Vježbanje gradi karakter

Kada krenemo vježbati obično to činimo iz vrlo očitih razloga. Ono što vidimo u ogledalu, čovjek koji se malo prepustio klopanju, neaktivnosti i gledanju serija/igranju igrica, više nije slika koja je oku ugodna. Situacija može biti i nešto drugačija, ali zaključak isti, možda smo neko vrijeme i imali mišića, no zapustili smo se, omršavili i sada smo samo hodajuća uspomena na prijašenje rezultate. Bilo kako bilo, uglavnom se tu radi o fizičkim aspektima vježbanja zbog kojih se želimo primiti utega.

Zašto vježbamo?

Također moramo spomenuti i rehabilitaciju. Nju i sam dobro poznajem. Dogodi se neka nesreća ili povreda - ne mora nužno ni biti sportska. Pa čovjek mora polako doći do neke normalne, a zatim željene razine. I teško je to, znate,upoznavati nove granice tijela, limite nametnute nesretnim okolnostima, no opet, sve je to neka ''fizika'' nazovimo ju tako. Možda nismo usmjereni estetski najboljim rezultatima, no i dalje želimo, recimo, dovesti nogu do svoje najfunkcionalnije verzije i vratiti joj sve mogućnosti koje je prije imala.

Malo tko krene u teretanu jer želi biti "bolja osoba" ili "čvršći karakter". Takvo što zapravo se jako teško definira i nije uvijek jednostavno za percipirati, ali pojam karaktera ovdje će za nas značiti postojanost, čovjeka koji odradi što je rekao da će odraditi, čija riječ nešto vrijedi i koji se ne boji susreta s novim izazovima ili pogurivanja vlastitih granica.

Možda već mnogi od vas naslućuju, ali sve od ovoga itekako se događa kroz koloplet treninga. Nije nemoguće susretati se s nekim od ovih životnih aspekata svakih puta kada stupimo u teretanu, a naš je cilj ovdje objasniti kako se to međusobno upotpunjuje i kako kroz sve skupa postajemo više od onoga što smo nekada bili. 

Prije svega, vježbanje će od vas tražiti konstantu. Već smo govorili da jedan dobar trening može pomoći tijelu, ali ga neće izgraditi, neće presuditi. Tijelo se gradi polako, postepeno, iz dana u dan, treninga u trening. Najbitnije je redovito se pojaviti. Tri odlična treninga u mjesec dana neće biti bolja dvanaest slabijih, ali redovnih i marljivo odrađenih. Tko se pojavi, miljama je ispred onoga koji će eto samo ovoga puta preskočiti.

Navikom do discipline

Takvim poštovanjem prema konstantnom treniranju zapravo formiramo naviku. Mudrost kaže da nam treba otprilike šezdeset do stotinu dana kako bi navika postala čvrst dio života, što znači da marljivom čovjeku takvo što može poći za rukom, ali onom drugom - nikako ne. 

Disciplina to sve spaja u smisleni komplet. Rekli smo da nešto planiramo napraviti, došao je trenutak da to učinimo, nama možda nije tako milo, možda nemamo jednaku motivaciju ili razinu spremnosti, ali pali se ona iskra discipline u nama koja govori - no odradit ćeš to svejedno, jer se rekao da trebaš. Znaš da je to važan korak na putu do cilja, još bolje, znaš da si sa svakim popuštanjem povećavaš šansu za novim propuštanjem. I odlaziš na trening, spravljaš ono jelo koje je na rasporedu, propuštaš večer u kafiću jer znaš da sutra nećeš moći sve što trebaš. Zašto? Jer se disciplina nametnula hirovima!

Sve ove osobine pomoći će ti i u životu kao takvom. Možda studiraš na fakultetu, a onda ti vjerojatno ne moram govoriti koliko bolje prolaze oni koji su formirali jasnu naviku učenja, te se iste drže bez obzira privlači li ih kolegij sam po sebi. Na poslu su također uspješni ljudi čija riječ ima određenu težinu baš zato što se kolege i suradnici mogu pouzdati u nju i znati da će obećano biti učinjeno bez obzira na moguću težinu koju sretnemo po putu.

Utegom do samopouzdanja

Na kraju dana, dobit ćeš i nešto samopouzdanja. Odjednom spoznaješ da sam uistinu možeš mnogo. Da tvoj trud, malo po malo, stvara sasvim vidljive i opipljive rezultate. Osjećaš se bolje, izgledaš bolje, snažniji si, funkcionalniji. Tko god te vidi shvaća da se uzimaš za ozbiljno jer tvoje tijelo priča priču o čovjeku koji se ne želi prepustiti slučaju i koji ne da životnim okolnostima da ga nosaju amo-tamo.

I tu samo trebaš povuči kočnicu na vrijeme. Jer sve navedeno itekako su dobre i korisne stavke, ali ostani skroman, zadrži nešto bazične poniznosti koju čovjek treba imati. Nemoj da zbog širokih ramena dereš nosom oblake ili misliš da te velike ruke izdižu iznad ostalih ljudi koji žive svuda oko tebe. Vjeruj mi, neće ti biti potrebno postati uobražen jer ćeš kao discpiliniran pojedinac svojom pojavom i navikama svima pokazati da imaš karakter vrijedan poštovanja. 

Otkrit ćeš da se nakon treninga uistinu osjećaš bolje, da se kroz utege možeš pošteno ispucati nakon dana koji ti je nametnuo nešto tereta na leđa. Znam da zvuči kontra svake intuicije, ali dodatni teret u željezu može pomoći s opterećenjima života. Trening nije čudo, ne može sve, ali ti kroz njega možeš puno. Za početak - sigurno možeš bolje!

Do Čitanja,
Luka Kuhar