Košarica Narudžba

INTERVJU - DARIO STANKOVIĆ

27.05.2017
Luka Kuhar
Dragi čitatelji, naš gost apsolutni je prvak Hrvatske u classic bodybuildingu - Dario Stanković "Stana". Laskavom titulom okitio se ove godine, a kako je izgledao njegov put pročitajte u narednim redovima...

 1. Pozdrav Dario. Tvoja bodybuilding karijera nedavno se okrunila iznimnim uspjehom s kojim su mnogi upoznati. Reci nam, kako bi nam se ti predstavio bez toga? Bolje rečeno, Tko je bio Dario do ovog zadnjeg natjecanja i što mu zadnji rezultat predstavlja? 

 
Ha, kažu da je najteže opisati sebe i da je najbolje za to pitati druge, ali pokušat ću. Dario je jedan običan momak iz najljepšeg grada na svijetu - Požege, koji se ne želi uklopiti u prosjek, već želi biti drugačiji od ostalih, jer biti prosječan "sucks". Naučen je da se teškim radom dolazi do rezultata i da ti nitko u životu neće ništa dati. Sve moraš zaslužiti. Zato i poludim na ljude kada nešto žele, a nisu spremni žrtvovati se za taj cilj. Tada moj rječnik postaje rječnik Guya Cisternina. Između ostalog volim filmove i odlazak u kino, obožavam rad s ljudima i pomaganje u dostizanju njihovih ciljeva.
Ma, ja sam dečko koji se ne preserava, koji, ako ga se pita, kaže ono što misli, a prije svega želim da moji rezultati govore više od mojih riječi.
Osvajanje kategorije u kojoj sam nastupio bilo je ostvarenje mog sna. Kad sam kretao u ove vode želio sam postati državni prvak i dosta dugo mi je trebalo da toga postanem i svjestan.
Sjećam se da sam se između polufinala i finala malo prošetao i stao pored svih pehara koji su bili postavljeni. Tada sam si rekao „Nadam se da ću jednog dana imati ovaj zlatno-crveni koji predstavlja apsolutnog pobjednika“  i eto, to se ostvarilo i prije nego sam se nadao. Ujedno sam spoznao i da sam strukturalno lijepo posložen, da imam kuglaste mišiće i oku ugodnu figuru. Možda je to i najvažnije što sam dobio od ovogodišnje pobjede.

2. Znam da pratiš ovu branšu vrlo dugo i predano. Što je potaklo ljubav prema bodybuildingu i kako je opstala sve do sada?
 
Bilo je to jako davno. Mislim da se radi o 2004. godini i mom prvom posjetu teretani. Sjećam se ulaska u nju. Tamo je radio najveći čovjek kojeg sam do tada vidio - Robert Međugorac, i rekao sam si „Aha,  tako izgledaju bodybuilderi!“ Teretana je bila puna članaka, raznih intervjua bodybuildera, slika, itd. Taj dan sam više obilazio, gledao fotografije i čitao članke, nego što sam vježbao. Toliko sam bio fasciniran svime da sam si rekao „Jednog dana ću i ja stati na binu i izgledati kao oni“. Pošto sam se tada bavio drugim sportom nisam se odmah posvetio gradnji tijela, ali sam nastavio pratiti svijet bodybuildinga, što profesionalnu, što domaću scenu, pogotovo naše Požežanine. I tako su godine prolazile. Odlazim na fakultet i tada odlučujem da je moja budućnost u ovom sportu, samo što nije sve od starta teklo glatko. Fakultet, obaveze, a prvenstveno financije, sprječavali su me da krenem ka ispunjenju svog sna, no taj manjak financijskih sredstava zamijenio sam voljom za učenje. U narednom periodu od četiri godine pročitao sam toliko znanstvenih članaka, foruma, knjiga o prehrani, biomehanici i građi tijela da, kad pogledam u nazad, vidim koliko je to bilo korisno utrošeno razdoblje. U trenutku kada su financije sjele na svoje mjesto baš to mi je pomoglo da moj napredak bude puno brži, nego kod nekog drugog početnika. 
A kako je opstala? Pa ja sam jedan jako tvrdoglav čovjek i kad kažem da ću nešto napraviti to i napravim, bez obzira koliko će vremena za to trebati. Eto, za stati na binu mi je bilo potrebno dvanaest godina. Za postati državni prvak dvije godine, dok je apsolutna pobjeda uranila dosta godina :). Ali ljubav prema ovom sportu prvenstveno je opstala zbog toga što ovaj sport odvaja slabe od jakih. Ovdje ili jesi ili nisi. Sve se svodi na tebe. Ako varaš u prehrani ili treningu, varaš sebe. Ovo smatram najtežim sportom i htio sam vidjeti mogu li ja to. Da li sam dovoljno mentalno jak, jer sam si stalno govorio „Ako ne možeš kontrolirati sebe, kakav si ti to čovjek?“. Kao što sam i rekao, nikad nisam htio biti prosjek, a ovaj sport odvaja najbolje od prosječnih.
 

3. Kao ljubitelj pro lige sigurno imaš najdražeg profesionalnog bodybuildera - ili barem uži izbor takvih. Koji su i zašto?
 
Imam ih jako puno. Zašto ih je puno? Jer od svakog od njih izvlačim ono najbolje i pokušavam to implementirati u svoj režim rada. Kao na primjer Evan Centopani. Čovjek se jako brine o svom zdravlju, bira posebne namirnice koje utječu na tijelo, jednostavan je i skroman, ne razmeće se izjavama, ali u teretani kad je vrijeme za posao "jede željezo". Guy Cisternino i Branch Worren, stukturalno možda nisu savršeni, no njihov "mind set" je za mene savršen. Spremni su poginuti u teretani. Branchova legendarna izjava da je dobio momke koje nikad ne bi trebao dobiti samo zato jer je uložio više rada od iti jednog od njih govori kakav je on radnik. Gledanje njegovih videa iz teretane daje mi posebnu motivaciju. Slično je i s Guyem s kojim se mogu dosta poistovjetiti, pogotovo s rječnikom koji koristi. Svi koji me znaju, znaju da ponekad nemam dlake na jeziku, pogotovo kad čujem gluposti i izgovore ljudi s kojima komuniciram. Isto tako i John Meadows, koji je preživio to što je preživio i odlučio da ga to neće spriječiti u bavljenju ovim sportom. Oduševljava me njegov znanstveni pristup svakom nutrijentu i koliko duboko zalazi u materiju suplementacije prije, tokom i poslije treninga. Zatim Cedric McMillan i njegova emocija tokom poziranja i prezentiranja njegovog, za mene, savršenog tijela.
Kao što rekoh ima ih puno, ovo je samo dio njih. Kad bi ih sve krenuo nabrajati odgovor na ovo pitanje bi bio poduži. Ali za kraj ću ipak spomenuti svog najdražeg bodybuildera. To je Kevin Levrone, čovjek koji za mene predstavlja strukturalnu ljepotu, a opet ima i onaj "freak" faktor. Također ima strašan mind set kad je u pripremama. Spavati na podu okružen oružjem... pitam se u kakvom stanju uma se on tada nalazi! 

4. Pozing o kojem se često priča u bodybuildingu mnogo je puta "žrtva" priprema u vidu da ga se zapravo odradi samo zato jer mora biti napravljen. Koliko mu ti važnosti daješ?
 
Pozing je sve ako pričamo o predstavljanju na bini kad smo u line up-u. Pruža mogućnost prikrivanja mana i isticanja prednosti. No, ako govorimo o slobodnom pozingu onda je to sasvim druga priča. Minuta koju dobiješ je samo tvoja. Iskoristi je. Uživaj u njoj, pokaži se u punoj raskoši, improviziraj. Imaš potpunu slobodu izraziti se kako ti želiš. Pozingom možeš biti upamćen. Recimo, kada kažu "E, onaj mali je imao baš lijep pozing." 
Meni pozing predstavlja emociju, krunu mog rada i cijelih priprema. Tada želim publici prikazati ljepotu ljudskog tijela. Ujedno želim prenijeti osjećaje koji su u meni. U tim trenucima poput isprekidanog filma vidim publiku, sve svoje sate provedene u teretani, muku koju sam prolazio kako bih pokazao svoj krajnji proizvod - ljepotu i skladnost tijela.
Moram reći da poziram jako, jako puno. Skoro svaki dan odradim pozing. Ponekad pustim određenu stvar i pokušavam improvizirati na glazbu jer se želim pripremiti na neočekivane situacije, na primjer da će mi možda jednom zamijeniti glazbu pa želim da taj pozing bez obzira na sve izgleda dobro. Stoga poruka svima koji se natječu: 60 sekundi kojih dobiješ iskoristi maksimalno i uživaj u njima!
 
5. Čini se da ima nešto u toj Požegi. Listi prvaka iz tog bilderskog grada pridružio si se i ti. Ima li neka tajna uspjeha Požežana?
 
Ja se znam šaliti da znam da ću biti dobar bilder jer sam rođen u Požegi, hahah.
Htjeli to ostali priznati ili ne, Požega je j... mecca bodybuildinga u Hrvatskoj i ako nam to želite oduzeti, morate biti još manji i još siromašniji grad. Onda zaslužujete titulu. Ne znam postoji li tajna, ali znam da su naši ljudi naučeni raditi da bi prehranili svoje obitelji pa dečki koji se odluče ući u bodybuilding vode taj mentalitet prenose i u teretanu. Mislim da je to tajna uspjeha nas Požežana. Ne bojimo se teškog rada i kad je vrijeme za obaviti posao na treningu mi ga obavljamo. To govori i ova godina kad se pogleda koliko je prvaka i apsolutnih prvaka pobrala moja mala Požega.

6. Kako pristupaš pripremama i koja je tvoja osobna filozofija spremanja za bodybuilding natjecanje glede treninga i prehrane?
 
Teško gradi. Amen! U zoni komfora je lijepo, ali tamo ništa ne raste. Zato je moja filozofija da svaki trening treba izaći iz zone komfora. Osobno sam stara škola. Ne pušim priče o lakim težinama, kutevima, vezanju bicepsa, sličnim glupostima i izmišljanju tople vode. Hoćeš noge? Natrpaj šipku na čučnju željezom, digni to ispravnom formom, dođi mi za šest mjeseci i reci mi da ti noge nisu narasle.
Vrlo jednostavna i učinkovita filozofija, bar za mene.
Što se tiče prehrane držim se dovoljnog unosa proteina i dobrih masnoća, a ugljikohidrata po potrebi da zadovolje obavljanje dobrog treninga. Pošto imam dosta brz metabolizam u „off“ sezoni ili u fazi mase znam tri do četiri puta tjedno ubaciti jedan "cheat" obrok kad osjetim potrebu. Ne radim sve šablonski jer je tijelo promjenjiva varijabla pa se i ja prilagođavam. Dosta pazim na unos vitamina i minerala, kao i ostalih nutrijenata koji mi mogu pomoći pri oporavku od treninga. Što se tiče suplementacije, ona mi nikad nije i neće biti na prvom mjestu. Baza mora biti hrana, a onda tek dolaze dodaci prehrani koji definitivno pomažu, pogotovo natjecatelju u fazi priprema i definicije. Kod rekreativaca tona suplemenata nije toliko potrebna. S tim da, naravno, količina suplementacije ovisi i o količini financija.
 
7. Uloga trenera u pripremama često je među krucijalnim faktorima bilderskog uspjeha. Imaš li trenera i kako ti je pomogao?
 
Definitivno se slažem s tobom da je krucijalno imati dobrog trenera. Dobar trener zlata vrijedi, da te smiri u situacijama kad nisi sav svoj (a dobro znamo da ponekad u fazi definicije oko vara samog sebe) pa je ključno imati nekog sa strane. Isto tako je važno imati trenera kojem vjeruješ i koji poznaje tvoje tijelo. Ja sam svog našao u liku i djelu Roberta Međugorca. Robi mi je ove godine pristupio sasvim drugačije nego prošle. Zna kakve treninge radim pa su i ugljikohidrati bili dosta visoki. Moram priznati da dobar dio dijete nisam osjetio da "patim", jednostavno sam sve prepustio njemu, vjerovao mu i rezultat nije izostao. Jedno je obavezno tražio od mene, a to je da na svakom treningu dam zadnji atom snage, što sam i ispoštovao. Mislim da smo postali jako dobar tim i da je pred nama svijetla budućnost.

8. Naša scena ipak se popravlja i nudi nove nade - pogotovo kod mladih natjecatelja. Kakav je tvoj dojam o domaćem "bildingu"?
 
Ako pričamo o novim nadama u physique kategoriji onda se moram složiti s tobom, mladići se pronalaze u toj kategoriji. Možda ću sada biti malo i okrutan, ali ponekad mislim da je za physique dovoljno ući u pubertet, odraditi par mjeseci treninga, imati vidljive trbušne mišiće, noge ne radimo, skočiš na binu, na face i instagram napišeš „ifbb competitor“ i eto, nazivaš se bilderom, a ne možeš popuniti xs majicu. Naravno, ne mislim da su svi physique momci takvi. Znam one koji jako i teško treniraju, ali smatram da je to dobra platforma za korak ka malo jačem bildingu kao što je classic bodybuilding. Na žalost ne vidim da momci taj korak i rade. Citirat ću Jose Raymonda i njegovo (a i moje) mišljenje o physiqueu: "Man physique. I am proud for them, happy for them but yeah it''''s not that fuckin'''' exciting."
Kao što sam spomenuo, ne vidim da momci odlučuju dizati kategorije kako bi prešli u bodybuilding. Čak i Marko Barić razmišlja da se spusti u bodybuilding classic. Da ne bude tako crno, ove se godine pojavilo par mladih momaka u bodybuildingu što me definitivno raduje. Treba ih podržati u nastojanju da se izgrade u dobre i kvalitetne bodybuildere. I sebe smatram dosta mladim pa nas, znači, ipak ima. :D
 
9. Budućnost kao šećer na kraju - što nam se sprema iz Stanine radionice?
 
Želja i cilj za iduću godinu je izaći u bodybuilding kategoriji do 90 kg. Čeka me jako puno posla što mi ujedno predstavlja ogroman izazov, a ja obožavam izazove. :)
Ova „off“ sezona mora biti bolja nego prošla da se mogu ravnopravno nositi s momcima koji se natječu u kategoriji i biti kompetitivan. Ne bojim se teškog rada. Radujem se onome što dolazi.
Pripreme će startati u kolovozu, dosta rano, ali želim ostvariti zacrtano. Zato moram na vrijeme i krenuti. Robi i ja ćemo kreirati plan i program i vjerujem da ćete iduće godine gledati dosta težeg i većeg Stanu, ako se sve odvije kako treba. Ovom prilikom želim zahvaliti svojim trening partnerima - Igoru, Karlu i Daliboru što su se već sad odazvali pomoći u pripremama koje slijede. Tijek mojih priprema moći ćete pratiti na mojoj Facebook stranici kao i na mom Youtube kanalu!

Dario hvala ti na vremenu i veliki pozdrav od Proteka Team-a. Ako je suditi po napretku koji se napravio ove godine - iduća bi moga dobiti ozbiljnog bildera u kategoriji do 90kg :)!

Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO