Košarica Narudžba

Skriveno sladilo krivo za pretilost

21.02.2011
M. Šimović
Neutaživa žeđ za slatkim napitcima koja se stalno i sustavno provocira velikom ponudom osvježavajućih napitaka (soft drinks), dovela je svijet do masovne epidemije pretilosti koja prijeti i nama.

 Nutricionistika kao disciplina intrigantna je upravo zbog brojnih zamki; jedna od njih je i pitanje je li za to kriva glukoza ili fruktoza? Sve je zaslađeno visoko fruktoznim sirupom uključivo i donedavno prirodnu izvorsku vodu.

Trend koji zabrinjava

Od brojnih slatkih gaziranihih napitaka od milja nazvanih «osvježavajući» ili soft drinks,  koji se odnedavno mogu dobiti čak i na kioscima za cigarete pa preko energetskih pločica do raznih snack proizvoda za djecu, sve su police samoposluga i drugih prodavaonica krcate dobro zaslađenim proizvodima. Podatak o porastu potrošnje zaslađenih namirnica tekućeg i čvrstog sadržaja koji prezentira USDA najbolje ilustrira stvarno stanje na tržištima; potrošnja fruktoznog sirupa porasla je godišnje po glavi stanovnika od 56 kg 1996 na 73 kg u 2001 godini. Značajno je da je na situaciju reagirala i svjetska zdravstvena organizacija (WHO) koja je predložila limit za dodane šečere na 10ukupnog kalorijskog unosa što bi iznosilo svega 50 g/dnevno. Naravno, prosjek potrošnje je daleko veći. Svatko tko ima tinejđere u kući dobro zna da mogu ljeti popiti po 2 boce «gaziranih cola napitaka» što donosi i do 200 g suhe tvari sirupa (sladna sredstva čine 10napitaka). Tko inače slabo jede a deblja pa se kod toga i čudi, porast težine zasigurno duguje ovakvim zaslađenim napicima.

Pretvaranje običnog kukuruznog škroba u znatno skuplji visoko fruktozni sirup zahvaljujući posebnom enzimatskom sustavu, veliki je business kako u SAD tako i u Europi.  Proizvodnja je tako velika da se mora negdje potrošiti a jedini način da se to učini jeste da se sladi na sve strane. Proizvođači o debljini o potencijalnim rizicima za zdravlje ne razmišljaju; uostalom oni su da ga proizvode a o zdravlju neka razmišlja netko drugi, vjerovatno zdravstvene vlasti koje imaju u svojim rukama regulativu. Primjerice, radi boljeg okusa slade se voćni sokovi,  industrijske juhe, kečap, gotova jela, razni dodaci (umaci), postoji ogromna proizvodnja raznog voća u sirupu itd. Čak su u restoranima izmišljeni novi recepti gdje se purica preljeva sirupom da korica bude ljepše boje, čokoladni bonboni s aromatiziranim sirupom itd. Stalno se otkriva neko novo mjesto koje treba zbog ovog ili onog razloga zasladiti pa bismo mogli za budući svijet reći da će biti «sladak» a zbog zdravstvenih posljedica tog slađenja, mnogima će biti i «gorak». Ljudi sve više vole slatko, navikavaju se da sve mora biti slatko pa nitko ni ne pomišlja da pije nešto što nije zaslađeno. Stara navika da je svugdje šečer (bijela smrt) uopće ne stoji; nigdje šečera nema jer je daleko jednostavnije koristiti visoko fruktozni sirup. Upravo zbog te činjenice raste zabrinutost dobrih poznavatelja ovog sladnog sredstva. Radi se o skrivenom neprijatelju.

Mnogi će reći ako ne valja fruktoza, zašto se preporučuje voće u velikim količinama kada je poznato da je fruktoza voćni šečer? Odgovor je vrlo jednostavan; kad pojedete nekoliko komada voća niste primili fruktoze ni blizu kao s jednom čašom nekog aromatiziranog napitka pogotovo ako je koncentriran (neki to vole gusto)..

Istraživanja utjecaja fruktoze upozoravaju

Obično se u razgovorima negativan prizvuk davao visoko glikemičnoj glukozi koja brzo «gori» i naglo troši inzulin a višak energije odlazi u salo, ali nova istraživanja objavljena krajem 2002 godine u uglednom stručnom časopisu American Journal of Clinical Nutrition navela su na potpuno novi pristup u kojem optužbe prelaze s glukoze na fruktozu. Naime, fruktoza izaziva rezistenciju na inzulin, povećava razinu triglicerida u krvi i podiže krvni tlak. Ukratko, fruktoza koja putem zaslađivača nekontrolirano ulazi dnevno u organizam, bitno povećava rizik za pojavu dijabetesa 2. Sada međutim, dolazimo do onoga što je najvažnije saznanje; fruktoza se a ne glukoza metabolizira u mast u jetri, a masna jetra je dobro poznat medicinski problem s točno određenim posljedicama. Bez dvojbe fruktoza znatno više od glukoze promovira bolesno stanje pa je dužnost svakoga tko brine za svoje zdravlje a osobito onih koji već imaju rezistenciju na inzulin da iz prehrane uklone zaslađene tekućine (osvježavajuće napitke i zaslađene sokove tzv soft drinks). To nikako ne znaći da trebate izbjegavati voće; naprotiv...

Najsnažnije upozorenje stručnjaka došlo je s nedavno održanog IX tog internacionalnog kongresa o pretilosti u Sao Paulu, Brazil gdje je glavni izvještaj podnio prof dr Georg Bray, direktor Centra za istraživanje metabolizma SAD a u ime tima koji je izradio studiju pod nazivom Diabetes Prevention Program Study. Iznenađujuća su bila 2 njegova grafikona na kojima je povezao rapidan skok u potrošnji visoko fruktoznog sirupa s jedne  i porasta pretilosti u SAD s druge strane, a to se dogodilo između 1970 – 1990 godine. Upotreba bijelog šečera koji se dobiva iz šečerne trske  padala je rapidno zbog porasta potrošnje sirupa koji je zapravo sve promjenio a zbog niske cijene i lake primjene (brzog mješanja s tekućinama) postao vrlo popularan i tražen. Komercijalizacija upotrebe tekućih zaslađivača dobivenih brzom fermentacijom kukuruznog škroba, krenula je 1970 godine i za desetak godina je revolucionirala industriju osvježavajućih napitaka. Nitko tada nije ni pomišljao na eventualne potencijalne rizike a još manje da bi to moglo dovesti do opasne pretilosti nacije. Drugi grafikon je jasno pokazao da se pretilost u SAD udvostručila od 1980 – 2000 godine a upravo u to vrijeme proizvodnja kukuruznog sirupa dostigla je svoj vrhunac. Prof dr Bray se nije ustezao ustvrditi da «nema boljeg školskog primjera kako jedna promjena u prehrambenim navikama može imati tako velike i značajne implikacije na zdravlje ljudi». Često optuživani bijeli šečer izgleda bio je bezopasan ili pravo je nevinašce u odnosu na visoko fruktozni kukuruzni sirup kojeg ima svugdje i bit će ga svakim danom sve više.

Drugi izvještač s kongresa dr Davis s sveučilišta California kaže da je uvođenje visoko fruktoznog sirupa kao standardnog zaslađivača u gazirane napitke napravilo bitnu promjenu u načinu prehrane  Amerikanaca; oko 9 ukupnog dnevnog energetskog unosa otpada na fruktozu..Da bi se pokazala veza između konzumiranja fruktoze i porasta triglicerida u krvi, načinjen je pokus na 24 dobrovoljca koji su primali kroz 6 tjedana 2 vrsti hrane; u prvoj je bilo 17fruktoze a u drugoj je fruktoza zamjenjena glukozom. Nakon isteka određenog vremena, skupina koja je konzumirala fruktozu imala je porast triglicerida u krvi čak za 32 Kod glukoze porasta nije bilo ili je bio neznatan.

No nije to sve; povećana potrošnja soft drinksa  kod mladih ali i kod starijih osoba smanjila je dnevni unos mlijeka, a time je smanjen unos kvalitetnih proteina a osobito kalcija, što se manifestira na razne načine a najviše u padu imuniteta i povećavanju rizika od osteoporoze. Fruktoza je zanimljiva kao sladno sredstvo jer je znatno slađa od šečera pa i glukoze, lako i brzo se transportira i manipulira. Ako treba popraviti okus vina tu je sirup, ako treba zasladiti voćni jogurt sirup je bolji od šečera, ako se radi o smrznutom dezertu (sladoledu) opet je sirup bolje rješenje itd. Premda fruktoza ne provocira inzulin, ona stimulira stvaranje masnih stanica (adipocita) daleko više u odnosu na ostala sladna sredstva. A svaka nova masna stanica predstavlja mala usta koja će kasnije tražiti «još hrane».

Izvješće dr Braya na kogresu bilo je samo jedan dan nakon što je središnji školski odbor u Los Angelesu donio vrlo hrabru odluku da iz školskih prostorija izbaci automate za soft drinks. Jasno je dakle da porastu pretilosti mladih ne pridonose samo kalorije od soft drinksa, već fruktozni sirup!  Ta je odluka izazvala žestoke otpore poznatih multinacionalnih kompanija koje reklamiraju gašenjen žeđi iz automata, ali školske vlasti su ostale na čvrstoj poziciji da je važnije zdravlje djece nego interes proizvođača soft drinksa.

Istraživanja su nadalje pokazala da se fruktoza sasvim drukčije metabolizira od ostalih šečera. Umjesto da se pretvori u glukozu koju tijelo koristi kao energent, ona se povlači u jetru a proces konverzije ide u pravcu masnih kiselina. Glukoza provocira inzulin na lučenje, a ovaj odvodi glukozu iz struje krvi sve do stanica. Istovremeno glukoza izaziva masne stanice da otpuste hormon leptin koji vas prisiljava da se osjećate sitim i da jedete manje. Nadalje, glukoza supresira želudac da luči drugi hormon grelin koji izaziva glad. Sve to fruktoza nema tj ne provocira inzulin, ne provocira masne stanice da luče leptin, i ne supresira grelin. Ukratko, fruktoza izaziva glad i vi morate jesti više da bi glad zadovoljili. Što je najvažnije, jetra fruktozu pretvara u triglicerid dakle u masnoću koja će dignuti razinu LDL kolesterola, sniziti zaštitni HDL kolesterol a sve skupa će podići rizik od srčanog udara. Veće količine fruktoze koje se mogu putem soft drinksa unijeti u organizam osobito ljeti kod velikih vrućina, mogu izazvati rezistenciju na inzulin a kasna posljedica je dijabetes 2.

Fruktozni sirup nije dobar zaslađivač

Potpuno je jasno zašto se za zaslađivanje masovno koristi baš fruktozni sirup; dvostruko je slađi od stolnog šečera i mnogo je jeftiniji. Zabunu su svojevremeno izazvali liječnici koji su zbog činjenice da ne provocira lučenje inzulina, fruktozu preporučivali kod mnogih bolesnih stanja pa i dijabetesa. Mnogi su umjesto glukoze preporučivali fruktozu «kao prirodni voćni šečer» koji je u svakom pogledu zdrav. Naravno, kod takvih preporuka liječnici nisu uzimali u obzir druge čimbenike iz metabolizma šečera. Primjerice, poznato je da svi šečeri izazivaju tzv Mailardovu reakciju tj da u kontaktu s aminokiselinama posmeđe; kod fruktoze taj je proces 7 puta brži nego kod drugih šečera, To baš i nije dobro jer u spoju s nekim aminokiselinama  može izazvati različite toksične, mutagene i karcinogene spojeve. Što je u dnevnim obrocima više fruktoze kao sladila, veća je mogućnost za stvaranje takvih spojeva. Ovisno o koncentraciji fruktoze raste i urična kiselina, a ova je poznati  indikator za bolest srca i krvnih žila. Visoka razina fruktoze izaziva porast mliječne kiseline u krvnoj plazmi, a kod nekih bolesnih stanja to također može biti opasno. Fruktoza se primarno apsorbira u tankom crijevu a metabolizira u jetri pretvarajući se u masne kiseline. Pogotovo žene koje koriste kontraceptivne pilule ne bi smjele pretjerivati s fruktozom jer može doći do nepoželjne  interakcije.

Upravo zbog činjenice da se fruktoza pretvara u trigliceride dakle u masti, što se najbolje vidi u njihovom porastu nakon konzumiranja fruktoze, upućuje nas na mogući trag ekstremne pretilosti Amerikanaca jer nigdje se na svijetu ne popije toliko soft drinksa kao u SAD. Naime, svake godine tamo se proizvede visoko fruktozni sirup vrijedan 4,5 milijarde US dolara i kao takav se potroši najvećim dijelom (preko 80 u napicima.

Utjecaj fruktoznog sirupa na ravnotežu minerala u organizmu otkriven je tek nedavno i u velikoj mjeri je začudio znanstvenike. Kao što je poznato neki minerali (magnezij, cink, željezo) sudjeluju u radu vitalnih enzima i bez njih neke funkcije organizma naglo padaju. Eksperimentalno je dokazano da veće prisustvo fruktoze u tijelu izaziva pojačani gubitak kalcija, magnezija i cinka. Najzad fruktoza supresira apsorpciju bakra čiji deficit u organizmu izaziva cijeli niz vrlo neugodnih promjena (anemija, lomljivost kostiju, neplodnost, aritmiju, visok kolesterol).
Izvršena usporedba s stolnim šečerom kojeg vegani podrugljivo zovu «bijela smrt», jasno pokazuje da je šečer idealan u odnosu na fruktozni sirup. Poznato je nadalje da se kod intravenske  terapije pojedinih slučajeva u medicini glukoza supstituira fruktozom ili sorbitolom. Zbog mogućih problema ta je praksa nedavno potpuno napuštena. Kada je kod pokusnih životinja u pitanju eksperimentalno provociranje procesa starenja, pa se koristi više vrsta šečera, fruktoza je dala najlošije rezultate tj aplikacija fruktoze je izazivala nepoželjne promjene na kolagenu i koži.

Posljednji podaci za potrošnju tzv dodanih šečera u SAD pokazuju stalni porast koji je 2003 godine dostigao razinu od 73 kg po glavi stanovnika godišnje. Najveći dio tog porasta potječe od enormne potrošnje fruktoznog sirupa a namirnica koja se našla na optuženičkoj klupi jesu prije svega gazirani napici. Bez obzira na visoku cijenu potrošnja gaziranih napitaka raste i u Hrvatskoj, a ciljana populacija su tinejđeri i djeca koji su najviše zarobljeni agresivnom TV propagandom. Ne treba zaboraviti da su proizvođači gaziranih napitaka ušli i u sport pa se više ne može zamisliti neka sportska manifestacija bez nazočnosti poznatih brandova «za osvježavanje» koji su pokrovitelji.

Izvor: Tajne zdrave prehrane, dr sc I. KULIER

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO