Kako znati da previše treniraš?

Ovdje neće biti govora nužno o pojmu pretreniranja koje se još uvijek na više načina pokušava precizno definirati i sistematizirati, no neke od stvari koje ćemo spomenuti svakako se uz njega vežu. Poanta je jednostavna zapravo, trenirati se doista može previše.

Koliko god netko navijao za angažirano treniranje, česte odlaske u teretanu i slogane poput  - nema predaje, i ajmo naprijed, više nije uvijek i bolje. Zna to biti zeznuto za objasniti vježbačima, čak i onim iskusnima koji su se usustavili u svojim treninzima do točke gdje im povlačenje kočnice smrdi na predaju!

Ne oporavljaš se dovoljno

Ako je jedan od problema s kojim se suočavaš pretjerana i dugotrajna bol u mišićima, kao one dobrodošle povremene upale, ali sada su odjednom tu svaki puta i počinju te smetati već na idućem treningu, onda je to znak broj jedan. Čitava poanta treninga leži u smislenom izazivanju mišića na suočavanje sa svojim prošlim granicama i kontroliranom guranju ka većim naporima.

Nakon toga moramo ih adekvatno nahraniti, posebice pazeći na proteine, ali i dovoljno odmoriti. Taj dovoljan odmor ovdje ne znači samo lijepo odspavati tu večer, nego se potruditi da ih na idući trening te skupine dovedemo spremene za rad, a ne na izmaku snaga ili još uvijek upaljene.

Isto tako, opazit ćeš da ti se razina energije kroz dan čini dosta niskom iako se nisi prehladio ili bilo što slično. To ne bi trebao biti slučaj u normalnoj rutini treniranja baš zato što se ona odnosi ciklički prema treniranju i energiji, pazeći da je uvijek ima dovoljno za pravilan trening, kao i da takav trening potroši mnogo energije, bez da te ostavi danima nesposobnog.

Odmor je ovdje ključan, a sve i da ne vjeruješ ovome što ti govorimo, uvjerit će te tijelo. Ne samo da neće ići bolje na novim i težim izazovima, počet ćeš kaskati i za svojim prijašnjim rezultatima, izgledati lošije i osjećati se slabije općenito. Tko bi si to poželio?

Pametna prehrana, adekvatan odmor

Također baci oko na vagu svako malo, pogotovo ako jako treniraš, a želiš graditi mišićnu masu. Ovo je bitan kamen spoticanja mnogih početnika i revnih vježbača. Misle da moraju trenirati stvarno jako, stvarno često, i da će baš time pomoći rezultate. Dok izazovni treninzi i progresivno povećanje tereta imaju smisla pri gradnji mišića, oni nemaju smisla bez pametne prehrane i adekvatnog odmora.

Kako ćeš vidjeti da nešto ne štima? Pogledaš na vagu, a ono - manje kilograma nego prije. To znači da je jedan od komadića slagalice van ravnoteže, a vrlo vjerojatno trening, pogotovo ako se trgaš u teretani toliko da se i apetit izgubio. Zapamti, tijelo je dovoljno izazvati na veći napor, ne moraš ga zabijati u zemlju očekujući da će se ono spremno i zahvalno vratiti po još. Ne ide to baš tako!

Ni u glavi ne ide, bolje rečeno, raspoloženje će ti biti lošije. Ne nužno depresivnije i tužnije, ali opazit ćeš da te dosta toga najednom iritira osjetno više nego prije. Povezano je s prijašnjim faktorima pogotovo ako si svjestan da nešto u tvojoj rutini nije kako treba, da rezultati izostaju, a opterećen si posebno jer znaš da se u teretani stvarno trudiš.

Kako nešto ne ide, a ti daješ sve, pa i više od sebe? Takve se misli zavrte u glavi, pile po njoj neko vrijeme, rezultati nastavljaju izostajati, osjećaš se sve bezveznije i eto te, ljutog na sebe, na utege na svijet i ljude u blizini pogotovo. Nije loše osvrnuti se s vremena na vrijeme i vidjeti kako tvoje navike treniranja utječu na tvoje odnose s ljudima i razmišljanje o sebi. Živcira te sve? Povuci kočnicu.

Ustrajnost - da, Forsiranje - ne!

Sve i da to ne učiniš, trening će ti pokazati potrebu za tim vrlo precizno. Znaš kada? Unutar prve polovine vježbanja. Odjednom, dosta si umoran, a tek je treća vježba, nisi još ni počeo s najozbiljnijim kilažama, dapače u tvom trening dnevniku piše da si prije dva mjeseca ove kilograme dizao kao od šale.

Pogledaš na mjerenja svog sata ili aplikacije kojom ga pratiš - kad ono, puls viši nego inače. Također jedan od signala tijela da si malo previše u brzini. A dogoditi ti se može i kada si u stvarno dobroj formi. Kada naš ritam nije kakav inače jest u takvim okolnostima, mučimo se bez smisla i potrebe.

Na kraju dana, baš taj izostanak rezultata može biti jasna signalizacija da je tijelo doseglo svoj trenutni maksimum ovim stilom i načinom treniranja, ali i života općenito. Znam da si možda navikao nasilno gurati kroz prepreke i novim opterećenjima pomicati granice, no ovdje si nećeš puno pomoći ako na stagnaciju tijela reagiraš batinama. Zaustavi se nakratko i promisli svoj pristup, osmisli novi ratni plan. Neka počne s konkretnim odmorom, sagleda što je dosad radio i prilagodi novonastalim okolnostima. 

Lijepo je biti ustrajan, bezglavo je biti nasilan prema samome sebi. Uvijek slušaj što ti tijelo želi reći. napredak ne izostaje zato što te bicepsi mrze, nego zato jer nešto u tvom pristupu ne odgovara široj slici. Često je to upravo forsiranje treninga van granice pametnog baš zato što mislimo da je više jednako bolje i da se takvim spartanskim pristupom doimamo herojem. 

Ali onda spartanski, umjesto sa štitom - završimo na štitu!

Do Čitanja,
Luka Kuhar