Alkohol i treniranje - druga perspektiva

 U bodybuildingu kao natjecateljskom sportu alkohol nikada nije bio naročito kontroverzna tema jer su spartanski nastrojeni sportaši intuitirali njegovu moguću nepovezanost s tako restriktivnim stilom života. Čujte, kada čovjek bilderski ogoli prehranu kao što to natjecatelji čine u zadnjim mjesecima priprema nekako se misao o "potezanju flaše" ne pojavljuje prečesto u ladici dobrih ideja ili pretincu poželjnog ponašanja.

Kada krenete istraživati o utjecaju alkohola na mišiće i/ili sintezu proteina (koriste li mi zapravo sve unešene bjelančevine) brzo dođete do pojma miopatije, odnosno - alkoholne miopatije. Znam, zvuči kao nešto čime bi se lokalni birtijaški šampion pohvalio kao žesticom uzrokovanom telepatijom, no nema veze jedno s drugim. MSD priručnik dijagnostike i terapije te naša enciklopedija miopatiju definiraju kao primarnu bolest mišića koju povezujemo s različitim stanjima. 

Ne, od jedne "ljute" ili "putne čašice" nećete doslovno oboljeti pa se prevrnuti mrtvi u jarku, no alkohol i mišići nisu par za sva vremena. Osim što ju MSD svrstava pod uzroke slabosti, alkoholna miopatija tu ne završava priču. Trener Ben Spievak navodi alkohol kao zapreku sintezi proteina i to u alarmantom postotku od 33 boda.

O nezgodnim zapletima alkoholno-proteinske priče govori i rad - Alcohol Ingestion Impairs Maximal Post-Exercise Rates of Myofibrillar Protein Synthesis following a Single Bout of Concurrent Training (recite to tri puta brzo...), a nutricionistica C. Wilson govorila je o poveznicama usporenog metabolizma, dehidracije i umora s alkoholom. Ništa od toga ne oduševljava vježbače.

Međutim, vjerujem da velik broj čitatelja zna da alkohol i sportski život nisu dvije strane iste medalje. Možda niste upoznati sa svim mogućim istraživanjima i literaturom, no nije to krajnje nužno kako bi se barem pretpostavila nespojivost terminirane votke subotom i novog maksimuma na bench pressu idućega dana.

Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" na svojim stranicama upozorava da alhokol kod mladih predstavlja određenu kognitivnu disonancu. Navode stavove poput "nema zabave bez cuge", "pijenje vikendom nije štetno" ili apsolutni hit: "pivo zapravo nije alkohol". Tu se sjetim one pošalice karakteristične za steroide - "ispod grama si natural.."

Da su mladima ljudi s problemom alkoholizma nužno "stari kroneri" ne mora vam reći Štampar, ali isto tako brojne je životno iskustvo poučilo koliko je takvo poimanje pogrešno. Bacimo se tu na perspektivu koja će obuhvatiti velik broj ljudi, mlađih i starijih, a cilj joj je nakratko ostaviti brojke i postotke po strani. Idemo do dna čaše...u tekstualnom smislu.

Prvo, neću ništa govoriti iz osobnog "iskustva" s alkoholom. Svjestan sam da je moj život u tom pogledu svojevrsna anomalija jer ne konzumiram nikakva alkoholna pića na redovitoj bazi. Broj čaša alkohola koji mi se u životu dogodio iznosi - dvije. Kada se dragom prijatelju rodio sin, a druga je zapravo nevoljko ispijena čašica rakije nakon vlastite svadbe. Znam, nije tipično, niti ja to reklamiram kao nužnost. Navodim sve to samo kako bi znali da ne mogu donositi sudove temeljem vlastitih provoda. Nisam čovjek za to. 

A sada se udaljimo od mene i krenimo do tog alkohola koji nije samo nepoznanica X u bilderskoj jednadžbi. Da nije najsjajnijih post-workout shake - neće vas iznenaditi, no što se tu zaboravlja pod svim promilima, proteinima, pijanim noćima i jutarnjim treninzima?

To je ta pretpostavka da osoba koja se interesira za tu tematiku zapravo želi početi određenu vrstu pregovora. Naime, budimo sasvim iskreni, nitko neće pitati trenera, doktora ili nutricionista "A koliko alkohola smijem popiti?" ako nema naviku ili namjeru piti alkohol.

Alkohol je vrlo rijetko, ako i ikada zapravo, sredstvo akutnog užitka. Ovdje mislim da se više radi o piću kao o kronično dostupnom alatu upražnjavanja određenih rituala ili prigoda.

Okej, znam, ne zvuči sve ovo baš jasno, pa probajmo dodatno pojednostaviti. Osobe koje piju alkohol obično imaju ponašanja povezana s ispijanjem alkohola. Nekome je to dio dnevne rutine nakon teškog dana na poslu, bilo da se radi o fizički zahtjevnom ili mentalno taksativnom obliku istog. Drugima, a tu najviše mislimo na mlade, alkohol je ona kapljica koja treba u njima poželjnom smislu preliti čašu zabave. 

Što ih sve ovdje veže, osjećaj je ugode, opuštanja ili nekad ništa manje traženog zaborava kojeg potražuju upravo na dnu boce odabranog im pića. Kažu da je u svijetu lijekova jedna od najopasnijih pretpostavki - ako jedna tableta radi dobro, dvije rade dva puta bolje. Takvu logiku nerijetko čujemo od ljudi koji relativno često konzumiraju alkohol. Pozivaju se na to da ih prva čašica malo opusti, druga lijepo pogodi, na trećoj su si taman, a sve ostale idu uz veselje ili tugu, ovisno o intenzitetu istih.

Iz svih tih razloga naivno je i vrlo vjerojatno pogubno gledati alkohol kao jedan neutralni dio dana koji je u potpunosti podložan hirovitim i korjenitim promjenama. Dapače, upravo je jedna od "moći" koje se pripisuju alkoholu njegovo preuzimanje ili sprječavanje nekih voljnih odluka.

Da, lako je reći čovjeku "nemoj uopće piti alkohol" ili "hajde u potpunosti promjeni te navike ili običaje koje si godinama gradio." I doista, lako je to reći, probajte, trajat će pet sekundi. Ali efekt se vjerojatno neće dogoditi, a sve i da postoji želja s druge strane, ona neće odmah lako zakopati sva naučena ponašanja.

Zato je razgovor o alkoholu i treniranju često konverzacija između dvije strane koje svoj dio dijaloga smatraju pričanjem zidu. Imate istraživanja, podatke i sadržaj koji će uistinu ukazati na bazični nesklad između "alkoholiziranja i treniranja". I sve će vam to netko predstaviti. No, kako se ono kaže - mogu samo objasniti, ne mogu učiniti da shvatiš - a još manje da bilo što od toga odmah utječe na ponašanje.

Trening, prehrana, kvalitetna suplementacija - sve su to važne točke u životu vježbača, ali niti jedna od njih ne može sama - bez vaše volje. Još manje preko noći!

Kako spojiti alkohol i treniranje? Ne baš lako i ne baš sretno. Neće vas povremena čaša pive ili vina u potpunosti unazaditi glede ciljeva vezanih uz promjenu figure, ali ako kao jednu od navika imate redovito i, ruku na srce, ne sasvim kontrolirano pijenje alkohola, tu će se pojaviti problem.

I zato namjerno često napominjemo da će vam najgori neprijatelj u tom procesu usklađivanja biti drastičnost. To vas unaprijed osuđuje na propast i neuspjeh. Ako krećete vježbati, krenite na način koji neće u potpunosti uzdrmati vaš život (jer takve intervencije ne može podnijeti svaki karakter), a isto je i sa smanjivanjem alkohola ako planiramo pojačati angažman u teretani ili nekom sportu.

Mi ovdje ne govorimo o ozbiljnom problemu zvanom alkoholizam, već o alkoholu kao faktoru najvećim dijelom kontrolirane svakodnevnice. Bitno je to napomenuti jer u takvom stanju stvari vi ste još uvijek njegov gospodar, on nije ovladao vama.

Budite racionalni, promišljeni i, hah, trezveni. Navika redovnog uživanja alkohola i vaša možda nova navika treniranja nisu si najbolji prijatelji, ali oštrim rezovima koje karakter ne može podnijeti sigurno postajete svoj najveći neprijatelj.

Team Proteka