Bodybuilding po svojoj prirodi, kako profesionalnoj tako i amaterskoj, ima određene razlike u usporedbi s ostalim sportovima. Jedna od njih je i način zarade, odnosno plaća od koje sportaši žive.
Među prvim naputcima koje novi profesionalni bilderi dobivaju je i onaj da ne trebaju dati otkaz na svom redovnom poslu samo zato jer su postali vlasnici PRO Card-a.
Sama činjenica da nosite pro status neće Vam napuniti novčanik niti će novci stizati samo zbog upisane pobjede.
Bilderi najviše novaca dobivaju od lukrativnih sponzorskih ugovora, a sponzorstvom kao takvim pozabavili smo se u jednom od prethodnih članaka. Za takvu situaciju potrebno je biti atraktivan na više razina. Sponzori su zapravo najbliži "klubovima" ako bi bodybuilding netko htio razumjeti kao nogomet u tom pogledu. Kad ste član određenog sponzorskog tima, plaća Vam se da svojim imidžem predstavljate i njihov. Vaši rezultati u tom pogledu također su bitni.
Jedan od vrlo popularnih načina zarade je i bavljenje poslom osobnog trenera. Gotovo svaki bodybuilder ima svoje klijente ili se time bavio u prošlosti. Poznato je da iskusniji natjecatelji, pogotovo dugogodišnji profesionalci znaju mnogo o toj vrsti životnog stila i samim time mogu napraviti unosan posao od treniranja znatiželjnih klijenata.
Natjecateljske nagrade gotovo da su najmanji izvor prihoda profesionalnih bodybuildera. Uzmite za primjer Phila Heatha koji u tom pogledu zaradi najviše kada osvoji Olympia natjecanje i cca 1,5 milijuna kuna nagradnog fonda. Naravno da se radi o privlačnoj svoti novca, ali gledamo li svijet profesionalnog sporta kao takav, znamo da se i mnogo veće svote spominju - gdjegdje i kao mjesečna primanja.
Ostali natjecatelji ne zarađuju ni blizu toliko od samih natjecanja, a da ni ne govorimo kako se ne mogu baš svaki vikend penjati na binu. Tako je recimo bodybuilder koji izlazi na 4-5 natjecanja godišnje smatran vrlo aktivnim. Ima i izuzetaka, ali ima i onih koji izađu samo jednom ili možda dva puta.
U bodybuildingu zato uspjevaju kreativni i ambiciozni ljudi koji znaju da su troškovi visoke razine bildanja također vrlo visoki...Zarada nije garantirana, ali je moguća. Neki pribjegavaju i manje lijepim, ponekad manje zakonskim metodama, no toga ima svugdje, otkad je i ljudi. Važno je samo znati da se i u ovom sportu može uspjeti kao i u teretani, s puno upornosti i još više volje.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
