Košarica Narudžba

ARNOLD AUSTRALIA – WINKLAAR IZNAD SVIH

17.03.2018
Luka Kuhar
Završio je ovogodišnji Arnold Classic u Australiji na kojem je medalja najsjajnijeg sjaja pripala Roellyju Winklaaru.

 1. Roelly Winklaar

 Ovo je iznimno važna pobjeda za Nizozemca s obzirom da je u bodybuildignu pomalo počeo stjecati status vječnog freaka, ali tek rijetkog prvaka. Nešto kao Markus Ruhl ili njemu slični bodybuilderi, tako je i Roelly smatran senzacijom; nešto manje zlatnim medaljašem. U Australiji se zato pojavila fanatastična verzija Winklaara s adutom kojeg nikad ne biste očekivali od njega prije par godina – dobre linije. To ne znači da je bio mali ili u lošoj formi; dapače, i dalje je izgledao impozantno i respektabilno spremno. Pozing, koji mu je inače bio bolna točka, sada je izgledao vješto pa eto Roellyja na zasluženo prvo mjesto.
 
2. William Bonac
 
Ako je Bonac na natjecanju, teško da ćete imati top 3 bez njegovog imena i prezimena. Nakon što je u Columbusu uzeo show ispred strašne konkurencije, ovdje nije izgledao jednako dobro, odnosno doimao se malo zaliveno. Dodajmo tomu i spremnog konkurenta Winklaara i postaje jasno da će Bonac imati velike probleme u osvajanju zlata. Kao što sam spomenuo, struktura mu ne ustupa mnogo prostora za bilo kakve vrste promašaja jer kratki torzo krade nešto bodova pa ih mora osvajati drugim adutima. Da netko ne bi krivo shvatio, nije ovo bio loš William Bonac, ali nikako nije bio ni najbolja verzija sebe. Nažalost po njega, to morate biti onda kada Vam je konkurencija sastavljena od vrhunskih IFBB profesionalaca.

3. Dexter Jackson
 
Zabrinuo me Dexterov plasman. Ne zbog toga što se radi o bodybuilderu s najviše pobjeda u povijesti već zato što mu je lijevi biceps izgledao oštećeno. Nešto kao Cutleru 2011. nakon čega je morao na operaciju. Nadam se da to neće biti slučaj s Jacksonom, ali što god mu se dogodilo, nema pozitivan odraz na njegov plasman. Kada netko ima skladnu i kompaktnu figuru kao Dexter, ovakve mane lako upadnu u oči i ostanu dominantna sjena nad ostatkom figure. Takav se nije mogao dovesti u razgovor o mogućem najsjajnijem odličju, no svejedno je ostao visoko plasiran te je pred njim cilj saniranja ruke, ma što god da se s njom dogodilo. Eto možda je samo užasno obojana, ali nekako sumnjam.
 
4. Lucas Osladil
 
Lucasu je ovo stvarno vrijedna potvrda kvalitete. Iako nema prekrasnu figuru i linije koje bi možda poželjeli, Osladil na bini često predstavlja crtu profesionalnosti koja mnogima nedostaje. Nećete ga baš imati prilike vidjeti kako promašuje formu niti gubi fokus pri poziranju. S godinama je razvio respektabilnu mišićnu masu te ga je kombinacija tih povoljnih elemenata dovela u poziciju da na ovakvom natjecanju puše za vratom Dexteru i ekipi. Nije izgledalo kao da će svaki trenutak probiti top 3, ali Lucas ima jako dobru putanju u IFBB pro ligi. Tko zna koliko se stepenica još može uspeti.
 
5. Hidetada Yamagishi
 
Super rezultat za Japanca! Želim istaknuti da nisam nimalo iznenađen ovakvim raspletom situacije jer je uz Miloša Šarčeva Hidetada revitalizirao svoju karijeru, a bome i tijelo. Vrlo spremna, gusta muskulatura dobro je zbijena na Hideov okvir. Dovoljno je kvalitetan da se suprotstavi open konkurentima, a pozingom bi mnoge od njih mogao naučiti važne lekcije o bodybuilding natjecanjima. U nekim prethodnim izlascima otpisivalo ga se i na račun godina, odnosno dugog staža u pro krugovima, ali Hide je stvarno samuraj i odustat će tek onda kad misli da ne može dati više od sebe.
 
Prije nego što završim članak, želim spomenuti da je na šestom mjestu završio Luke Sandoe. Bio je ovo dobar izlazak za njega, iako ga ne želim previše hvaliti jer mislim da može napraviti još bolji rezultat bez obzira na neka velika imena koja se nalaze na prethodnim mjestima. Ima prilično masivnu figuru, a uz dodatne će detalje s ovom formom napraviti velike probleme široj paleti konkurenata. Vrijedi spomenuti i Dennisa Wolfa koji u Australiji zauzima deseto mjesto, s čime, naravno, ne može sveukupno biti zadovoljan, ali znao je u kakvom stanju dolazi, želeći skupiti „utakmice“ u nogama. S druge strane, Kevin Levrone je netko koga najradije ne bi spomenuo na ovom natjecanju jer stvarno mogu reći da uopće nije izgledao dobro. Možda čak lošije nego zadnji puta kada se sa specijalnom pozivnicom pojavio na Olympiji. Završio je kao trinaesti od četrnaest, a moram reći da sam među amaterima koji su se natjecali ranije vidio par bildera koji bi ga u ovom izdanju vjerojatno poprilično naprašili. Kevin je legenda, ikona, i taj mu status nitko nikada neće moći oduzeti, to jest, možda bi jedino on sam mogao ugroziti vlastitu ostavštinu s ovakvim izdanjima, no sumnjam da će to htjeti reprizirati.
 
Pogledajte i moj video osvrt:
 
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO