Košarica Narudžba

PROTEKIN SPORTAŠ STRADAO

15.11.2014
Luka Kuhar
Bio je to još jedan sasvim običan dan. Kretao sam s fakulteta na trening, uspeo se na bicikl i razmišljao o tome što bi danas trebalo odraditi za leđa, ili da možda ipak treniram prsa koja sam prošli tjedan malo slabije pogodio.
Najveća briga bio mi je izbor vježbi, ali onda se sve okrenulo naopako…poglavito ja!
 
Vozio sam bicikl pomalo odsutno ne obraćajući previše pažnje na kontejnere pored pločnika, eto nikada ih nisam promatrao kao potencijalnu opasnost, no jedna starija gospođa koja je prekopavala iste u potrazi za plastičnim bocama uvjerila me u suprotno. Pregledavši njihov sadržaj žurno je istrčala na pločnik ne gledajući tko se na njemu nalazi. Isprva je okrznula jednu mladu damu pozamašnom vrećom za smeće punom boca, a zatim se, bez usporavanja, našla meni na putu. Shvativši da mi biranje vježbi više nije prioritet nekako sam smotao volan bicikla da ne pošaljem gospođu direktno na traumatologiju i jedvice je izbjegao. Nažalost moja sreća tu prestaje budući da mi je prednji kotač skliznuo s pločnika na kolnik. Panično sam ga pokušao vratiti na pravu putanju, ali nije bilo moguće. Uznapredovao sam još koji metar hvatajući ravnotežu da bi se u konačnici ipak razbio o nogostup.
 
Poletio sam preko volana graciozno kao balerina, a sletio kao staklena flaša na mramorne pločice. Rukom sam zaštitio glavu od udarca, no ruku nisam imao čime obraniti. Pao sam udarajući dlanom o pod i osjetio vrlo oštru bol u podlaktici. Nakon koje sekunde provedene u položaju ležećeg policajca ustajem se što spretnije mogu. Gospođa s bocama otkrila je da u genima nosi nešto iz Boltove loze i nestala hitrije od spomenutog atletičara, a ja sam pomalo izgubljeno sam sebe uvjeravao da je sve u redu…dok nisam vidio da mi je lijeva podlaktica izokrenuta,a šaka savijena u zanimljivom kutu.  Hrabrio sam se da je samo natučeno, ali znao sam da me ni Herkul ne bi ovako natukao.
 
Nakon brzog poziva obitelj me prevozi na traumatološki odjel gdje sam odmah zaprimljen. Kada su me pitali što je rekao sam da je ruka slomljena. Nepovjerljivo su me pogledali da bi mi nakon neugodne sesije „slikanja“ rekli da je njihova stručna dijagnoza…slomljena ruka. Bio sam zaprepašten kao i Vi kada ujutro otkrijete da crveni simbol na slavini označava puštanje tople vode. Šalu na stranu, nije bilo dobro ni ugodno. Rekli su mi da je prijelom jasan i težak te da je operacija nužna za popravak štete.
 
Kroz glavu mi je odmah prošlo –ali ja danas moram na trening i trebao bih slikati Furića prije puta-. Tada sam shvatio da ovo potonje neće biti moguće, a ovo prvo teško da ću odraditi u narednim tjednima.
 
Nema mnogo gorih trenutaka u životu sportaša od onog kad shvatite da ćete u predvidivoj budućnosti rehabilitirati ruku anti stres lopticom i kroz koji tjedan pokušati rotirati podlakticu, eventualno se upuštajući u nenadmašan rizik biceps pregiba s jednim kilogramom.
 
Operacija međutim prolazi sasvim dobro. Rečeno mi je da je gospodin doktor Malović svojevrsni Mr. Olympia u našoj domeni operacija i nema se što reći, čovjek mi je zaista pospajao ono što se odlučilo rastati u dodiru s pločnikom. Sestre su bile dobre, fizioterapeutkinja maksimalno ljubazna, cimeri u sobi polomljeni. Ma društvo za poželjeti.
 
Kad me prošla faza mutnog gledanja i praznog blebetanja, što mogu zahvaliti omamljujućim anesteticima,  nazvao sam svoje sponzore da im prenesem loše vijesti i obznanim kako natjecanje u proljetno/ljetnoj sezoni pada u vodu. Bio sam u potpunosti pripravan na otkazivanje ugovora jer realnost je okrutna. Zna se da unesrećeni trkači konji umjesto karijere dobivaju metak. Pa sam i sam očekivao pucanje ljubavi na toj fronti. Izuzetno sam se ugodno iznenadio kada su mi odgovorili da će me i dalje pratiti i podržavati kroz proces oporavka, a budući da sam junior još dosta dugo, nema straha od toga da me bina nikada neće vidjeti. Na tome veliko hvala, niste odšetali od mene ni kada bi ja to razumio.
 
Rečeno mi je da sam u navedenoj fazi omamljenosti viđen kako u sitnim satima izvodim čučnjeve u boksericama na hodniku držeći bocu od drenaže u zdravoj ruci, raščupan i praznog pogleda. Očito je volja zaista neslomljiva, da su bar i ruke takve 
 
Sada mi preostaje dug oporavak, ali pozitivan sam i vjerujem da neću ostati previše oštećen nakon svega. Ovo je možda Božji signal da ne preskačem leg day tako da ću se u narednim danima posvetiti nogicama što tijelo drže!
 
Do Čitanja,
 
Protekin spnzorirani sportaš i glavni urednik Muscle Media-e.
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO