Košarica Narudžba

Kako smo zaboravili trenirati

15.06.2016
Luka Kuhar
Bezvremenski šampioni bodybuildinga uvijek će biti oni koji su se isticali vlastitom nedodirljivošću na pozornici. Dvojica koja Vam odmah padnu napamet kada spominjemo tu vrlinu zasigurno su Dorian i Ronnie. Izvedimo njihov poučak na vidjelo...
U današnje doba vidim puno ljudi po teretanama kako su posebno strastveni kada rade točno određene mišićne skupine. Ne ciljam na niti jednu generalno, već govorim o tome da ljudi daju više sebe u sebi drage mišiće. Zvuči vrlo "prirodno" i ljudski zar ne - no rezultatski Vam daje jako široka ramena na jako uske noge, nekada čak obrnuto! Zna se dogoditi da tako netko ima divovske bicepse jer uživa u tom treningu, a leđa uska kao da se sprema na skok kroz ušicu igle.
 
Trening je postao stvar ugode i zabave, nije više trening. Postao je žrtva kulture ugađanja i zabave. Nekako se izgubilo iz vida da si zapravo ugađamo rezultatom treninga, a ne nužno samim procesom. Ne govorim tu o tome da na treningu trebate patiti kao da Vam svaki puta neko zabija čavle u kičmu - trening Vam može biti super i zabavan i divan, no prije svega - efikasan. Zato je trening!
 
Kod bodybuildera, nažalost, vidim isti problem na malo drugačiju notu. Trening je postao nešto što "svi radimo i svi znamo". Otišlo je to daleko od toga i mnoga su se znanja zapravo pogubila, mnogi se pristupi treningu kose prostoj logici funkcije mišića i biomehanike pokreta. 
 
Bojim se da u tome i leži problem modernog bodybuildinga, kako na amaterskoj, tako i na profesionalnoj razini. Put razvoja odveo nas je u traganje za novim vrstama stimulansa i kemije bez da se zapravo pridaje mnogo pažnje osnova bez kojih ništa od toga ne bi postojalo ili imali bilo kakvog smisla. Mislite li da je Eugene Sandow rokao 50mg dbola prije treninga? Ili je Steve Reeves bubnuo 200mg brzog trena svaki treći dan? Nekako sumnjam u to.
 
Isto tako, prehrana je postala gotovo filozofska disciplina u bodybuildingu. Imamo prave pravcate gurue! Sve čekam da jedan od njih nakon neke spektakularne inicijacije ispod drevnog batata postane duhovni vođa. Možda će držati angelus na Dolcu ili donijeti vlastitih 10 zapovijedi o "ne željenu tuđe kuhane brokule". Šalu na stranu, na što ja ovdje ciljam?
 
Govorim li da kemija ne igra ulogu? Nipošto. Govorim li da je prehrana nevažna? Nikako. No, sve je to ipak sekundarno treningu. Zašto? Jer kada slažete program prehrane kao bodybuilder, radite tako zbog načina na koji živite i trenirate, da ne trenirate, program prehrane sam po sebi neće istrenirati tijelo i razviti mišiće. Steroidi i slične supstance također imaju marginalne svrhe u bodybuildingu ako ih ne koristi osoba koja trenira punim gasom.
 
Vrativši se na spomenute Olympia šampione, obojicu vežemo uz nevjerojatno iscrpne i teške treninge. Drugačijeg karaktera, no podjednako zahtjevne. Dorian i Ronnie znali su da se konkurencija pobjeđuje u teretani, a sve ostalo samo je brušenje već stvorenog dijamanta.
 
Bez bildanja, nema bodybuildinga!
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO