

Najomraženiji bilder generacije - Branch Warren

18.06.2021
Luka Kuhar
Kada smo pisali o Cedricu nije bilo sumnje da govorimo o jednom od apsolutnih miljenika bilderske publike. Mezimac ljubitelja željeznog sporta čija razočaranja ljute imaju potpunu kontru u Branchu - koji je ljutio peharima.

Po mnogo čemu nije sjedao fanovima sporta. Branch Warren svojevrstan je prototip "All-American" bodybuildera uz no bull stav i prgavu narav kojoj ne možete baš stati na put. Južnjački naglasak, ponosno držanje, mlataranje utezima kao muhomlatom. Sve to, ali i mnogo više, utjelovio je Branch. 

Karijeru nije počeo kao "ružno pače" bodybuildinga. Baš suprotno. Ta nam stara priča govori o malenoj životinjici koja je s vremenom postala divan labud, a Warrenovi dani neke bilderske ljepote bili su upravo oni amaterski, prvi. Tamo je svojom figurom uspješno parirao čak i Jayju Cutleru iznenađujući suce mišićavim nogama te, kako je ovo nespojivo s njim postalo... skladnom figurom.

Da, ljudi moji, mladi Branch Warren nije bio isti "Quasimodo" kako kažu neki za njegove kasnije dane. Osobito mi je simpatičan naziv što mu ga pridaje prijatelj Matej Barišić - vaskularni ćevap! Takve kritike na svoj račun nije izmamio slučajno, a opet, oni koji me poznaju dobro znaju kako imam određenu naklonost prema bilderu koji će postati poznat pod nadimkom "The Warrior".

 

 Prije dvadesetak godina startao je svoje profesionalno putovanje i otvorio ga jako zapaženim rezultatima, zlatnim medaljama na Charlotte Pro i Europa Supershow natjecanjima. Bio je izniman amater i od privh se dana vidjelo kako neće postati osrednji profesionalac. Jedan od onih "kraljeva šestog mjesta".

 Obrve itekako podiže nešto kasnije na New York Pro natjecanju 2007. koje osvaja ispred poznatih imena poput Dennisa Jamesa, Dennisa Wolfa i Kaija Greenea. Apsolutno nedodirljiv u bočnim pozama, Branch se mogao nositi s konkurencijom u ostalima, no sa strane je bio nokauter. Triceps i grudi u bočnoj izvedbi pomeli bi okupljene.

 Njegovu jaku karijeru u bodybuildingu popratile su i suplement kompanije u takozvanom zlatnom dobu sponzorskih ugovora, a sam Warren lako se uklapao u svijet figura "većih od života". Nije bio nikakav pozer ili lažnjak. Impresionirao je sirovom ambicijom i nesputanim radnim navikama. Stavom je bio kao Dorian Yates koji se ne suzdržava od neugodnog režanja. 

 Dvije godine nakon tog rezultata u New Yorku Branch je ostao za poziciju kratak od Sandow trofeja. Bila je to večer povratnika, Jaya Cutlera koji se, posramljen iznimnim Dexterom godinu prije, pojavio nevjerojatno spreman. Na vrhuncu forme bio je i sam Warren, no Cutlera ima više. U tom "plesu" brutalnih figura veća je izgurala manju. Eh, koliko bi Branch samo volio da tu pobjedu na Olympiji može uzeti sebi, a Cutleru zauzvrat pokloniti onu iz amaterskih dana. 

 

 Ovako ga je jedan od prvih ozbiljnih konkurenata na njegovom bilderskom putu, i onaj kojega je nekada mogao savladati, učinio zauvijek udaljenim od najvećeg bilderskog postignuća. Branch se Olympia zlatu više nikada nije toliko približio.

I tu sigurno počinje njegov pad?

 Pa onako. Da i ne. Sigurno se može reći da njegovu figuru nisu previše voljeli kako su godine prolazile, no u arsenalu Warriora bilo je još žive municije. Pucao je i pokosio konkurenciju par puta, a najviše pažnje privukao je čineći to na Arnold Classicu. Drugo najveće bildersko natjecanje Warrena pamti kao jednog od svojih kontroverznijih šampiona.

 Taj bilderski tenk izašao je 2011. na Arnold okružen višim i ništa manje masivnim konkurentima. Oko njega su stajali Dennis Wolf, Victor Martinez i Evan Centopani. Upravo tim redom ostadoše svi iza njegovih leđa.

Bilo je tu puno vike oko plasmana. Branch se doimao najnezgrapnijom figurom, popunjenom mišićima koji pršte u oderanoj formi na sve strane, no izgledaju više kao lopatom nabacani nego finim alatima isklesani. Takav ste dojam mogli dobiti prateći česte ljutite reakcije oko Warrena. Pogotovo jer se Dennis Wolf, golemi tip dobrih proporcija pronašao nositeljem srebrne medalje.

Da, kontroverzno, ali ni blizu kao iduća godina.

 Warrenov se nastup na Olympia natjecanju 2011. godine nije dogodio. Zašto? Nezgodna povreda pri boravku na jednoj od lokacija gdje je nastupao kao gost pozer. Puklo je kod koljena, odvojio se kvad. Operacija nužna, od Olympije ništa, ali stiže i napola komična najava o planiranom branjenju titule Arnold prvaka idućeg proljeća. Tako teška povreda, a on bi branio titulu za koji mjesec - možeš misliti!

Osim što je to, eto, učinio.

 Columbus Ohio te godine ima istog prvaka! Samo par mjeseci prije na Olympia bini Phil Heath krenuo je u, što će kasnije postati pozamašno, nizanje titula, a Branch svoju brani pred vrlo sličnom konkurencijom spremnih bildera. Centopani se zadovoljio broncom dok je Dennis Wolf opet uzeo srebrnu medalju.

 

 

Ajme galame! Da, Warrenova je noga izgledala nešto manje i time narušavala simetriju. On kao takav nije se stidio toga niti pokušavao sakriti, dapače, napinjao ju je, udarao i pokazivao u vlastitom nastupu. Izazivao je. Ovdje sam. Da, slabiji nego prije, ali biti će i to dovoljno za vas tu.

Kako je uopće bilo argumenta za njegovu pobjedu? Uvijek isto! Donji dio leđnih poza, kao i bočne poze same po sebi. Stanete li pored Brancha tu će prokazati svaku manu koju imate. Nije baratao mesnatim rukama, naročito širokim ramenima u usporedbi s ostatkom čopora, niti divnim linijama, ali ono što je imao, bilo je među najopasnijim oružjima bilderskog vrha. I golemi listovi. Jer, je*iga Dennis...

Ružni, "jednonogi" Warren pobjedio je širokog i visokog favorita publike dodatno si kopajući reputacijsku rupu u očima poštenog broja fanova. Neskladni bilder s više povreda (bilo je gadnih pucanja i kod mišića ruku prije), a opet osvaja. Ne samo to. I dalje na Olympiji ulazi među najbolju šestorku. Te je godine bio peti.

 Kakav god bio, kroz karijeru, a treninge pogotovo, išao je bez kompromisa. Bilo je to nekada i teško gledati. Utezi nisu putovali kroz pokret koliko ih je Warren zlostavljao, dozvoljavajući im istovremeno i da oni pošteno istuku njega. Bench bi se odbijao od prsa kao da se radi o strunjači. Veslanje stvorilo dojam čupanja repe, a pregibi su išli iz petnih žila. 

 Ništa nije zaustavljalo Brancha Warrena. Što god bilo, što god puklo. On ide kao brzi vlak pogonjen naoko neshvatljivim žarom. Uz neumornu podršku uspješne natjecateljice, supruge Trish, mogao je ostvarivati rezultate koji su se u očima mnogih protivili razumu.

 I sam je to rekao. Parafrazirajući njegov odgovor u jednom intervjuu, dolazimo do spoznaje kako mu nije pobjegla činjenica da pobjeđuje dečke koje možda i ne bi trebao. Međutim, čini to zato što radi ozbiljnije od njih. Bez obzira na tehniku, ljepotu i umjerenost, Branch je derao svoje imajući oči prikovane na idući cilj. Strašan konkurent.

 Iako se s godinama njegova estetika dodatno narušavala, forma i spremnost znali su udariti kontru svakom očekivanju pa je tako umalo ponovo uzeo zlato na Arnold Classicu 2015. Iskusni majstor, veteran bodybuildinga, Dexter Jackson, uspio je osvojiti, ali u stopu ga je pratio Branch ostavljajući iza sebe Comptona, Cedrica i Centopanija. Još se jednom pokazalo da može potegnuti.

 

 

U tom, što se sklada - a sada već i prsnih mišića tiče, bitno narušenom izdanju osvojio je i Europa Atlantic CIty Pro iste godine, a na Olympiji, kao uporno, neželjeno čudo, opet ulazi u krug najboljih te zauzima šesto mjesto.

Ajme užas  - i tomu slični komentari bili su skoro pa stalan prateći vokal njegovih zadnjih godina. Uzvraćao je medaljama i probijanjem u bilderski vrh. Zbog toga je uistinu zaslužio respekt. Bio je jedan od rijetkih natjecatelja na koje ste mogli računati po pitanju spremnosti i profesionalnosti. Konstantno spreman, a s druge strane u naoko slobodonom padu u pogledu sklada.

Branch Warren svojevremeno je bio bilderski "bad guy" jer nije imao onaj divan look estetski usklađenog šampiona o kakvima je volio govoriti Arnold prizivajući Reevesa ili Rega Parka.

Da, u svojim prvim danima on ga je možda i krasio, no kasnije to zaista nije bio slučaj.

 Žrtvovao je mnogo. Potrgao dosta toga također, ali pehari su stizali. Voljeli su ga mrziti zbog toga, a njega je zaista bolio đon...

 Do Čitanja,
Luka Kuhar

 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO