Košarica Narudžba

New York PRO 2021 - Rezultati

17.05.2021
Luka Kuhar
Ovogodišnji New York PRO stavio je novo lice na listu pobjednika u IFBB Pro ligi. Nevjerojatni Nick Walker uzeo je zlatnu medalju bez previše muke na bini...

 Znate, lijepo je opet pisati o natjecanjima. Upravo sam na taj način i počeo raditi u ovoj branši - no zadnjih godinu (i nešto sitno) postalo je prilično teško pratiti natjecateljski bodybuilding zbog neizvjesnosti svega vezanog uz sportske priredbe. 

Natjecanja se odgađaju, pa onda opet pomaknu, zatim je lokacija potpuno šesta, a samim time ni lista natjecatelja ne izgleda kako bi mogla i/ili trebala. Tako se i ove godine New York PRO, tradicionalno smatran jednim od najprestižnijih natjecanja za profesionalne bildere, pronašao van New Yorka. Priča o trofeju "Velike Jabuke" morala se ispričati u Tampi jer SAD ovisno o državi ima različite mogućnosti, propise i regule oko pandemije.

Odmah treba spomenuti, jer ne držimo baš do okolišanja, da ovo nije bio najjači line-up kojeg je New York PRO vidio, ali svejedno se istaknuo fantastičnom završnicom. Isto tako, pokazao je i simpatičnu manu krivog shvaćanja "rivalstva"...

1. Nick Walker

E, ovo je bilo stvarno dobro vidjeti! Nick Walker nije debitant u onom pravom smislu te riječi, ali otkako se pojavio u profesionalnim krugovima, njušilo se ovakvo izdanje. Isprva ga nije uspio pokazati u punom sjaju te je ostalo nešto posla za odraditi, ali za razliku pozamašne većine konkurenata, Nick do bitnih pomaka nije došao nakon tri, četiri ili pet godina natjecateljske karijere. Manu izduženog torza fantastično je prikrio i sanirao promjenom izvedbe poza, pa se tako u prednjem duplom bicepsu istaknuo skoro pa "cutlerovski" impozantnim mišićima. Ne, ne treba ga odmah uspoređivati s prijašnjim ili ga nazvati skorim budućim Mr. Olympijom, ali ovakav paket s pravom je izmamio tolike pohvale bodybuilding zajednice.

Formu je pogodio, a to postaje još važnije kada vidite da ju je uskladio s fantastičnom mišićnom masom, popravljenim poziranjem i mnogo natjecateljskog žara čime je stvorio sliku o sebi kao čovjeku koji na ovom natjecanju samo čeka da mu netko uruči pehar. Ostalo je tek puka formalnost. Nakon duge pauze od bodybuilding natjecanja, to jest, nesigurnosti oko odvijanja istih, vidjeti ovakvu, dozvolit ćemo si izraz, bilderčinu na broju jedan pravo je osvježenje.

2. Justin Rodriguez

Tek što je osvojio Indy Pro, Justin Rodriguez skoknuo je do - hah - "New Yorka" okušati se među nešto drugačijom konkurencijom i pokazati koliko vrijedi. Ovdje nije djelovao toliko spremno ili svježe kao na prethodnom natjecanju, što se dosta očitovalo u manjku prianjanja kože uz mišić u njegovim potpisnim pozama. Iako se apsolutno nitko ne može žaliti na pobjedu Nicka Walkera koji ju je svime gore spomenutim zaslužio, Justin Rodriguez bio je njegov konkurent u punom smislu te riječi. Svojom širinom, koju dodatno naglašavaju dobre linije, parirao je Nicku ponajviše u finalnom dijelu suđenja kada su leđne poze, barem od struka prema gore, lako mogle ići njemu u korist. 

Justin je sada već iskusan natjecatelj s dobrim životopisom u profesionalnoj karijeri. Odlično je vidjeti da ga frapantni frikovi poput Nicka možda i mogu pobijediti, ali on se svejedno ne da deklasirati i zaboraviti. Bez obzira na nastavak bilderske sezone, sve dosad viđeno ide Justinu na čast.

3. Hassan Mostafa

Dozvolit ćete mi usporedbu Hassana Mostafe i Big Ramyja u smislu traženja bitnih pomaka vezanih uz spremnost figure. Otkako se pojavio na pro sceni, ovaj mladi natjecatelj zaprepašćuje pozamašnom količinom oblih mišića koji su vrlo impresivno raspoređeni od glave do pete. Gust je, ni u jednoj pozi siromašan, a u ponekima apsolutno sulud. Međutim, nije spreman. Čak i onda kada je "spremniji" nego u prijašnjim prigodama, jednostavno vidite da to nije to te da uistinu nedostaje presudna oštrina, a i zrelost koja tek nadolazi. Kada bi na ovom natjecanju Hassan Mostafa bio u filigranski detaljnom izdanju, onda bi pričali o itekakvom pripetavanju između njega i Walkera. No, bez toga nastavit će propuštati natjecatelje ispred sebe, kao i brojne prilike koje mu se ukazuju.

Pogledajte samo te noge ili kompletni rameni pojas uz leđa! Čovjek je 3D i popunjen dovoljno da u karijeri neće morati previše razmišljati o pakiranju novih mišića. Ohrabruje vidjeti njegova poboljšana izdanja, no isto tako ostaje definitivan zaključak da ovo nije i ne smije biti kraj puta.

4. Dorian Haywood

Uvijek mi je toplo oko srca kada vidim bildere poput Haywooda u uzlaznoj putanji. Sjećam ga se još iz 2014. kada je osvojio Junior Nationalse, a njegov posljedični proboj u profesionalne krugove bio je dobar, no figura je slala jasnu poruku - tu jednostavno postoje gentski limiti. Ne, ne govorim ovdje o nekom tko apsolutno ne spada među bilderske profesionalce. Dorian je sam dokazao da to ne može biti slučaj, ali prateći Haywoodov razvoj kroz godine, vidjeli smo da uz svako mišićno napredovanje dolazi i nezgodnije širenje struka, a same linije ili mogući sklad figure pate. Tek vještinom pozinga uspijeva prikriti manjke u određenim pokretima, ali jedan je to od onih slučajeva gdje se natjecatelj neće uspjeti izboriti s prirodom stvari kao takvom. Pa opet, ta ramena nalik topovskim kuglama fantastično ga izvlače pored konkurencije, a mišićnom masom bez problema ispadne među moćnijima na pozornici.

Teško da će ovakva natjecanja moći osvojiti ako mu se baš u potpunosti ne poklopi životno izdanje s nešto slabijom konkurencijom u lineupu. Iako je tomu tako, Dorian Haywood odbija ostati na margini i uspijeva se probijati među one stvarno, stvarno dobre.

Da ne pratimo sad čitavo natjecanje od prvog do posljednjeg (ipak mi je sugerirano da današnji čitatelj ima podosta fragmentiranu pažnju i ne uživa u razduženim pregledima), spomenut ćemo da je top pet zatvorio Mohhamed El Emam koji se u naletu spremne konkurencije nije mogao dobro snaći u svom ne baš bajnom izdanju. Jedna je to od onih figura koja se prometne među najbolje samo onda kada je i sama najbolja. 

Ipak, važno je ovdje napomenuti i ono u početku dotaknuto "rivalstvo". Vidite, u bodybuildingu je tako prije dosta godina bilo zgodno naglasiti da pravo bildersko rivalstvo znači pripetavanje između dvojice natjecatelja koji su u različitim prigodama znali biti jedan ispred drugoga. U najmanju ruku morali su si, bez obzira gdje su rezultatski smješteni, međusobno puhati za vrat. Sjetite se samo Colemana i Cutlera kroz godine te svih plasmanskih peripetija vezanih uz legende. Novije, iznimno popularno rivalstvo bilo je između Phila i Kaija, gdje je Kai zabilježio neke bitne rezultate, čak i plasmane ispred Phila da bi onda Heath postao neuhvatljiv.

Nick Walker i Blessing Awodibu najbezveznije su rivalstvo u usporedbi s takvim primjerima. Blessingu se mora priznati da zna iskoristiti čari društvenih mreža i apsolutno je kraljevski profitirao natjeravši Walkera da uopće obrati pažnju na njega. Što se bilderske klase tiče, vjerojatno bi bilo prikladnije da se išao podbadati s Haywoodom. Primijetili ste da Awodibu na ovom natjecanju nije bio u top pet. A čak i ta šesta pozicija nije granitno čvrsta. 

Tko zna, i ne treba presuditi sada za sva vremena. No u ovom trenutku situacija je jasna. Blessing Awodibu može izazvati nered s Nickom Walkerom na društvenim mrežama - ali kada stignu na binu, Nick Walker stavit će ga na prikladno mjesto i dovesti u red.

Do Čitanja,
Luka Kuhar

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO