Košarica Narudžba

Antonio Furić - intervju

02.06.2015
Luka Kuhar
Svaki puta u ovo doba godine, nekada možda malo kasnije, imam običaj sjesti u Play i pročavrljati s dobrim prijateljem Antoniom Furićem o svemu vezanom uz bodybuilding. Imali smo mnogo tema za proći, a o čemu je točno riječ saznajte

u idućim redovima

 
1. Za probijanje leda idemo ležerno. Zadnji smo puta imali prilike razgovarati negdje oko prošlog svjetskog prvenstva. Što se značajnog od tada promijenilo u životu Antonia Furića?
 
Pa bio sam lijen uglavnom. Malo treninga, a puno nebilderske hrane. Međutim, u zadnjem nekom periodu vidjevši koliko sam zapravo kilometrima daleko od neke forme uozbiljio sam se i počeo sam sa nazovimo to osrednjim treninzima. Od jedan do pet ocjenio bi ih sa 3, ali ih ne eskiviram i redovan sam. Pazim na hranu i ciljam doći u formu za plažu da tako kažem. Bio sam prije u jednom žestokom režimu duže vremena i ispraznilo me sve to, a imam i kojekakvih bolova koji mi smetaju, želim biti fit i opušten da ubuduće mogu dati sve od sebe.
 
2. Svjetsko je bilo iznimno teško, možda i najbolje amatersko natjecanje prošle godine uz svu konkurenciju i kvalitetu okupljenih. Kakvi su dojmovi ostali s tog događanja?
 
Realno, reprezentacije kao što su Iran i Egipat su odmakle malo od ostatka. Teško je držati korak s njima, tek u manjim kategorijma drže se dobro predstavnici Koreje. No treba jako puno napretka i rada da bi se zadovoljio kriterij mišićne mase i separacije te definicije koje prezentiraju gore navedeni. Mislim da je u usporedbi s drugim natjecanjima bilo najbolje dosad. Kvaliteta finalista je odskakala od dosadašnjih natjecanja. Konkurentnost za samo finale bila je zapanjujuća. Kamo li za top 3 pozicije. Što se plasmana tiče imam i ja svoje snove od kojih ne odustajem. Sedmim mjestom na svjetskom ne mogu biti zadovoljan jer kao prvo nisam prezentirao najbolju verziju sebe, imao sam jedno stresno razdoblje gdje sam izgubio previše mišića pa nisam ni bio u svojoj kategoriji. Velika je razlika općenito između 100 i 95 kvalitetnih kilograma. To su kilogrami za koje se svi moraju namučiti.
 
3. Što se domaće scene tiče prošle godine imali smo vrlo kvalitetno državno. Borba za apsolutnog prvaka u bodybuildingu bila je žestoka, dame vrlo dobre, a nove kategorije sve popularnije. Kakva su očekivanja za ovogodišnje izdanje tog natjecanja?
 
Obzirom da se na tom državnom neće pojaviti oni koji su objektivno najbolji, ne očekujem da će netko iskočiti svojom pojavom, ali očekujem izjednačeno natjecanje kroz sve kategorije.  Trend je takav da što se tiče samog bodybuildinga, opada nam broj natjecatelja, a rijetko se pojavi netko jako dobar-  kada to kažem mislim na nekoga tko bi izuzetno konkurirao van države. Imamo izvrsne klasičare i cure u bodyfitnessu. Te dvije kategorije trebale bi biti najkvalitetnije.
 
4. Sve je popularnija kategorija physique. Misliš li da je ova umjerenija kategorija potencijalan problem za bodybuilding? Da se spretnije izrazim, misliš li da ćemo viđati sve manje bildera?
 
Točno je da je muški physique lakši uzlazni, ali i silazni nivo za one koji ne zadovoljavaju kriterije postavljene od nazovimo to "tržišta". Physique formu i mišićnu masu puno je lakše ostvariti nego za bodybuilding, odnosno klasik prije toga. Cilj kategorije je ostvaren, natjecatelja je sve više, sport je sve popularniji i sve prihvatljiviji, što je valjda i bio osnovni cilj, ali ona izvorna verzija je platila cijenu svega toga i u definitivnom je opadanju. Nedostaje te brojnosti konkurencije.
 
5. Kada govorimo o zlatnom dobu bodybuildinga- generalno se prisjećamo devedesetih godina, oni malo nostalgičniji čak i sedamdesetih. Tako je to u profesionalnom bodybuildingu. Koji je period po tebi bio zlatno doba domaćeg bodybuildinga?
 
Ako gledamo samo na profesionalizam, normalno je da je zlatno doba bilo onda kada je ovaj prostor imao predstavnike i u profesionalcima. Poput Šarčeva i Nassera - velikih igrača u pro ligi s rezultatima vrijednim divljenja. Gledano amaterski, ja mislim  da je zlatno doba našeg bodybuildinga tek na dolasku i još traje.  Najjača državna prvenstva, ako samo to gledamo, bila su kroz razdoblje od 2003-2009. godine i žao mi je što nema nekih bildera koji su mogli još puno više dati sportu nego što zapravo jesu kroz to neko vrijeme. 
 
6. Idemo na ozbiljna pitanja, kako sam znaš reći - škakljiva! Tebe više nema na domaćim natjecanjima, Klančir lovi pro card, Kobac je u statusu mirovanja, a Mikla se okrenuo inozemnim uspjesima. Tko može biti iduće veliko ime u Hrvatskom bodybuildingu?
 
Mene je prošle godine oduševio Zoran Heriban. Međutim, ove godine očito nije u sjajnoj formi i ne znam tko će isplivati na površinu. Što se toga tiče puno mi svjetlija budućnost izgleda za ženski bodyfitness u kojem imamo nekoliko sjajnih natjecateljica.  Ovo državno bi možda moglo rasvjetliti pitanje tko će biti dobar u domaćem bodybuildingu.
 
7. Sjećam se da si mi prije određenog vremena rekao da bi jednog dana volio imati mogućnost trenirati mladog sportaša s potencijalom za uspjeh u bodybuildingu. Donedavno si surađivao s Oliverom Franjićem koji je pod tvojim vodstvom osvojio vrijedne titule. To je sada iza tebe, koji bi sada bili tvoji kriteriji za novog "naučnika"?
 
Moram reći da sam zaista vjerovao u Olivera i još uvijek mislim da ima potencijal za napraviti nešto u bodybuildingu, ali da bi napravio nešto ipak sportaš mora slušati svoga trenera koji je u ovom slučaju dvadeset godina iskusniji i pametniji glede donošenja određenih odluka. Sam talent i genetika nisu dovoljni, potreban je i težak rad.  U svojoj prošlosti viđao sam nevjerojatne genetske potencijale , međutim s nedovoljno krvi i želje za radom potrebnim da bi se da figura dovela do šampionske razine. Moj idealni učenik morao bi bodybuilding živjeti i biti spreman slušati što je rečeno. Samo tako opstaje suradnja.
 
8. Trenutno si u fazi nešto opuštenijeg treninga od režima u pripremama. S obzirom na sve što si prošao u bodybuildingu i naučio kroz godine, kako izgledaju tvoji treninzi nakon svog iskustva?
 
Normalno da sam na početku trenirao u neki drugačijim uvjetima, tada je i sam prostor za vježbanje bio skučen te je bio potpun nedostatak opreme. Iako je tomu tako, intenzitet treninga i pokušaj da se u svakoj seriji dođe do apsolutnog otkaza je uvijek postojao i malo mi je toga tada smetalo.  Tada sam bio i bez povreda naravno. Sada imam idealnu teretanu u Play fitness centru i ništa mi ne nedostaje što se toga tiče, no teško će mi doći opet ista motivacija kao i u početnim danima. Pokušavam se motivirati na razne načine da odradim trening i jako sam sretan kad odradim to onako kako treba. Težim toj sreći jer me dobar trening čini korisnim i sretnim. To je osjećaj koji si priželjkujem. Pokušat ću micati treninge s velikim težinama jer sam u godinama kada trebam početi paziti na težine koje se dižu. Osnovne vježbe s velikim težinama postaju opasnije s vremenom. Idealno bi bilo pokušati trenirati sa nekakvim gigantskim setovima bez puno pauze, bilo za različite ili istu mišićnu skupinu. Težim intenzitetu više od volumena.
 
9. U jednom od naših prijašnjih susreta spojem statistike i činjenica složio si se s tvrdnjom da si najbolji domaći bodybuilder, ali i da vidiš potencijal za velike stvari u Petru Klančiru i Marku Bariću. Je li to još uvijek tako?
 
Trenutno je najbolji predstavnik bodybuildinga kod nas Petar Klančir, mislim da je to bez konkurencije. On mišićnom masom odskače od čitave scene, i samim predispozicijama uostalom. Grabi koracima od sedam milja prema naprijed. Očekujem ga jednog dana konkurentnog na profesionalnoj sceni. Marko Barić je trenutno u dobroj formi i napreduje definitivno što mi je drago i obojici im želim najbolje moguće. Trenutno sam nekonkurentan tome jer sam van forme, međutim ovo je samo predah s moje strane. Bodybuilding je moja strast i pokušat ću se vratiti bolji nego ikada.
 
 
10. Vratimo se malo na tebe, točnije stavimo zadnje 2-3 godine tvoje karijere pod reflektore. Jesi li zadovoljan ostvarenim rezultatima i pomacima u formi te prezentaciji? Misliš li da sada ima još prostora i mogućnosti za poboljšanja?
 
S tim godinama nisam zadovoljan, naravno, 2012. nije bilo loše s broncom na Arnoldu, ali stvar jest u tome da biram najjača natjecanja, pokušavam uvijek ići prema naprijed i ostvarim nešto novo. To su stvari koje su iznimno teške, ali uvjeravam se da je moguće i nitko mi ne može oduzeti pravo da sanjam. Na zadnjem svjetskom prvenstvu prije pola godine forma nogu i tog dijela bila je dosta dobra, ali torzo i ostatak mora povratiti mišićnu masu i brusiti formu. Želim popraviti leđa još više. Opcija prelaska u višu kategoriju nije mi baš nešto kada trezveno razmišljam. Mislim da sam za kategoriju do 100 kilograma moguć odličan konkurent.
 
11. Kako bi po tvom mišljenju trebali izgledati kriteriji za slanje natjecatelja na svjetsko i europsko prvenstvo? Misliš li isto tako da bi i samo državno trebalo imati manja kvalifikacijska natjecanja kako to obično biva u drugim sportovima?
 
Problem je kod nas što nas nema stvarno mnogo pa nikako ne bi postavljao kriterije za državno. Kriteriji za europsko se moraju znati, ove godine su jako dobro postavljeni i napravljeni. Postojali su izborni kampovi gdje se provjeravala forma dosta prije samog natjecanja kako bi pronašli potencijalne članove reprezentacije. Ja mislim da je u redu to da si sportaš sam plati odlazak na prvenstvo, ali samo ako je u formi koja mu ide na ponos. Mišljenja sam da je ove godine napravljen velik iskorak u kvaliteti organizacije reprezentacije i vjerujem da su se ljudi zaduženi morali mnogo truditi. Tu nam kvaliteta ide samo naprijed.  Imamo izvrsne sudce koji dobro kotiraju u IFBB-u. Bilo bi lakše da je više ljudi koji rade taj posao, ali ovi se stvarno trude.
 
12. U ovom sportu proveo si dobar dio svog života, više od dva desetljeća.  Što misliš o ljudima koji se danas u ovom sportu natječu? Kakvu sliku o bodybuildingu stvaraju njegovi domaći predstavnici?
 
Svi oni koji su određene razine u ovom sportu moraju se ponašati kao kapetani. Kao primjeri i uzori. često to nije slučaj, a iz mog kuta gledanja bodybuilding je pun kojekakvih redikula i čudaka koji svoje komplekse liječe nažalost preko sporta. Moj sport, naš sport, jako je dobar je daje mogućnost da se od svoga tijela napravi skoro sve što želiš, što priroda ne sputava genetski. Možeš učiniti stvarno svašta i to je sport koji treba živjeti i uživati. Međutim neki pretjeruju i daju loš primjer ponašanja van pozornice. Zbog čega su ostali stigmatizirani. Ja smatram da natjecatelj, a pogotovo šampion, mora biti "čovjek iz naroda" odnosno normalna osoba koja  radi stvari kao i svi ostali, uz razliku toga što odlazi u teretanu i ozbiljno radi, odnosno bilderski živi. Nitko nije bogom dan niti je poseban samo zato što je bilder ili nogometaš ili glumac. Smatram da se neke stvarni ne mogu izbjeć, ne možemo sakriti svoje mišiće, ali ih ne mora nametati drugima. Zamislite da boksač van teretane koje trenira počne mahati rukama i vježbati kroše ili aperkat na cesti. Loše je nametati nešto na ljude, treba se ponašati kao "civil".
 
 
13. Bilderski bonton? Pojasni nam malo kako se u teretani trebaju ponašati članovi kako bi sve dobro radilo?
 
Bilder ne može biti kralj teretane, osim one koja je njegova. Budući da većina trenira u tuđim teretanama moraju poštovati kućni red i ponašati se kao ostali.  Iz mog iskustva ne mogu reći da ima mnogo problematičnih, oni su stvarno manjina, govorim to kao voditelj jedne ekskluzivnije teretane i ovdje nije slučaj da je previše prijestupnika. Posebno me smeta kad vježabači ostavljaju ploče po spravama bez da ih pospreme ili ne nose ručnike. Nije lijepo leći na bench za nekim tko se zaista oznojio i nije imao ručnik prilikom izvedbe. Plaćanjem članarine sprave se iznajmljuju, nisu kupljene, nisu vlasništvo samog vježbača, svi ih djelimo. Ako želiš trenirati kružni trening, doći ćeš kada nema gužve, nekulturno je doći u najveću gužvu i zauzeti pola teretane. Treba i tako razmišljati. Cilj je što više održati red glede pospremanja i korištenja sprava, glede urednosti. Nije moguće nigdje držati pod kontrolom sve sto posto, ali dajmo da postotak nekakvih kršenja pravila bude sve manje.
 
14. Ponovno dolazimo do budućnosti. Ovoga puta možda interesantnijeg poglavlja no prije. Kakav je plan za nastavak natjecateljske karijere i imaš li možda kakvih drugih planova i želja za svoj budući rad? Je li bodybuilding smjer koji bi u budućnosti preporučio "nekim novim klincima" željnim sporta, ili čak, ako bude tako, svojima?
 
Pa ovako. Moram nastupiti na svjetskom i na Arnoldu, ove godine doduše ne, osim ako se ne dogodi nešto nevjerojatno, a to sumnjam. Arnold mislim na onaj u Americi, a ne isključujem mogućnost nastupa na europskom. Možda već iduće godine budem izlazio i  na proljeće i na jesen.  Zašto ne i amaterska Olympia kada već razmišljam, al ona nije najjače amatersko natjecanje bez obzira na prestiž imena. Možda se dogodi i neko oproštajno domaće natjecanje jer se tamo stvarno dugo nisam pojavljivao.  Što se ostatka tiče neki je krajnji čas za osnovati obitelj, promijeniti neke životne navike i otvoriti novu stranicu.  Godine su tu.  Da recimo moj sin hoće biti bodybuilder ja bi ga u tome podržao jer me samog ovaj sport itekako obogatio kao osobu. Puno sam kompletniji no što bi bio u nekom drugom sportu. S te strane mi je mnogo pomoglo. Ako sam ja zadovoljan time, svojim statusom i ostvarenjima, zašto bi ikome branio. Nije lako, baš kao i bilo što u čemu planiramo biti dobri odnosno u vrhu. Ima trenutaka kad pljusneš, padneš, ali naučiš se dizati i biti stvarno jači.
 
15. Sve u svemu, kakav je trag bodybuilding ostavio na tvoj život?
 
Disciplinirao me, uvijek sam bio u sportu i trenirao. Bio sam reprezentativac i na sto metara u atletici, tako da mi je trening u krvi. No upravo ovo o usponima i padovima, to je idealna priprema za život, a sport to unikatno poučava. Smatram da ne možeš znati cjeniti pobjedu ako nisi doživio poraz. Dogodilo mi se 2003. godine kada sam naprosto odrađivao treninge i prehranu eskivirao. Bio sam četvrti u kategoriji i to je poslužilo kao pozitivan šamar mojoj karijeri. Da tada nisam pao ne znam da li bi dovoljno jako htio pobjede.  Što se privatnog života tiče on će malo patiti, biti sa strane, ako stvarno želiš ostvariti svoje snove. Žao mi je što nisam više vremena proveo sa prijateljima, imam super prijatelje, a toliko sam dobrih druženja i putovanja propustio jer me moj sport odvojio od toga. Naravno zauzvrat mi je puno dao. Mislim da se bez bodybuildinga teško mogu zamisliti!
 
Toliko od jednog mog najrazgovorljivijeg sugvornika. Antonia ćete moći vidjeti na državnom prvenstvu u bodybuildingu kao jednog od komentatora za našu stranicu, a u budućim pothvatima želimo mu sve najbolje.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO