Košarica Narudžba

Što je to Rest day

06.11.2018
Luka Kuhar
Sigurno ste vidjeli koju od onih šaljivih slika na foru - "Where is that rest muscle and how do I train it"? Ipak, iako se znamo sprdati s njim, dan odmora nije šala!

 Kad  sam bio klinac, najviše sam mrzio prisilne odlaske na popodnevno spavanje ili rano pospremanje u krevet. Tko normalan uopće ide vesel "u krpe"? Dramatična razlika nakon dvadesetak godina, a bome i prije - odjednom ne mogu dočekati spavanje, a prilike za spavanac tijekom dana smatram blagoslovom, ne kaznom.

Prije nešto više od deset godina počeo sam redovito trenirati utezima. Ne bi me ni John Rambo udaljio od bučica, a trbušnjake sam odvaljivao kao da njima plaćam račune doma. Sklekovi mi nisu nešto išli, ali sam ih svejedno rado krivo izvodio. Bučice su više letjele gore dolje, no što sam ih ja precizno kontrolirao, no tko to gleda pitam Vas ja? Šalim se naravno; samo želim naglasiti da je moja želja za treningom tada bila dovoljno jaka da joj se sve podredi. Bolje rečeno, da sve ignoriram.

Trenirao sam nespretno, prečesto, proučavajući metode treninga sporadično.

Odmarao sam kad bi se razbolio ili ako se nešto upalilo do točke nepokretnosti. Sjećam se tako svog prvog treninga u teretani s prijateljem iz srednje. Radili smo sve što smo stigli u dva sata do zatvaranja gyma. Ruke, prsa, leđa, obavezno trbuh jer tako se dobivaju instant pločice. Noge smo odradili ekstenziju, a na benchu smo zaključili da nešto ipak ne valja sa šipkom pošto je ja nisam uspio podići, a kolega je očekivanih stotinu kilograma ipak morao spustiti na tridesetak.

Iduće jutro nazvao sam ga poraženo; priznavajući mu teško da se zbog manjih tehničkih poteškoća (čitaj; prikovalo me za krevet) neću moći i danas odazvati u teretanu. S druge strane slušalice, olakšanje i jednako fejk isprika. Kao, nećemo forsirati jer smo jučer to baš dobro odradili. Stvarnost je bila takva da smo se skoro demontirali na proste faktore i vrlo bi nam vjerojatno trebalo malo doktorske skrbi s obzirom na vrste (ne)pokreta koje smo izvodili.

Sve ostale dane trenirao sam stalno. Bilo što, sve, ništa. Vrijeme je prolazilo, dao sam se u proučavanje bilderskih treninga, načina života i svega povezanog. Postajete upoznati s nekim principima i postulatima, pa samim time iz jedne opasne prakse trening pretvarate u nešto korisno i blagotvorno za tijelo. Uočavao sam prve lijepe pomake na tijelu. Noge su brzo bujale, leđa prešla iz slova I u lagano V. Ramena su se malkice zaoblila, a kad je nadošla i žila na bicepsu tražio sam tog Ronnie Colemana da mu objasnim malo o bodybuildingu.

Jedino, to odmaranje, pa spavam, nekad i više od osam sati dnevno. Koji ću se vrag još odmarati tako da preskačem treninge i gubim važnu mogućnost gainsa? Nikad nisam gledao neki video o bodybuilderu kad mu snimaju day in life, a da se samo odmara. Dakle, bodybuilding je jednostavan. Zapneš kao konj, gledaš ispred sebe, ne popuštaš nikada.

I onda sam prestao napredovati. Totalno. Kilaža tjednima, mjesecima ista, čak s tendencijom pada. Podižem hranu, al'' sve izgleda kao da jedva održavam napravljeno. Odlučujem se na metodu "klin klinom" - uvest ću još jedan trening subotom i nedjeljom. Očito je da su mišići prestali reagirati na ono što radim. Podići ću još malo kilaže i podebljati trening raspored. Tu se sve raspalo. Pregorio sam nakon 3 tjedna i postao jedva pokretan. 

Mišići nisu porasli - izgledali su zlostavljano.

Napravio sam sebi nešto nezamislivo i uzeo tri dana odmora- u komadu! Kakav šok u četvrtak ujutro. Tijelo čak i liči na nešto. Nisu to bili veliki skokovi ili mega transformacija, samo je sve djelovalo svježije. Odlučio sam maknuti one dodatne treninge vikendom, čak štoviše, izbaciti srijedu i subotu iz trening rasporeda.

Ne, sad ne ide odlomak o tome kako sam odjednom dobio deset kila, pet cm bicepsa i Arnoldova prsa.
Međutim kako su tjedni prolazili, osjećao sam se znatno vitalnije na treninzima, a malo po malo prolazio sam i neke granice koje su prije ostavljale dojam neprobojnog zida. 

Vidi vraga, radeći "ništa" - štošta se popravilo. 

Kasnije sam opet pokušavao biti pametan zbog svoje želje da prevarim sistem. Dane odmora prebacivao bih na dane kada bi morao raditi nešto drugo. Pomoći preseliti prijatelja u novi stan; kositi travu, preslagivati po stanu, farbati, cjepati, lupati, što god. 

Ponovno sam probao izvesti da moji dani odmora zapravo nisu odmor. Tijelo nekad treba pauzu - i to onu pravu. Da mu omogućite dan, dva - koliko mu već treba - ne rađenja teških fizičkih poslova. Nije samo trening zahtjevan za tijelo, to znaju mnogi ljudi koji iz ovog ili onog razloga trebaju odraditi mnogo toga rukama, nogama i/ili svime skupa.
Ako svoj dan odmora provedete montirajući doma ormare i police, sumnjam da ćete se adekvatno odmoriti. (O mentalnim naporima ćemo pisati u budućnosti).

Naravno, neće uvijek biti prilike za dan "meditacije i spavanja". O tome ni ne govorim u ovom slučaju. Potrebno je samo da si niste protivnik i da ne tražite "caku" tako što ćete si krasti od odmora. Kada tada, tijelo će Vas na lakši ili neugodno težak način upozoriti na pogrešku koju radite.

Možda ne postoji "rest muscle", ali svaki mišić ima svoju "rest potrebu". 
Neće Vam od par dana odmora noge biti kao kod Toma Platza - al'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''' možda Vas spase da ih ne potrgate forsiranjem!

Do Čitanja,
Luka Kuhar

 

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO