Košarica Narudžba

Hoće li Ronnie hodati?

01.11.2018
Luka Kuhar
Iza osmerostrukog Mr. Olympia šampiona više je operacija nego Sandow trofeja. Zaista tužno zvuči da je njegova najteža bitka današnjice ona s hodanjem.

 Ronnie Coleman baratao je stotinama kilograma kao od šale. Njegovi treninzi nerijetko bi impresionirali i powerliftere glede radnih težina, što ne treba čuditi s obzirom da je i taj sport bio uključen u Ronniev opus djelovanja. Prije nekog vremena pisali smo o njegovim zdravstvenim tegobama, točnije, svoj sili operativnih zahvata s kojima se morao nositi nakon što je odlučio objesiti pozing gaće o klin. Doista, one su postale njegov novi izazov i „pozornica“ na kojoj je vodio sasvim novu vrstu borbe u kojoj čučnjevi s par stotina kilograma prepuštaju svoje mjesto mogućnosti nesmetanog hodanja.

 
U jednom od nedavnih intervjua, Coleman daje do znanja fanovima kako nije bio zadovoljan s nekim od operacija te je šteta na njegovom tijelu toliko velika da ne zna hoće li lagodan hod ikada više biti u kartama za njega. Kao što sam se i sam imao prilike uvjeriti, Ronnie već dulje vremena ima teškoća s kretanjem i uglavnom koristi štap ili slična pomagala za šetnje kratkim relacijama.
 
Recentne objave nakon još jedne operacije ulijevaju malo optimizma u sve nas koji pratimo i poštujemo Colemana. Čini se da oporavak ovoga puta ide po planu, a on se osjeća dobro – onoliko koliko je to moguće s obzirom na čitavu plejadu nezgoda s kojima se zadnjih godina morao nositi.
 
Svega ovog treba se podsjetiti baš onda kad pišemo da je figura osmerostrukog Mr. Olympije i dan danas možda najimpresivnija u bodybuildingu. Nije tajna da bi malo šampiona prošlosti imalo šanse na Olympia bini modernog bodybuildinga, a najčešće se spominje Ronnie kada govore o natjecateljima koji zadržavaju svevremenu konkurentnost. Takva laskava pozicija i zavidan položaj u više od 50 godina povijesti najvažnijeg bilderskog natjecanja Ronnie je skupo platio.
 
 
Kukovi i leđa doslovno su mu nosili karijeru, pa nas ne može iskreno začuditi što su oni danas u tako lošem stanju. Čak i genetski freak kao što je Coleman ne može spriječiti trošenje tijela, pogotovo s mentalnom snagom koja kod takvih šampiona prije ušutka nego posluša tijelo.
 
Volim se tu sjetiti onog njegovog žaljenja za još kojim ponavljanjem pri izvođenju iznimno teške serije čučnjeva. Ne samo da danas ne bi htio odustati od te ideje, već ne može prežaliti što nije „izvukao“ još koje ponavljanje. Baš je to možda ponajbolji primjer mentalnog sklopa šampiona koji želi još jednom u čučanj onda kad bi mu tijelo najradije zatražilo krevet.
 
Mislim da su promašene sve rasprave o tome da li je Coleman donosio prave odluke u tim situacijama i može li danas reći da mu se sve to isplatilo. Bio je to, a bome i ostao, njegov život i nasljeđe. Ronnie danas nema javne nastupe u kojima nagovara klince da rade sulude stvari jer je to najbolja moguća opcija u sportu, ali pokazao je karakter kad je stao iza svojih odluka u prošlosti i tijekom tmurnih dana sadašnjosti.
 
Ružno je i razočaravajuće čitati pogrdne komentare na njegov račun jer mislim da u diskusiji takve vrste svi padamo na testu čovječnosti. Poštujmo ono što je stvorio i nevjerojatne bilderske uspomene za koje je zaslužan. Bio je i ostao nevjerojatan šampion i motivacija mnogima. Danas je na nama da mu poželimo brz i što potpuniji oporavak te, ako nemamo ništa lijepoga za reći, iz poštovanja prema čovjeku ostanemo uljudno tihi.
 
Proteka Team Colemanu želi svako dobro i vjerujemo da će se lako razračunati s teškoćama života. Ipak je sve to samo kikiriki.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO