Zašto laktoza mnogima smeta?

Intolerancija na laktozu uobičajeno je stanje koje pogađa milijune diljem svijeta. Konzumiranje laktoze u bilo kojem obliku, bilo da se radi o mlijeku ili mliječnim proizvodima, tako izaziva probavne smetnje. O čemu se točno radi?

Što je to intolerancija na laktozu?

Laktoza je vrsta šećera koja se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima. Radi se o disaharidu sastavljenom od dva jednostavnija šećera, glukoze i galaktoze. Kako bi tijelo apsorbiralo te šećere, laktozu prvo mora razgraditi enzim laktaza u tankom crijevu. Na taj način se šećeri mogu apsorbirati u krvotok i iskoristiti za energiju.

Intolerancija na laktozu se javlja kada tijelu nedostaje enzim laktaza, nepohodan za razgradnju laktoze. Kod osoba s dovoljnom razinom laktaze ovaj se proces odvija glatko, što im omogućuje da bez ikakvih problema uživaju u mliječnim proizvodima. Međutim, za one koji ne podnose laktozu, tijelo proizvodi nedovoljne količine laktaze, što dovodi do nepotpune probave laktoze.

Primarni uzrok intolerancije na laktozu je nedostatak proizvodnje enzima laktaze u tankom crijevu. Taj nedostatak može dovesti do toga da neprobavljena laktoza fermentira u debelom crijevu pod utjecajem bakterija, zbog čega nastaju plinovi i drugi simptomi.

No, zašto netko može imati manjak laktaze u tijelu? Razloga je nekoliko.

Primarna intolerancija na laktozu je najčešći tip kod kojeg se proizvodnja laktaze smanjuje s godinama. Radi se o prirodnom i uobičajenom procesu.

Sekundarna intolerancija na laktozu se javlja zbog bolesti ili ozljede koja zahvaća tanko crijevo, kao što je Crohnova bolest, celijakija ili gastroenteritis. Nakon što se osnovno stanje izliječi, proizvodnja laktaze može se vratiti na normalne razine.

Urođena intolerancija na laktozu je rijetko genetsko stanje u kojem se dojenčad rađa s malo ili nimalo proizvodnje laktaze.

Na pojavu intolerancije na laktozu utječu brojni čimbenici, od genetike do prehrane i zdravlja crijeva. Populacije s dugom poviješću konzumacije mliječnih proizvoda imaju genetske mutacije koje omogućuju kontinuiranu proizvodnju laktaze u odrasloj dobi. Redovita konzumacija mliječnih proizvoda ponekad može pomoći u održavanju proizvodnje laktaze, dok gastrointestinalne infekcije ili bolesti mogu privremeno smanjiti razinu laktaze.

Simptomi i dijagnoza

Intolerancija na laktozu može se prepoznati po nizu neugodnih probavnih simptoma. Uobičajeni pokazatelji uključuju nadutost, plinove, grčeve u trbuhu, proljev i mučninu, koji se obično javljaju unutar 30 minuta do dva sata nakon konzumiranja hrane koja sadrži laktozu. Ozbiljnost ovih simptoma može varirati ovisno o količini unesene laktoze i razini nedostatka laktaze kod pojedinca. Neki ljudi mogu osjetiti blagu nelagodu, dok drugima simptomi mogu značajno ometati njihov svakodnevni život.

Ključno je razlikovati intoleranciju na laktozu od alergije na mlijeko jer uključuju različite fiziološke reakcije i zahtijevaju različite pristupe. Netolerancija na laktozu je probavni poremećaj uzrokovan nemogućnošću razgradnje laktoze, što dovodi do gastrointestinalnih simptoma. Nasuprot tome, alergija na mlijeko uključuje odgovor imunološkog sustava na jedan ili više proteina u mlijeku, poput kazeina ili sirutke.

Simptomi alergije na mlijeko mogu uključivati ​​osip, teško disanje, svrbež, oticanje, pa čak i anafilaksiju, što je ozbiljna reakcija koja može biti opasna po život. Za razliku od intolerancije na laktozu, koja utječe na probavni sustav, alergije na mlijeko mogu utjecati na više sustava u tijelu i zahtijevaju strogo izbjegavanje svih mliječnih proizvoda.

Kako se intolerancija na laktozu može dijagnosticirati? Dijagnosticiranje uključuje kombinaciju povijesti bolesti, procjene simptoma i specifičnih dijagnostičkih testova.

Prilagodba prehrane intoleranciji na laktozu

Kako bi se izbjegli problemi vezani uz intoleranciju na laktozu, potrebno je odraditi promišljene prilagodbe prehrane i istražiti alternative bez laktoze.

Prvo i najvažnije, ovisno o razini intolerancije, jest smanjiti ili u potpunosti maknuti hranu koja sadrži laktozu iz naše prehrane. To često znači izbjegavanje mlijeka, sira, jogurta i drugih mliječnih proizvoda. Međutim, postoje brojne opcije bez laktoze ili niske laktoze. Mlijeko, sir i jogurt bez laktoze nastaju razgradnjom laktoze u tim proizvodima, što ih čini lakšima za probavu. Biljne alternative, kao što su bademovo, sojino, zobeno i kokosovo mlijeko također su izvrsne opcije jer sadrže slične hranjive tvari bez laktoze. Tvrdi sirevi i fermentirani mliječni proizvodi poput kefira i grčkog jogurta sadrže niže razine laktoze i možda se bolje podnose.

Čitanje etiketa na hrani ključno je za osobe s intolerancijom na laktozu. Laktoza se može naći na neočekivanim mjestima, kao što su peciva, prerađena hrana, pa čak i lijekovi. Potražite izraze poput ''mlijeko'', ''laktoza'', ''sirutka'', ''skuta'' i ''mliječni nusproizvodi'' na popisima sastojaka. Na mnogim proizvodima sada je jasno označeno jesu li bez laktoze, što može pomoći u odabiru sigurne hrane. Pažljivo čitanje etiketa osigurava izbjegavanje skrivenih izvora laktoze, sprječavajući neugodne simptome.

Izbjegavanjem laktoze možete spriječiti neugodne probavne simptome povezane s intolerancijom, poboljšavajući ukupnu kvalitetu života. To može dovesti do bolje apsorpcije hranjivih tvari i zdravlja crijeva, budući da gastrointestinalni problemi uzrokovani laktozom mogu ometati apsorpciju drugih hranjivih tvari.

Do Čitanja,
Luka Kuhar