Košarica Narudžba

Bravo Srbine!

16.04.2017
Luka Kuhar
Na veliki blagdanski dan Uskrsa, želim se prisjetiti kolege iz branše čija je karijera (izbjeći ću jeftinu foru s "uskrsnula) - dobila novo poglavlje ispisano velikim uspjehom na natjecanju u Jagodini, koje već tradicionalno dobro organizira

 Peđa Milošević....

 
Sentiment naslova o uspješnom Srbinu preuzeo sam od Bosanca. Na tako specifičan način Saši Draškoviću čestitao je Adnan Gosto, svima dobro poznati šampion bodybuildinga. Pridužujem se i ja iz Hrvatske. 
 
Lijepa je to priča o naoko vrlo grubom liku koji će vas prije izribati preko komentara i dovitljivih rečenica na facebooku, ali iza toga se krije plemenit čovjek koji ipak ne grize na sve strane. Istinitost ove tvrdnje pokazao i je po završetku priče u Jagodini, no to prolazimo malo kasnije.
 
Saša se natječe godinama. Od ispijenog lica, kratke kose i dobrih ruku prelazio je put do boljeg i konkurentnijeg izdanja. Kosa je dobila godišnji, lice je u pripremama i dalje ispijeno, a ruke su imale jedan vrlo težak period, ali i dalje držim da su jedne od boljih na ovim prostorima. Tu su i te divovske nožurde, zaista kolosalne nakupine mesa koje mogu izgledati dominantno čak i kada pored njih stoji Mirnes Husanović kojemu je baš ta skupina zaštitni znak.
 
Spremao je XY natjecatelja i kada bih išao svakoga pobrojati, imao bi serijal članaka samo tako. (Možda nije loša ideja...) Ne samo da je pomagao natjecatelje iz raznih kategorija - izašao je u susret i onima s kojima se sam morao sukobiti na pozornici. U situaciji gdje je mogao ispasti koristoljubiv, zloban ili pravi pravcati saboter, Drašković izabire pomagati svog konkurenta dovoljno da od njega i izgubi na bini. Krhak ego nije njegov problem.
 
Nakupio se i svojih medalja, skupio titule i priznanja. Figura mu je evoluirala s godinama i polako popunjavala vlastite nedostatke uz prepoznatljivu razinu vaskularnosti i freak faktora. Nekada su prsa malo kaskala, no i ona su postajala sve bolja. Karijera je išla uzlaznom putanjom u svakom pogledu.
 
Zatim povreda - otišao je biceps. Često vrlo gadna situacija, nekada i nepopravljiva mana u sportu bodybuildinga. Intervencije i popravci mogu se napraviti, ali ostaje onaj "polovičan" izgled nadlaktice s kojim se samo zaista kvalitetni natjecatelji mogu nositi u vidu nastavljanja karijere. Za mnoge je takvo što zadnji čavao u lijesu natjecateljskih ambicija.
 
Pratio sam fotografije i Sašine pripreme za ovu godinu. Izgledalo je ozbiljno kao i uvijek, tijelo je poprimalo hardcore look, a čini mi se da mu je netko napisao kako ga podsjeća na Brancha Warrena. Ne ulazeći u to radi li se o pošalici, uvredi ili pohvali - podsjetit ću na citat spomenutog "No man has the right to tell another man he can''''t do something". Čini mi se da je ove riječi odlično oživio upravo Saša.
 
Gdje bi se mnogi povukli, pronašao je motivaciju i još bitnije - načine za popravak. To su, dragi moji, poprilična muda, kada ste spremni u sportu gdje u gaćicama dopuštate auditoriju da vas "rastavi na proste faktore" i kritizira sve što jeste od glave do pete, doći i stati s prisutnom manom i nadom da ste napravili sve kako ona ne bi bila presudna.
 
Nije bila. Saša je osvojio svoju tešku i na kraju apsolutnu kategoriju u bodybuildingu. Prikladan kraj pripremne faze i nadam se novi zamah dobrog vjetra u leđa. Ostaje još samo poraditi na pozingu i prilično sam siguran da će konkurencija potajno priželjkivati da Saša zezne i drugu ruku. 
 
Posao očito može obaviti i jednom!
Bravo Saša.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
photo credit: Relax Gym
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO