Kada kreneš vježbati, bilo da se radi o treningu u teretani, kući, parku ili nekom sportskom centru, moraš znati osnovne, razumne, ali često zaboravljene postavke. Jer...nije sve trening!
Znam, možda si već čuo neke stvari poput - drži se plana, znaj izvedbu vježbi, nemoj sve u isti dan i tako to. Sjajno, ako to imaš u vidu, već znaš dosta i možeš zahvaliti osobi koja ti je pomogla. Ako ne, ne brini, biti će na ovoj stranici tekstova o svemu od navedenog. Ipak, ovaj je malo drugačiji i fokusira se na različite mogućnosti u vježbanju koje dosta ljudi intuitivno nasluti, ali nije svjesno kada u koju potpada. Zašto su bitne? Jer o njima ovisi napredak, stagnacija ili povreda. Ne u 100% slučajeva, no izrazito je važno imati ih u vidu!
1. Foliranje (prenemaganje, zabušavanje, gubljenje vremena)
Čujte, za ovo često možemo okriviti i vrlo iskusne vježbače - čak i bodybuilding natjecatelje s vremena na vrijeme. Foliranje, ta posebna vrsta prenemaganja, zabušavanja u teretani, gubljenje vremena više no stvaran rad, prečest je gost svakodnevice vježbanja.
Što je?
Možemo ju definirati kao svjesnu, djelomično svjesnu, ili potpuno nesvjesnu sabotažu napretka u treningu. Možda znate da vam se događa, ali jednostavno nemate dovoljno volje intervenirati. Moguće da niste sasvim sigurni, no pretpostavljate kako vam trening sve više sliči na foliranju, a isto tako može biti i da nemate blage veze zašto je išta od vašeg prenemaganja u teretani krivo.
Uzroka ima mnogo. Težak dan na poslu, loša situacija u vezi/braku, neispavanost, generalni manjak motivacije, neznanje. Sve to doprinosi situaciji u kojoj vaš trening više izgleda kao tužna predstava nego stvarna djelatnost usmjerena napretku.
Vježbe zato možete birati nasumično. Odustali ste od zacrtanog plana, a možda ga niste ni imali. Radite što god vam se čini najmanje napornim. Ne nužno ono što smatrate najboljim ili pravilnim, već samo da nešto odradite. Natežete te sprave kao da vi od njih ili one od vas pokušavaju izvući državne tajne, podižete utege bez razmišljanja o početku, sredini i kraju pokreta.
Pauze između serija i vježbi traju od deset sekundi do četiri minute. Zašto? Tko će znati.
Foliranje je, možemo zaključiti, određena vrsta bezvoljnosti vezana za trening. Nemate želje za probijanjem granica, nemate volje za napretkom, nemate ideje kako i zašto trenirati smisleno.
Simptomi su: nepažnja, odsutnost, nasumičnost, stagnacija, loš osjećaj nakon treninga, bezidejnost.
2. Forsiranje (egoizam, dokazivanje, majmuniranje)
I za ovo smo mnogi od nas jednom na svome vježbačkom putu bili krivi. Mnogi i više no jednom. Taj prilično isprazni egoizam koji se drugima želi dokazivati majmuniranjem. Jer upravo se o tome radi. Ništa naročito pametno ili konstruktivno, sve ovdje pogoni taština i želja za nekom uvrnutom dominacijom.
Što je?
Forsiranje definiramo kao željeno, ne nužno i potrebno, probijanje određenih granica u treningu. Ono je rijetko planski osmišljeno, precizirano pa izvedeno, a gotovo uvijek reakcija na okolinu. U tom trenutku možda i želite napraviti nešto nevjerojatno, šokantno ili na neki drugi način van zone dobre preporuke, ali teško da bi u smirenijem izdanju sami sebi zapljeskali na tome.
I tu su uzroci svakovrsni. Možda je netko zgodan u blizini pa mi želimo ispasti izrazito moćni i sposobni. Moguće da smo uočili antipatičnu osobu kojoj namjeravamo pokazati koliko smo bolji. A onda opet, nije nemoguće ni imati neke dublje komplekse koje želimo umlatiti umlaćivanjem sebe u teretani.
Najčešći objekt radnje ovdje je bench press. Klupica za izvođenje potiska provarila je nebrojene silnike. A koliko je tek isprika čula? Znaš, mogao sam ja i skoro 200 kila dignuti, ali onda je otišlo rame na tekmi pa sad ne ide ni blizu. Eh, u mlađim danima ja sam imao duplo bolji bench od tebe. Danas nisam baš dobro spavao pa neće ići kao prošli puta.
I sada, bez obzira na stvarnost ili smislenost tih isprika, umjesto da se i sam čovjek koji ih izriče ponaša prema njima - on i dalje planira suprotno. Podići nešto van svojih težinskih limita, ili prevelik broj puta. Možda ste ga čuli, jer zna režati, glasno stenjati, čak i vikati na sprave dok to radi.
Možda negdje u sebi i zna da je jako dobro postepeno povećavati težine i stavljati nove izazove pred tijelo, ali ovdje se ne radi o tome. Ponavljanja pogoni srdžba, tehnika pati, ako već nije umrla pri prvom dizanju, a sama vježba vjerojatno se može uvrstiti među "najnovije failove u teretani". Zaista, tko bi rekao da čovjek na benchu može izgledati kao da podiže kamion pri epileptičnom napadaju dok ga netko udara defibrilatorom!
Teretana nije dobra za ego koji nosom dere oblake. Uglavnom zato što je baš taj ego kukavica. Naime, ispadne li vam uteg, neće pljusnuti na ego, nego po prsnom košu! Ego će nestati, negdje daleko u zemlju isprika i razloga zašto on nije kriv...
Simptomi su: nemar, napuhanost, katastrofalna tehnika, postojeće ili neminovne povrede, arogantnost.
3. Treniranje (fokusiranost, planiranje, kvalitetna izvedba)
Ovdje dolazimo do onoga što zaista ima smisla. Trening kao takav, bez svojih loših popratnih pojava. Trening koji nije prazno navlačenje nasumičnih težina koje odabiremo pogledom zureći u pod ili strop. Trening koji nije uzurpiranje javnog reda i mira urlanjem pa bacanjem utega.
Što je?
Trening je sustavno napredovanje u izvedbama vježbi koje kroz vrijeme ostvaruju određen cilj. Pročitajte još jednom, ne zato što je dobro napisano, već jer nije loše pogledati koliko se razlikuje od prethodnih točaka. Trening nije nešto što se odrađuje kaotično. Kaos u ovom smislu nije manjak motivacije ili problematičan nagon za majmuniranjem. Kaos je odsustvo reda i strukture.
Možda ste tu i tamo čuli da treba šokirati ili iznenaditi mišiće pa vam se to čini kao prisustvo kaosa kojeg ja ovdje negiram i tu ste u pravu. Međutim, čak je i taj kaos - planiran! Baš tu leži glavno obilježje treninga. Dobro formuliranje ideja te njihova pravovremena provedba.
Trening ne trpi stagnaciju već traži način da popravi sportski učinak smislenim izazivanjem postojećih mogućnosti. Zato nije blizak forsiranju koje naprasno pobija svaku logiku postepenog povećavanja opterećenja, niti ima strpljenja za isprazne dolaske u teretanu. Sve ima smisao, dan u tjednu, način izvedbe, tražen odmor i određeno opterećenje.
Zato pravo treniranje nije stvar slučajnosti. Može nam se svima dogoditi baš dobar trening. Onako, kao iz vedra neba, pogodimo sve što treba pa ispadnemo uočljivo bolji od prošlog dolaska na vježbalište. No svaki nam trening treba biti takav, ne zato što je to nedostižan ideal. Baš suprotno, bez toga - nije trening!
Tu mislim na ideju praćenja svojih mogućnosti i planiranja daljnjeg rada prema njima, imajući u vidu neki krajnji cilj. Dobivanje mišićne mase, gubljenje viška kilograma, sportsko natjecanje ili nešto sedmo. Proći kroz ciljnu liniju slavodobitno stvar je dobre pripreme. Inače se lako pronađemo prevrnuti negdje na pola puta, ili u najboljem slučaju upadnemo u cilj, na nos.
Nekada treba dizati manje, nekada više. Nekada moramo stisnuti, u drugim okolnostima popustiti. Držati se istog broja ponavljanja ili ga drastičnije promijeniti. Kako znati kada to napraviti? Nikako, ako ne pratite što radite, ne znate zašto to radite i niste baš upoznati s time kako to odraditi optimalno. Da maksimalno pojednostavimo - trening je usavršavanje. Događa se kroz sustavno praćenje i modificiranje procesa koji vodi do željenog cilja!
Simptomi su: napredak, zadovoljstvo, dobre navike, planski rad
Sve u svemu, svijet treniranja nije uvijek lagan za navigaciju, ali ima smisla potruditi se. Ako se i dogodi neka od navedenih grešaka, nemojte biti obeshrabreni, one su tu da ih prepoznamo pa, uz sreću, bezbolno naučimo kako biti bolji i učinkovitiji.
Da bi sve ono o tehnici određenih vježbi, sporim negativima, sistemima vježbanja imalo smisla - jednostavno moramo znati što znači trenirati. S razlogom se svaki popularni sustav pokreta i zove "plan treninga".
Ako ste svjesni da do cilja ne dolazimo srljanjem, šanse su da odmah krećete pravim putem!
