3 Velika mita o vježbanju

Kako je fitness industrija rasla i razvijala se, tako je u nju došlo i sve više novih mišljenja, a biti ćemo pristojni, pa malo civilizirati onu da je mišljenje kao glava jer ju svatko ima. Međutim, neka od tih mišljenja pronašla su plodno tlo i postala stabilna, iako su sama po sebi znatno bliža blamiranju nego informiranju.

Moram čak i priznati da nije bilo lako odabrati o kojima ćemo pričati, s obzirom da dobar broj njih kruži već godinama, pa smo odabrali one koje podjednako smatramo vječnim hitovima i pomalo zaboravljenima u trenutnoj okolini. 

1. Treniranje nije za žene

Okej, da bi krenuli razgovarati o ovome, potrebno je reći da se ni sto godina unazad treniranje nije preporučavalo niti muškarcima, osim ako nisu postojale vrlo specifične potrebe. Zapravo se na ljude koji vole trening ili ga žele u svakodnevnom životu gledalo kao na opskurne čudake koje je život iz neznanog razloga natjerao na to da se zatvaraju u zagušljive prostor unutar kojih muče vlastita tijela.

Kada to tako opišete, možda nije teško shvatiti zašto se bildanje nije sugeriralo ni dobrim prijateljima, a kamoli tek mladim damama, pripadnicama ljepšeg spola. Ostavimo tako suludu aktivnost tupanima. Srećom, i to je dobro vidjeti, jasno je da u današnje vrijeme ovaj mit uspješno raščaravaju upravo žene. U mnogim teretanama i fitness centrima baš su one najredovitiji članovi čiju revnost i trud ne uspijevaju izjednačiti ni muški kolege. Pogodite zašto?

Zato što vježbanje, vidi vraga, nije rezervirano samo za muškarce. Unatoč postojanim biološkim/fiziološkim razlikama između muškaraca i žena, nikoga neće iznenaditi da i dame imaju tijela, pa sam pojam tjelovježbe obuhvaća i njih. Mišićno i one imaju dobre razloge razvijati mišiće nogu ili leđa, jačati ruke i učvrstiti trbuh. Ne govorimo ovdje nužno o bodybuildingu kao natjecateljskoj disciplini, već sustavu brige o tijelu kroz trening svakako da. Kao muškarac sugerirao bih vam da ne podcjenjujete ženske vježbačice jer je upravo sportska aktivnost nekih od njih ostavila na mene najsnažniji dojam.

2. Mišići će me učiniti tromim

Ovo je zaista evergreen i moguće je da se radi o jednoj od najstarijih pretpostavki kada govorimo o mišićima. Taj pojam koji je na određeni način neprevediv zapravo se piše "muscle bound". Doslovni možemo biti tek kada kažemo da on označava mišiće kao okove tijela. Ne samo da njihov razvoj nije neutralna kategorija, već je situacija upravo suprotna. Oni će nas prikovati za nas same, učiniti tromima, nesposobnima ili nepokretnima.

Ima ovdje i nešto istine ako gledate specifične sportske discipline u kojima poglavito tjelesna kilaža može igrati lošu ulogu kada prelazi određene brojke. Nije čak ni presudno radi li se o mišićima ili nečem drugom.

Uzmite si za primjer biciklizam, gdje, kada zamišljate trkače na popularnoj Tour de France, sigurno ne kreirate slike bodybuildera koji dušu ispuštaju na planinskim usponima. Specifičnost tog sporta traži od svojih sudionika vretenaste figure koje u usporedbi s nekim drugim sportašima izgledaju mršavo. Međutim, i tu je veliki obrat, da bi oni postigli sve svoje odlične rezultate, trebaju baš mišiće. Jer kao što ne zamišljate bildere, ne zamišljate ni neke tipične mršavce sa škembicama koji jedva pokreću bicikl. Mišić, samo drugačije treniran i razvijen i ovdje je ključ rezultata. Stoga se ne moramo bojati da nam pametno i ciljano vježbanje nužno donosi i mišićnu krletku.

3. Mogu narasti samo od steroida

Ova se točka zadnjih tridesetak godina najčešće i najblesavije provukla iako stvarno, stvarno nema smisla. Anabolički steroidi kao takvi smatraju se doping supstancama koje sportaši i rekreativci mogu i uistinu koriste kako bi pospješili svoj učinak u odabranom sportu. Međutim, vratite li se više od sto godina u povijest, steroida nigdje, a sporta, razvijenih figura i nevjerojatnih sportaša i dalje je bilo na ovom svijetu. Kako je to moguće? Kako su svi oni oblikovali svoje bicepse, istrčavali utrke i nokautirali protivnike ako se nisu "rokali" steroidima?

Sigurno je sve to masonska zavjera, pa nam samo nisu rekli. Ovako glupa percepcija rezultata kao postignuća uvjetovanog steroidnim pomagačima opasna je za sport i nažalost može stvoriti lažan prikaz u glavama mladih ljudi koji i bez da su uložili ozbiljan trud u sport smatraju da će nešto moći na osobnom, lokalnom ili profesionalnom planu tek ako iskoriste svo oružje iz kemijskog arsenala.

Kako ljudi rastu? Tako da ciljano ostaju u kalorijskom suficitu pazeći pritom na optimalan unos proteina te izazovnim fizičkim aktivnostima stimuliraju svoje mišiće. Ne, nećemo ovdje biti glupi i lažljivi pa reći da steroidi ne mogu asistirati takvom trudu, ali nećemo biti ni još gluplji pa kazati da je napredak moguć samo uz njih. Čuvajte se ovog mita jer obično dolazi od debeljka s kauča. Njemu ni steroidi ne bi pomogli.

Ovo su bili samo neki od brojnih mitova koji kruže u svijetu vezanom uz fitness i bodybuilding, no, ovo je važno naglasiti, ne dajte da vas oni sputavaju. Često su plod neupućenog ili zlovoljnog pojedinca koji drugome ne želi ništa dobroga.

Team Proteka