Moderna vremena donose nove izazove za bildere današnjice i sve one koji će to tek postati. Jedan od njih je stvaranje krive slike o sebi i samim time potpuno lažne stvarnosti.
Sjetite se malo Doriana Yatesa, ali i domaćih onovremenih šampiona. Treniralo se iz želje, ljubavi i strasti i gotovo da ih se sve trebalo nagovarati da uopće stanu na pozornicu. Malo se tko „nabrijavao“ na neki rezultat, a iako su postojale želje i nadanja, teško da su si u glavama već upisivali plasmane.
Prevrtite kazetu unaprijed i evo nas danas u potpuno suprotnoj situaciji. U danima koji ne mogu proći bez deset provjeravanja svake od petnaest društvenih mreža koje imamo otvoreno, skloni smo stvoriti određenu sliku o sebi upotpunjenu ljudima koji se s nama žele povezati ili vjeruju u slične ciljeve. Što to znači za jednog modernog, mladog bildera?
Ukratko i ugrubo, to znači da on na natjecanje ide pobijediti - bez da uzima u obzir mogućnost poraza. Kako?
Uzmimo si za primjer dosta čestu situaciju. Imate natjecatelja kojeg prati nekoliko tisuća ljudi i govori mu sa svakom njegovom novom fotografijom da izgleda sve bolje, da je najbolji, da je to prava forma itd itd itd. On je već u nebesima, jedino, nebo mu je zeleno jer na fotografiji ima tri filtera. Izabrao je jedan od 33 selfija iz točno određenog kuta, pod onom jednom lampom koja mu baca povoljno svijetlo.
I zaista, na svakoj svojoj fotografiji uistinu izgleda kao potencijalni šampion. Kako i ne bi kada je toliko pazio što objavljuje. Tu nema ništa loše i sasvim je normalno da ćemo se htjeti prikazati u najboljem svijetlu, pogotovo onda kad sami određujemo što ide van. Problem se pojavljuje onda kada izgubimo iz vida što radimo. Budimo i ostanimo svijesni da biramo svoju najbolju sliku, da vjerojatno imamo ogledalo ili svijetlo u stanu u kojem ne izgledamo tako bajno, da nam je to možda stvarno jaka poza. Drugim riječima, nemojmo sami sebi prodati maglu.
Ono što će se dogoditi je strašan šok kada i ako stvarnost pokaže da taj nepobjedivi šampion sa stotinama lajkova i desecima prekrasnih komentara ne bude prvi. Bit će to takav udarac za ego da će neki možda odustati od daljnje karijere, a svatko u toj situaciji sigurno će na trenutak imati dojam da se zbilo nešto nemoguće.
Doveli smo se u eru življenja na društvenim mrežama u toj mjeri da se bojimo napraviti stvarne poteze koji bi nam mogli ukazati na to da je realnost kudikamo drugačija od one koju perpetuiramo sa svojim followerima. Ako si najbolji na Faceu, a osmi na bini, to nema duboko ili skriveno značenje. Jasno je da inspiriraš, ohrabruješ i motiviraš veliki broj ljudi, ali jednako je neskrivena istina da na bini takav izgled ne mora pobjeđivati.
Pripazimo uvijek da budemo u korak sa samim sobom i tijelom koje razvijamo. Figura koju vodimo na binu imat će stvarno dobrih, vrlo loših i totalno osrednjih poza, kutova i trenutaka. Tražimo li i tamo tretman kao na Facebooku, svi ćemo postati šampioni bez sporta.
Do Čitanja,
Luka Kuhar