Rasprava koja je često aktulana, dvije vrste treninga koje mnogi od nas znaju "u dušu". S koje je strane trava zaista zelenija, a mišići veći?
Siguran sam da možda i postoji netko tko nije trenirao doma, ali takvih je stvarno, stvarno malo. Ogromna većina nas svoje je prve korake u treningu napravila na podu svoje sobe, između stolica u kuhinji, na tavanu, dvorištu ili podrumu.
Dizali smo vodom napunjene "galonke", utege u kantama za boju, improvizirali svoje sprave i čitave sustave treninga. Trbušnjaci, sklekovi, čučnjevi i zgibovi prva su ljubav mnogih bildera. Ima nešto magično u tim prvim sklekovima kada osjetimo tu unikantno ugodnu neugodu.
Uvjeti često nisu kao u uglancanim teretanama, a radni prostor onaj je očišćeni dio sobe u kojem uspijete napraviti pokret. Međutim, kao i mnogi, tako i ja volim svoje uspomene prvih "home-made" treninga. Ma koliko bili bedasti kada ih gledam danas.
Gledajući doduše jednu ozbiljniju razinu, doma se može napraviti mnogo, pogotovo ako znate napraviti opremu ili je imate volje i sredstava kupovati dio po dio. Osobno, doma imam jedan bench, koju šipku, unverzalni multi-gym sistem, bučice i oko 130 kilograma utega.
Što se s tim da napraviti? Dosta, moram vam priznati, pogotovo onda kada vam cilj nije nužno stati na binu već održati optimalnu utreniranost tijela i poboljšati vlastito zdravstveno stanje treningom. Najveća mana koju sam susretao u treningu kod kuće nije bio manjak opreme. Ako znate trenirati, šipka, utezi i bučice bit će vam dovoljni da napravite sasvim solidan posao. Ono što je kod mene nekad "štekalo" bila je motivacija za ozbiljan trening.
Doma je ipak - doma. Mjesto gdje dođemo na kraju dana opustiti se, odmoriti, pojesti, gledati filmove, čitati knjige, pričati s nama dragim ljudima i trošiti vrijeme uglavnom na razonodu i nužne kućanske aktivnosti. Malo će tko dom asocirati s teškim treningom i nabrijanim pristupom. Ni kada sam u teretani ne volim jednostavno ispuštati šipku na pod nakon teškog deadlifta, a doma mi to iskreno ne bi palo na pamet sve i da sam uvijek sam u kući. Ako nitko drugi, moj parket bi mi to zamjerio.
Kućni trening nije nešto čega se bilo tko treba sramiti ili ga smatrati nedovoljnim, no s druge strane, ovisno o cilju, biti će mana na koje teretana dobro odgovara.
Kao što sam gore napomenuo, imam sasvim solidnu opremu za trening doma i priličan broj pokreta mogu napraviti kod sebe. Svejednako, volim otići u teretanu i redovno uplaćujem članarinu jer neke mišićne skupine i moji određeni ciljevi za njihov konačan izgled, traže dodatne varijacije pokreta i kilaža koje tamo najlakše zadovoljim.
Isto tako - nekad mi se zaista ne trenira doma!
Naravno, imate li u svojim željama i stavku natjecateljskog bodybuildinga, teretana će vam biti dobar prijatelj, možda i najbolji. U tom slučaju doma i dalje možete odraditi neke treninge s limitiranim resursima, no zbog specifičnih potreba za maksimalnim razvojem svih detalja figure, valja imati sve opcije na raspolaganju.
Ovo ne znači da kod kuće mogu trenirati samo rekreativci, a u teretani profesionalci. Mnogi bilderi doma imaju čitave teretane dok mnoštvo rekreativaca najbolje trenira upravo u lokalnom fitness centru.
Glavna prednost teretane njezina je oprema, atmosfera i raznolikost izbora. S druge strane, kućni trening u početku je najpristupačniji oblik treninga, a uz određene izdatke također može biti vrhunski izbor za ozbiljne vježbače.
Gdje god trenirali, uvijek stremite novim ciljevima, ostvarivanju boljih rezultata i učenju svoga tijela te pokreta kojim ga možete učiniti jačim i skladnijim no jučer!
Do Čitanja,
Luka Kuhar
