Jedno zanimljivo pitanje koje sam znao dobiti, kako od laika, tako i od vrlo iskusnih pratitelja ovog sporta. Od svih čimbenika – zašto baš forma?
Nije bodybuilding samo ta vrhunska spremnost koju kolokvijalno zovemo formom. Ima tu dosta stvari koje čine jednu pobjedničku cjelinu ili vas sprječavaju da to postanete. Simetrija, proporcije i linije nešto su što ćemo svrstati pod tablu estetike. S druge strane, širina, obujam i kilaža vjerojatno će se podrazumijevati pri sagledavanju mišićne mase.
Suhoća, vaskularnost i detalji tu bi se mogli, iako ne sasvim precizno, osloviti formom. Kao takva, ona često uzdiže bodybuildere za nekoliko plasmana ili ih spušta vrlo nisko niz ljestvicu. Nije bitna samo za natjecatelja na bini jer i fanovi često lome koplja o tome kolika je stvarno njena važnost za uspon do zlata.
Forma je u mnogočemu odraz profesionalnosti bodybuildera; bolje rečeno, njegove spremnosti, mentalne te fizičke izdržljivosti da odradi posao kako spada. Oni zadnji detalji često dolaze tek nakon dugotrajne i nekada čak pomalo opasne muke kojoj se izlaže jedan natjecatelj. Suhoća, taj izgled tanke, „staklene“ kože, također se postiže uz manipulacije sitnim čimbenicima upletenim u prehranu i suplementaciju zadnjih tjedana. Osim što to ne zna svatko, to jest ne može pogoditi kako treba, također nije lako za izdržati.
Metaforički, ali i s dobrom dozom doslovnosti, formu možemo gledati kao određenu vrstu čeličenja pojedinca. Mnogo poznatih „gurua“ u pro ligi ističu da bilder u potrazi za stvarnom kvalitetom kojom će osvojiti natjecanja mora malo patiti. Na tome vrlo često inzistira Chad Nichols koji je u pripremama pomagao i samom Colemanu.
Forma nikada ne bi trebala biti jedino što se gleda jer i ona donekle može ovisiti o našim genetskim predispozicijama. Međutim, češće je nego nije dobar pokazatelj spremnosti jednog natjecatelja da u lovu na titulu otpusti kočnice i pokuša napraviti ono što se i sam jednom ne bi usudio, to jest stvarno „glavom“ pomicati granice tijela.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
