Top 6 mitova o vježbačima

1. Nitko ne vježba noge

Nastalo je iz šale, a nekad ode malo predaleko. Naime, u određenom periodu dobar broj rekreativaca stvarno nije volio niti planirao trenirati noge. Najbolja karikatura takvog čovjeka popularni je crtani lik Johnny Bravo koji pokazuje svoja široka ramena, goleme ruke i junačka prsa, ali stoji na minijaturnim nožicama koje su ništa u usporedbi s ostatkom tijela.

Opet kažem, nije da i dan danas nema ljudi koji zapostavljaju donju polovicu tijela, ali rekao bih da baš tako i možete razlikovati ozbiljne i predane vježbače od njihovih rekreativnih karikatura. Dobre noge puno znače za zdravlje tijela i funkcionalno vježbanje općenito. I pravi ljubitelj treninga to dobro zna.

2. Svi vježbaju samo zbog izgleda

Da u teretanu idu samo sebeljubivi tipovi koji se ne mogu odvojiti od ogledala pa vježbaju isključivo zbog vlastitog odraza dosta je rašireno mišljenje, iako ne baš točno. Istina je, dobar izgled, ono što danas smatramo estetski ugodnim, lijepa je nuspojava treninga, ali ne i jedino što od njega dobivamo.

U teretanu ljudi idu iz različitih razloga, a činjenica da će njihov angažman pomoći i boljem izgledu sigurno ih neće potjerati van. Često tamo ljudi dolaze kako bi se lakše oporavili od neke povrede, da poprave raspoloženje ili opće mentalno stanje. Kako bi izgubili višak kilograma zbog zdravlja scra i krvnih žila, ali i poradili na dugovječnosti vlastita tijela. Naravno da postoje ljudi kojima je odraz najvažniji, ali ne, nisu to svi!

3. Vježbači se rugaju početnicima

Ovaj mit uglavnom postoji u glavama onih koji se boje krenuti u teretanu. Njihovo oklijevanje pojačava upravo taj fiktivni strah od ruganja i ismijavanja. Možda se ne vole pretjerano pogledavati u ogledalu jer znaju da postoji određeni vidljiv višak masnog tkiva, ali zatim stvaraju i čitav scenarij u kojem ih se ružno gleda dok prolaze do sprave. Ljudi oko njih zlurado šapuću i smiju se. Istina je zapravo drugačija.

Neću ti ovdje reći da u teretanama nema kretena - jer ih ima svugdje. Međutim, teretane su poticajna okolina. Od spremnog osoblja do drugih kolega vježbača, ljudi ti rado pokažu vježbu, daju savjet, ispričaju nešto korisno. Od svojih petnaestak godina teretanskog iskustva ne pamtim niti jedno ruganje koje sam vidio, pogotovo na taj način. Nemoj da ti tvoja glava bude takva blokada.

4. Svi vježbaju kako najveći kaže

Kaže se - bro science, a u najjednostavnijoj varijanti to je zakon najvećeg. Odnosno, vidio sam onog velikog tipa da tako radi pa moram i ja jer drugačije očito ne daje rezultate. Postojalo je, postoji, postojat će. Ljudi jednostavno vole pratiti uspješne i misle da će ponavljanjem za njima i sami to postati, zaboravljajući na čitav niz faktora i okolnosti.

Danas je situacija čak i pomalo suprotna, imaš vježbača koji ti neće odraditi vježbu ili program ako o njoj nije objavljen neki potvrđeni rad. Ekstremi nikada nisu dobri. Dogmatsko držanje papirologije u svijetu treninga nema mjesta, niti imitacija samo zato što je netko velik!

5. Sve su to samo kompleksaši

Ovo je više uvreda nego mit, koju često izgovara osoba koja se time želi opravdati u manjku vlastita angažmana. Zašto da ja to radim, zašto da tamo vježbam, kada takve stvari prakticiraju isključivo kompleksaši. Nesigurni ljudi koji identitet traže u mišićima. No, nema ti toga baš puno, prijatelju, a i ako postoji, nije nešto za smijanje.

Pojedinac može vježbati iz velikog broja razloga, od oporavka i rehabilitacije, preko pripreme za borbu ili natjecanje u drugom sportu. Samo zato što nam možda ne odgovara kako se osoba oblači, koliko vremena provodi u teretani te gdje mu je vježbanje na listi prioriteta ne znači da odmah trebamo otrovno komentirati i pripisivati komplekse. 

6. Ne mogu se potući ili cjepati drva

Priznajem, ovo mi je uvijek, ali uvijek bilo strašno simpatično za poslušati. I opet, često bi netko tko ne vježba ili ne trenira tako da to čini veliku razliku u njegovom izgledu, vidjevši tijelo razvijenije od svojeg, znao dobaciti - vidio bi ja njega kako se tuče, srušiš takvog s jednim šamarom. Ili vječna uzdanica - nek dođe takav ovdje po drvima udarat pa će vidjet šta je trening, a ne ovo.

Vjerovali ili ne, dobar dio članova svake teretane uopće nije krenuo vježbati kako bi nekoga s lakoćom nokautirao ili srušio osobni rekord u kubnim metrima drvne građe. Zamislite reći biciklistu, pogotvo onim nižima - eh sve ti je to super, ali vidio bi ja kako ćeš zakucat na terenu. Trenira li on iz tog razloga? Odakle vam poveznica?  Ovdje jednostavno treba pregristi jezik i opaliti drvo bez dodatnih komentara. 

Dakle, mitova ima puno, a mogli bi ih još nabrajati no već se sam po sebi ovaj tekst odužio. Ima nas svakakvih u teretani i već smo se prije šalili  s nekim od stereotipa i karikatura, ali kad te stvari odu predaleko moramo ih nazvati mitovima koji su se bitno, ako ne i potpuno, udaljili od stvarnog stanja stvari!

Do Čitanja,
Luka Kuhar