3 namirnice koje te možda sabotiraju!

Držati se konkretnog plana prehrane, pogotovo ako si dobio samo neke od osnovnih smjernica sigurno nije lako. Hrana je mnogima izvor velikog zadovoljstva, od pripreme do samog jedenja, dobar broj ljudi u svemu tome vidi nešto intimno, zadovoljavajuće i veselo. Svako ograničenje, pa i kroz dobronamjerne smjernice, tu se gleda kao napad.

Mnogi ljudi tako zadrže neku ideju balansirane prehrane imajući u vidu chips, pizzu ili burgere iz restorana brze prehrane kao nešto što smatramo nepoželjnim kao učestali izbor hrane. I to samo po sebi uopće nije loše, ali često je nedovoljno, često je to samo mali komad problema. Koliko god netko volio brzu hranu, ne nađe mu se baš tako često na tanjuru. Osjetno je važnije obratiti pažnju na one namirnice koje prođu ispod radara baš zato što su ''''domaće'''' ili ''''samo povremene'''', a zapravo nije tako.

1. Suhomesnati proizvodi - slanina

Čujte, ovdje vas potpuno razumijem. Volim suhomesnate domaće proizvode kao vjerojatno i većina ljudi u Lijepoj Našoj. Imam obitelji diljem Hrvatske, bude tu svega na tanjuru, od kulena i pršuta do špeka i buđole. Mesnata raskoš i dalje veseli skoro svakog člana moje obitelji te nitko ne prestaje jesti nakon samo jednog-dva komadića.

Nezgodan kalorijski problem hrane poput slanine debelo je troznamenkast. Samo sto grama slanine (što stvarno nije neka količina za pojest) donese sa sobom otprilike 500+ kalorija.

Ako računate da za jednog tipičnog muškarca od 179cm i 80+ kg ne treba znatno više od 2000 kalorija da počne dobivati na kilaži, onda će jedan sendvič spravljen od peciva, namaza ili sličnog priloga, malo sira i ukrasnog povrća vrlo lako doći do brojke od 1000+ kalorija. Dakle 1-2 sendviča, ne naročito zasitna, upravo su sredili pola dnevnog unosa. Ako popijete nešto gaziranog soka, alkohola ili slične kalorijski teške tekućine, eto vas u jednom obroku na više od pola posla.

Problem suhomesnatih proizvoda u ovom pogledu leži u velikoj gramaži masti. Da, dobro ste čuli, ono o mesu kao važnom izvoru proteina i to stoji, no s razlogom se često biraju pileća prsa ili vrlo krti odresci mesa kao nešto što sportaši preferiraju jer za razliku od ugljikohidrata i proteina, koji imaju 4 kalorije po gramu težine, masti imaju 9. Tako se i ''''ono bijelo'''' na ovom mesu vrlo skupo plati kada računate kalorije. Trebate li zato izbaciti ovakve namirnice iz prehrane? Nikako, ali možda su one nevidljiv krivac za ''''čudne brojeve'''' na vaganju.

2. Majoneza

Za razliku od svog glavnog konkurenta - kečapa, majoneza je uglavnom spravljena od masti i tako dolazi do istog problema kao i prethodna namirnica. Ne, molim vas nemojte ovo shvatiti kao napad na masti. Nismo u srednjim godinama prošlog stoljeća, znamo da su nam bitne i korisne za optimalno funkcioniranje organizma, ali to su više Omega 3 i tomu slične no što je jedna skromna, ali ukusna majoneza.

Vidite, ako je 100 grama slanine imalo oko 500 kalorija, majoneza će taj broj gdjegdje i nadjačati za dodatnih 100. Iako se kroz sendvič vjerojatno neće provući čitavih 100 grama, sasvim je moguće smlatiti takvu količinu kroz različite umake ili priloge konkretnim jelima. No ostavimo tu količinu, ovo zapravo znači da i jedna česta doza od svega 30ak grama može biti ''''teška'''' i do 200 kalorija. Mi ju često u dnevnoj uporabi karakteriziramo kao ''''malo majoneze''''. E tako to ide, malo po malo, jedna do druge žličice i eto nas na kalorijski značajnom broju.

Nemojte misliti da je majoneza light ili sličan proizvod znatno bolji odabir po tom pitanju, već svakako obratite pažnju na količinu koju potrošite. Pogotovo jer se majoneza kao prilog često stavlja uz pohana jela koja su sama po sebi kalorijski bogata i njihovo dodatno otežavanje po tom pitanju često gura čovjeka van svake granice energetskih potreba. Ne treba ju potjerati, ali svakako imajte mjeru! I neka ne bude baš 100 grama, hah!

3. Slatkiši

Znate za onu ''''malu čoksu'''' ili ''''par gumenih'''', eh, s razlogom se godinama upozoravalo ljude na unos slatkog kroz dan. Pogotovo ako gledate ove moderne verzije čokolada, napunjene različitim dodacima i okusnim smjesama koje itekako doprinose konačnom broju kalorija. Tako jedna takva ''''mala čokolada'''' može bez problema imati i preko 500-600 kalorija iako je pojedete bez problema u manje od deset minuta. Usporedbe radi, to vam je nešto više od 300 grama pilećih prsa u kojima su kalorije znatno korisnije raspoređene kroz nutrijente.

Gumeni bomboni zapravo uživaju sličan problem. Na 100 grama takvog proizvoda (što je obično jedna manja vrećica), unosite bilo gdje od 300-500 kalorija. Također, nije nikakav problem potamaniti te šarene medvjediće koji brzo nestaju i ne ostavljaju nikakav dojam sitosti. Dalo bi se nakon toga i čokoladu, kekse, možda opet još jedan onakav sendvič? Bilo kako bilo, slastice su s razlogom upravo to, slastice. Nešto čime se zasladimo kada nam treba, kada se zaželimo šećera, nisu nešto čime se treba natovariti u izdašnim količinama jer je vrlo lako zamisliti dan u kojem se zalomi nešto gumenih bombona i jedna manja čokolada pa stižemo na skoro 1000 kalorija bez da smo išta konkretno pojeli ili zapravo stvorili dojam dobro odrađenog dana po pitanju prehrane.

Dodajte tomu i neki mogući brzi ručak, posjet pekari pa će onaj muškarac iz našeg zamišljenog primjera izrazito brzo doći do suficita iz kojeg se teško vratiti.

Poanta je jednostavna - sve što unosimo možemo, ali i ne smijemo gledati isključivo kao kalorije. Rođendanska proslava prigoda je za veselje. Ne morate se brojati svaki zalogaj kolača. Ne morate na obiteljskom roštilju paziti da nitko ne jede majonezu jer je meso već masno. Ne morate ni izbjegavati nareske suhomesnatih proizvoda koje vam domaćin ponosno nudi jer ''''ajme kalorije''''. Nije to svrha života.

Međutim, ako uopće ne obraćamo pažnju na to, a želimo izgledati na određen način, osjećati se bolje, možda smršaviti zbog zdravlja, uvijek ćemo biti naizgled zbunjeni oko toga kako smo se našli u problemu s težinom. Pogledajte u tanjur, ali iskreno i kritično!

Nemojte si uništiti gušte i oduzeti zadovoljstva, ali neumjernost postoji. Itekako!

Do Čitanja,
Luka Kuhar