Povrede, istegnuća, lomovi, rupture. Pisalo se mnogo o utjecaju bodybuildinga na tijelo, odnosno mogućim problemima u sferi treninga i srodnih povreda. Postavljamo jedno, kvartovsko pitanje - a kae s glavom?
Od malo iskusnijih natjecatelja i dugogodišnjih vježbača često možete čuti da je ovaj sport velika igra "sa psihom". Puno se toga događa u glavi, pogotovo tijekom bilderskih priprema gdje istovremeno nemate mnogo snage za druge oko sebe, a opet, neskloni ste vjerovati vlastitoj procjeni.
Nisu samo pripreme zeznute, nekad se toliko ulovimo u rutinu zacrtanog plana da postanemo malo - anomalni prema okolini i ostatku svijeta. Osjećaji krivnje, tuge i srdžbe koji nastupaju nakon propuštenog obroka, lošeg treninga ili neke kombinacije navedenog, znaju biti toliko jaki da upropaste ostatak dana nama, a onda i onima oko nas.
Stalni strah od posljedica treninga i prehrane na formu može uzrokovati desetke dnevnih posjeta ogledalu i panično pogledavanje čitave figure u lovu na najmanju moguću manu koju oko može detektirati. Pa onda niz pitanja - ide li to na bolje? Jesam li jako voden? Zašto tu nema onog zareza između lože i gluta, pa bio je tu prije tri sata?
Na treningu, nemogućnost baratanja jednakim maksimumom ili kilažama gotovo da instantno može baciti u depresiju. Prije 3 tjedna išlo je 130kg oko 5 puta na benchu, a danas, 6 komada sa 100 kila ide vrlo traljavo. Zašto ja ovo radim? Sve je bezveze, nema smisla, slab sam.
Stvari postaju još gore ako su neke supstance u pitanju, a pripreme u odmaklom stadiju. Nije teško zadržati hladnu, a kamo li objektivnu glavu. Za sport tijela važno je reći da mentalno stanje može napraviti, ali i razoriti čitavu karijeru jednog sportaša.
Isto tako, može napraviti i pretjerani pritisak na rekreativca. Jednom kad se stjerate u rupu bez dna, ništa si ne valjate i radite sve uzalud, valja se sjetiti koji je zapravo stvarni cilj i treba li se nemilosrdno šibati kritikama kako bi došli do njega. Optimalan način napretka gotovo vas nikad neće postaviti u ulogu vlastitog krvnika.
Ovo je tema o kojoj ćemo na ovaj ili onaj način još govoriti, ali bitno je naglasiti da nije sve u mišićima kada govorimo o bilderskom blagostanju. Da, sport je taksativan po tijelo, no može i na vrlo osjetne načine djelovati u mentalnoj sferi.
Koliko je bitno paziti opseg pokreta, tempo i odabir kilaže za mišić - toliko, ako ne i više, treba obratiti pažnju na zadani cilj, tempo ostvarivanja i odabir pravilnog smjera ka istom.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
