Košarica Narudžba

Inzulin - razlog rasta

16.12.2011
M. Šimović
Prije dvadesetak godina vrhunski bodybuilderi su naglo, gotovo preko noći, u pravilu postali veći za desetak kilograma. Mnogi su se pitali kako se to moglo najednom dogoditi. Uzrok naglom napretku u profesionalnom bodybuildingu bio je početak

uporabe inzulina.

Građa i fiziološka uloga inzulina

Po svojoj građi, inzulin je polipeptid koji se sastoji od 51 aminokiseline. Prvi lanac A ima 21 aminokiselinu, a drugi lanac B 30 aminokiselina. Oni su disulfidnim mostom međusobno povezani tvoreći konačan oblik inzulina. Za lučenje ovog hormona odgovorne su ß-stanice Langerhansovih otočića u gušterači. Glavni poticaj za oslobađanje inzulina je glukoza u krvi, koja istodobno uzrokuje i njegovu sintezu. Ukoliko je razina glukoze vrlo niska, do lučenja inzulina uopće neće doći. Nasuprot tome, poslije obroka bogatog ugljikohidratima, kada naglo i u velikoj mjeri poraste razina glukoze u krvi, sekrecija i sinteza inzulina bit će obilne. Inače, sinteza i sekrecija dva su odvojena procesa te čimbenici koji utječu na sintezu ne moraju mijenjati i lučenje inzulina koje se inače odvija na dva osnovna načina. To su nagli, kratkotrajni porast sekrecije i polagano dugotrajnije oslobađanje hormona u krvi. Prva faza odgovara oslobađanju uskladištenog inzulina, a u drugoj se fazi oslobađa novosintetizirani inzulin izravno u krv. 

Aminokiseline, masne kiseline i pojedini gastrointestinalni hormoni također mogu potaknuti gušteraču na lučenje inzulina. Od ostalih hormona gušterače glukagon stimulira, a somatostatin koči sekreciju inzulina. U regulaciji oslobađanja inzulina veliku ulogu imaju autonomni i središnji živčani sustav. Kateholamini koče njegovo lučenje djelujući preko adrenergičkih alfa-receptora, a selektivna stimulacija adrenergičkih ß2-receptora potiče oslobađanje tog hormona.

Poluvijek inzulina koji uđe u krvotok iznosi svega tri do pet minuta, a od ukupne količine, 60% se razgrađuje kod prvog prolaza u jetri. Ostatak na sebe preuzimaju bubrezi. Iz plazme, inzulin se veže na odgovarajuće receptore na površini ciljanih stanica, što rezultira pokretanjem cijelog niza staničnih funkcija. Interesantno je napomenuti da dugotrajno stanje povišene razine inzulina u plazmi uzrokuje smanjivanje broja inzulinskih receptora u stanici. U obrnutom slučaju pri smanjenoj sekreciji, broj receptora se povećava.

Anaboličko djelovanje

Inzulin je hormon s daleko najjačim anaboličkim djelovanjem u tijelu, koji svoje učinke osigurava prvenstveno povećavajući propusnost stanične membrane i ubrzavajući prijenos aminokiselina, ugljikohidrata i masti iz krvi u unutrašnjost stanice. Posredovanjem inzulina u mišićima je, dakle, povećana sinteza proteina. Povećane količine inzulina u krvi automatski smanjuju razinu vežućeg globulina spolnih hormona (SHGB), što rezultira povećanjem slobodnog, dakle, fiziološki djelotvornog testosterona.

Anti-diabetogeno djelovanje

Inzulin na dva osnovna načina smanjuje razinu šećera u krvi. Prvim se postiže pojačan primitak glukoze u stanice mišićnog i masnoga tkiva te jetre, čime je također ubrzan proces konverzije glukoze u glikogen. Drugi mehanizam aktivira razlaganje glukoze u laktalnu kiselinu. Povećana količina uskladištenog glikogena daje mišićima veću radnu sposobnost koju osobito iskorištavaju sportaši u disciplinama izdržljivosti.

Anti-lipolitično djelovanje

Na žalost, pored svih dobrih učinaka, inzulin ima i svoju negativnu stranu u smislu sportske uporabe. Njegova povišena razina u krvi izravno spriječava lipolizu, odnosno prijetvorbu masnog tkiva u slobodne masne kiseline koje stanice koriste kao izvor energije. Isto tako, inzulin potiče konverziju glukoze u masne kiseline te njihovo uskladištavanje u masne stanice čija membrana postaje u većoj mjeri propusna. Svi ovi čimbenici izravno utječu na povećanje postotka tjelesnih masti.

Hidratacija stanica

Pored glukoze, aminokiselina, masnih kiselina i brojnih drugih elemenata, inzulin snažno potiče nakupljnje kalija u mišićnim stanicama. Kalij je vrlo važan čimbenik pri mnogim staničnim funkcijama te sudjeluje u procesu sinteze proteina. Isto tako, on omogućava veće nakupljanje tekućine unutar same stanice. Znanstvena istraživanja su pokazala da je dostatna hidracija stanica vrlo važna u smislu sprečavanja kataboličnih procesa.

Bodybuilderi iznimno cijene ovaj učinak inzulina jer se tako pojačanim nakupljanjem tekućine i većim skladištenjem glikogena u znatnoj mjeri povećava i volumen same mišićne stanice. U konačnom zbroju, to daje mnogo masivniji i puniji oblik muskulature, a i sama snaga je povećana.

Sintetski inzulin

Djelovanje sintetski proizvedneog inzulina u potpunosti je jednako onome koji nalazimo u tijelu. Količinu ovog hormona mjerimo u internacionalnim jedinicama.

Inzulinske preparate inače dijelimo po vrsti i dužini djelovanja u tijelu. Tako imamo humane i preparate životinjskog porijekla (svinjski i goveđi), te kratko, srednje i dugodjelujuće inzuline. Zbog mogućih onečišćenja i neznatno drukčije strukture preparata dobivenih iz pankreasa životinja, većina se ipak odlučuje za sintetski inzulin koji se proizvodi tehnikom kombinacije gena. Iz tog je razloga biosintetski humani inzulin, pod nazivom Humulin standardno sredstvo izbora među sportašima.

U medicinske svrhe inzulinski se preparati koriste u liječenju različitih oblika šećerne bolesti. Dijabetes tipa 1 predstavlja poremećaj kada tijelo više ne može proizvoditi vlastiti inzulin. Kod dijabetesa tipa 2 stanice jednostavno ne prepoznaju inzulin koji cirkulira u krvnom optoku pa on tako ne može vršiti svoju funkciju. Pacijenti s tipom 1 doživotno su ovisni o svakodnevnim injekcijama inzulina, dok ostali dijabetičari mogu uz pomoć lijekova, disciplinirane prehrane i pravilnom fizičkom aktivnošću relativno dobro držati pod kontrolom svoju bolest.

Uporaba inzulina u sportskoj praksi

Prije nego netko počne s uoprabom inzulina, mora dobro razmotriti činjenicu da to kod osoba koje ne boluju od šećerne bolesti može biti vrlo rizično. Pogreške u proceduri mogu za sobom ostaviti tragične posljedice poput sljepoće, nastanka šećerne bolesti, padanja u komu te smrti. Stoga je važno da se sportaš najprije dobro informira o svim aspektima ovakve prakse te da u svakom trenutku zna kako postupati.

Sportaši najčešće koriste kratkodjelujući regularni inzulin Humulin-R. Također se mora napomenuti da prije bilo kakve uporabe inzulina, sportaš mora nabaviti glukometar i naučiti njegovu primjenu. To će u svakom trenutku omogućiti dobivanje informacije o razini glukoze u krvi, čime se dalje može mnogo egzaktnije planirati uzimanje inzulina i ugljikohidrata.

Mnogo je načina na koji sportaši koriste inzulin. Doziranje može biti vrlo različito te često ovisi o osjetljivosti pojednica na taj hormon. Najraširenija je praksa da se inzulin uzima poslije treninga jer su mu anabolički učinci tada najveći.

Neželjene nuspojave 

Uz hipoglikemiju koja predstavlja najopasniju nuspojavu, ukoliko se egzogeni inzulin koristi duže vremena, može nastupiti čitav niz zdravstvenih problema. Od svih sredstava koje upotrebljavaju sportaši, inzulin je najopasniji i najriskantniji. U njegovu kategoriju može se svrstati još samo DNP.

Alergijske reakcije

Ukoliko se koristi inzulin životinjskog porijekla, tijelo može početi stvarati antitijela, što će rezultirati alergijskom reakcijom. Najčešće je to osip na koži.

Diabetes mellitus

Kod osobe sa zdravom funkcijom gušterače, dugotrajna uporaba egzogenog inzulina može uzrokovati pojavu inzulinske rezistencije. Kada se prestanu davati injekcije, tijelu jednostavno neće biti dovoljna količina inzulina koju samo proizvodi. Ovisno o stupnju rezistencije, osoba je tada prisiljena uzimati lijekove ili nastaviti s injekcijama.

Inzulinska rezistencija također u manjoj ili većoj mjeri nastupa kod velikog broja osoba čija gušterača konstantno luči velike količine inzulina zbog svakodnevnog pretjeranog unosa jednostavnih ugljikohidrata. Mnogi ljudi nisu niti svjesni da kroz godine postaju rezistentni na djelovanje vlastitog inzuilna i ukoliko iz temelja ne promijene svoj loše prehrambene navike, velika je vjerojatnost da će oboljeti od dijabetesa tipa 2. Inzulinsku rezistenciju, odnosno dijabetes tipa 2, koji godinama ne mora biti dijagnosticiran, karakterizira pojačana sklonost debljanju (u mnogim slučajevima to dovodi do gojaznosti), nedostatak energije radi slabog primitka nutrijensa u mišićima te veliki rizik od nastanka cijelog niza bolesti krvožilnog sustava.

Oboljenja srca i krvnih žila

Povišena razina inzulina uzrokuje i nakupljanje masnoća u krvi, a opće je poznato da to dovodi do začepljenja koronarnih arterija.

Alternative inzulinskoj "terapiji"

Mnogi bi sportaši željeli profitirati od povoljnih djelovanja inzulina na porast mišićne mase i snage, ali nisu u mogućnosti ili ne žele preuzeti rizik koji to donosi. Za takve osobe, kao i početnike, mogu preporučiti metode za postizanje povećanja vlastite proizvodnje inzulina i/ili selektivnog povećanja osjetljivosti na njega.

Česti obroci tijekom dana u velikoj mjeri povećavaju sekreciju inzulina u tijelu. Na žalost, kod većine sportaša to može uzrokovati i nakupljanje neželjenog masnog tkiva. Iz tog razloga, njima je cilj manipulacijom prehrane, vježbanjem i raznim preparatima povećati osjetljivost mišićnih te istovremeno smanjiti osjetljivost masnih stanica na djelovanje inzulina. Mnogi još uvijek ne shvaćaju da upravo tu leži ključ drastičnih promjena izgleda njihovog tijela, kao i mnogih boljih rezultata u sportovima u kojima se traži brzina, snaga i izdržljivost. Kvalitetnom manipulacijom razina inzulina u tijelu također znatno smanjujemo vrijeme oporavka poslije napornih treninga i natjecanja.

Da bi se lipogeneza izbjegla u najvećoj mogućoj mjeri, a opet maksimalno izvukla korist od snažnog anaboličnog djelovanja vlastitog inzulina, neki stručnjaci preporučaju slijedeći način prehrane kada želimo "nabaciti" što veću količinu mišićne mase. Prije podne svaka dva sata treba konzumirati obrok s 30-50g proteina i 50-70g kompleksnih ugljikohidrata (a ne šećera), a u kasnijim poslijepodnevnim satima i navečer, obroke koji se sastoje od proteina i kvalitetnih masnoća bogatih omega 3 masnim kiselinama (riblje ulje, laneno ulje, itd)

Ovakav način prehrane omogućava maksimalno lučenje inzulina, uz minimalnu opasnost od nakupljanja masnog tkiva. Isto tako stvara odlične uvijete za proizvodnju vlastitog testosterona kao i podizanje razine njegovog nevezanog biološki aktivnog oblika.

Bez obzira na kakvoj ste dijeti, da li mršavite ili pokušavate dobiti mišićnu masu, velika većina stručnjaka savjetuje poslije treninga obavezno uzimanje napitka koji se sastoji od 30-60g Whey proteina, 35-70g glukoze, BCAA i slobodnih aminokiselina te minimalno jedne litre vode. Dok Whey brzo nadoknađuje manjak proteina nastao intenzivnim treningom i time sprječava daljnji katabolizam mišića, glukoza popunjava ispražnjene inzulinske pričuve u mišićima omogućavajući time njihov najbrži mogući oporavak. Ona isto tako provocira sekreciju veće količine inzulina koja nakon treninga, za razliku od drugih doba dana, djeluje samo anabolički, bez izazivnja nepoželjne lipogeneze. Ovako naglo podizanje razine inzulina poslije treninga ne bismo smijeli izazivati više od dva puta dnevno. Obrok bogat ugljikohidratima konzumiran neposredno prije odlaska na počinak izaziva uglavnom pohranu nutrijenata u masne stanice jer organizam u znatnom postotku prirodno smanjuje osjetljivost na inzulin u kasnijim večernjim satima.

Osim egzogenog inzulina i onog koji gušterača luči radi pojačanog unosa ugljikohidrata, sportaši često idu i u suprotnom pravcu. Anaboličko djelovanje inzulina ne postižu njegovim dodatnim količinama, nego povećanjem osjetljivosti stanica na djelovanje već postojećeg, koji se luči u sasvim normalnim uvjetima. U tu svrhu koriste se dvije skupine preparata.

Prvi su tzv. antihiperglikemici koji se u medicini redovito koriste u liječenju dijabetesa tipa 2. Najistaknutiji predstavnici te skupine su metformin i troglitazon.

Drugu skupinu predstavljaju preparati koje možemo nabaviti bez liječničkog recepta kao dodatke prehrani sportaša. S duge liste preparata koji u manjoj ili većoj mjeri oponašaju ili poboljšavaju učinke inzulina, spomenuo bih prije svega alfa liponsku kiselinu koja se u dozi od 400-600mg/dnevno pokazala daleko najboljom za tu svrhu. Osim nje nije loša ideja pokušati s krom pikolinatom te vanadil sulfatom koji također kogu donekle i u određenoj mjeri djelovati antihiperglikemički. Nedavne studije dokazuju da i dodatni unos omega 3 masnih kiselina (iz ribljeg ulja) uz istovremeno smanjivanje omega 6 masnih kiselina (iz suncokretovog ulja) značajno povećava osjetljivost mišićnih stanica na djelovanje inzulina. Još bolje od toga, one istovremeno smanjuju osjetljivost adipocita (masnih stanica) na djelovanje inzulina, a samim time i pohranu triglicerida u njih. Prehrana bogata balastnim tvarima, odnosno celuloznim vlaknima, također povećava inzulinsku osjetljivost mišića.

Izvor: Doručak šampiona, Goran Tepšić, Charlie Francis

 

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO