Bodybuilding se često gleda isključivo kroz prizmu svojih najrazvijenijih predstavnika - profesionalnih natjecatelja. Pojedinci su to čija tijela osvajaju natjecanja, ali nije bildanje samo za njih.
Profesionalni sportaši uvijek su zanimljivi jer čovjek voli pogledati što može netko tko se svim svojim vremenom i mogućnostima zadao ostvariti jedan radni cilj. U smislu bodybuildinga to je naravno izgradnja tijela estetski prilagođenog natjecateljskim kriterijima. To će značiti veliku mišićnu masu, nizak postotak masnog tkiva, uspješno osmišljenu prezentaciju figure kroz pozing kao i dugogodišnje održavanje rigoroznog režima treninga i prehrane.
Dupli biceps, prsa sa strane, trbuh i noge, krucifiks poza, trbušni vakuum. Za brojne rekreativce ovo neće značiti mnogo, niti se za maksimalno dobar izgled u navedenim pozama ikada planiraju spremiti.
Cilj su rezultati
Vrhunski sportovi za svoj cilj imaju vrhunske rezultate. Probijanje granica, postavljanje novih rekorda, rušenje dosad zamislivog u korist novijeg i impresivnijeg. Samim time, zdravlje i ideja neke maksimalne dugovječnosti pada u vodu. Od brojnih povreda na treninzima i natjecanjima do korištenja kojekakvih supstanici s ciljem poboljšavanja vlastitih rezultata, sportaši profesionalci streme nadmetanju i zlatnoj medalji, često spremni na skoro sve. Bodybuilding tu nikako nije iznimka.
Ali...
Sve to spominjemo na razini profesionalaca. Ljudi koji se žele upisati u rezultatsku povijest sporta i zaraditi dobar novac ili barem dovoljno za nastavak karijere dok to čine. Dakle, velika je šansa da većina nas koji čitamo ove redove ne spada u tu kategoriju. Samim time, otpada nužnost bilo kakvih steroida ili poslagivanja čitavog života u smjeru ostvarenja jednog sportskog cilja. Za nas, takozvane civile, cilj je uklopiti bodybuilding u život tako da od njega imamo koristi, da nas dodatno ispuni kao ljude.
To je nekada dosta teško za shvatiti s obzirom na sve moguće trendove ekstrema na društvenim mrežama. Ovaj izgleda bolje, onaj izgleda veće, tamo neki tip živi život sa zgodnim ženama, brzim autima i golemim bicepsima. Ima pak četvrti koji je na konto lijepih trbušnih mišića zaradio golem broj lajkova.
Moram li i ja tako izgledati? Moram li dakle napraviti sve što mogu da bi izgledao tako što prije? Pa...moram li? Ne baš. Takve pojave na virtualnim medijima mogu nam donekle oblikovati i/ili iskriviti percepciju, ali poanta ostaje ista. Želimo da nam bodybuilding podigne neku opću kvalitetu života, više ili manje fokusirani na činjenicu da će pritom dosta utjecati na naš izgled.
Trening za profesionalce
Bodybuilding natjecatelj, kao i svaki drugi profesionalni sportaš, svoj dan mora organizirati oko treninga, pazeći pritom na prehranu (bilder to često mora raditi osjetno ozbiljnije od profesionalaca u nekim drugim sportovima), te pažljivo planirati kada se mora odmoriti te što mu je tijelo reklo na treningu. Jer da, na neki način, život mu ovisi o tome.
Nije tako nemoguće pročitati da neki od njih treniraju i po dva puta dnevno kada se natjecanje približava, pokušavajući pritom srušiti kalorijski unos na vrlo skliske brojke zbog kojih se čitave dane čini trom i umoran.
Ni njima to nije gušt, već se traži kao nužnost natjecateljskog života. Za nas ostale takve priče mogu ostati u sportskim reportažama i zanimljivim dokumentarcima, no život će odražavati nešto drugačije scenarije.
Primjerice, otkako sam se ostavio natjecateljskih ambicija nisam oglupavio u smislu poznavanja važnosti treninga. Smanjio sam broj treninga na 3-5 tjedno ovisno o obavezama i planovima za naredni period, i dalje držim kalorijski unos unutar granica normalne s posebnom pažnjom posvećenom proteinima. Nikako se nisam zapustio, no da, mogu biti itekako opušteniji od osobe koja za četiri mjeseca planira na binu.
Trening za rekreativce
Možda vas sve ovo općenito straši. Bodybuilding zvuči kao vrlo čudan sport uz izražen element patnje i možda određene doze mazohizma, a stalna pažnja posvećena kompletu treninga i prehrane ne zvuči toliko napeto. Sve u redu, ne znači da ne možete biti bilder i raditi na sebi.
Dovoljno je krenuti postepeno i gledati kako graditi iz nule ili trenutnog stanja. Možda se možete odmah jako trgnuti i krenuti s brojnim treninzima i striktnim režimom prehrane uz pripadajuću suplementaciju kvalitetnih brendova. A možda niste ni čuli za whey protein niti razlike između vojničkog potiska i biceps pregiba.
Bodybuilding u rekreativnoj sferi znači rad na izgradnji tijela. Volja pretočena u trening i prehranu ne mora uvijek izgledati golemo ili dramatično. Počinje s malo više povrća, malo manje odlazaka u pekaru, hodanjem umjesto vožnjom ako je moguće, treningom, prvo jednim, pa možda i više puta tjedno.
Gaće, brončanu boju iz spreja i ostalu spartanštinu rekreativac ne treba uzimati u obzir kada gleda svoj život. Normalno da se možemo diviti postignućima predanih pojedinaca u profesionalnoj sferi neke djelatnosti, ali još je važnije prepoznati naš položaj. I vi ste u nečemu profesionalac. A negdje potpuni neznalica. Drugdje ste amater i hobist, a u trećem polju predani entuzijast.
Važno je ne izgubiti to iz vida te shodno tomu napredovati dalje. Bez pritisaka i zamišljenih moranja.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
