Košarica Narudžba

Intervju: Vraća se Fura?

16.05.2018
Luka Kuhar
Kad se sunce počne redovno pojavljivati na obzoru, Furić postane razgovorljiviji! Upravo zato pronašli smo par trenutaka za razgovor s njim - o bodybuildingu, domaćoj sceni, njegovim planovima i Toyoti IQ...

 1. Pozdrav Antonio, evo nas opet u ovo, očito sada već redovno vrijeme godine za naš intervju. Što ima novoga u tvom sportskom životu?

Iza mene je godina pauze od ozbiljnih treninga i natjecanja.
Tijelo i um su tražili odmak od priprema i spartanskog načina života. Trenirao jesam, ali ne onako "srcem" , kako je potrebno da bi se ostvario određeni napredak.
 
2. Kao što si i najavio, nema te baš na bini u zadnje vrijeme, ali mlade nade iz tvog kluba i dalje napreduju. Kako si zadovoljan njihovim radom i angažmanom?
 
Ponosan sam na sve članove svoga kluba. Stvarno su vrijedni pažnje, jer oni iskusniji ne posustaju, a opet se pojavljuju neki novi, koji puno obećavaju, kao npr Matea Kožić, koja je spremna za najsjajnija odličja na svjetskoj sceni u budućnosti.
Dodatak... Bar dvoje će u skoroj budućnosti donijeti medalju sa europskog ili svjetskog prvenstva.
 
3. Čujem jednu groznu vijest, naime, viđen si u gradu kako voziš auto koji ne izgleda baš kao tvoja potpisna Toyota IQ...Zar je ljubav pukla?
 
Ljubav između mene i moje Toyote ne može puknuti. To je savršen auto za grad, kojega sam koristio i za duža putovanja. Istina je da se vozim u novom autu, ali kada moram obaviti nešto po gradu, njega najradije vozim.
Na početku sam ga planirao prodati, ali sada više nisam siguran..
 
4. Nedavno si pratio natjecatelje u Novi Pazar na tamošnji kup gdje se natjecalo nešto naših predstavnika. Što nam imaš za reći o tom iskustvu?
 
Ovom prilikom se zahvaljujem Srpskom bb savezu na odličnom dočeku i atmosferi u Novom Pazaru. Imamo apsolutnog pobjednika u bodybuildingu, Marka Kranjčeca, a to nije mala stvar. Natjecanje od sto ljudi je sigurno bilo puno jače od državnog prvenstva, koje je bilo isti dan, a na koje nismo mogli ići zbog situacije u savezu...
 
5. Ima li u susjedstvu, ili kod nas, nešto novih ili poznatih potencijala na koje trebamo obratiti pažnju ove godine? Zapinje li ti tko za oko?
 
Vidio sam u Srbiji odličnih  fizikovaca, bikinica, juniora Dušana Belića, znam da imaju sjajnog teškaša Tržina...
Kod nas očekujem odlično izdanje od Marka Petričevića na idućem natjecanju. On i njegov trener Jarnečić rade sjajan posao. Od mojih iz kluba, osim spomenute Kožić, tu je uznapredovali Karlo Vajzer, Dino Berić i pogotovo Davor Vukadin. Imamo situaciju da je izvrsni Filip Dropulić osvojio broncu na europskom prvenstvu. Ja vam garantiram, da mu klub nije suspendiran i on prekinuo sa pripremama, Davor Vukadin bi bio ispred Filipa na hrvatskom i europskom prvenstvu.
I da... Jedva čekam iduće natjecanje Tomislava Damjanovića, pravi je pro materijal.
 

6. Previranja u domaćem bodybuildingu nisu oduševila sportaše, no s ciljem poboljšanja općeg stanja sporta nastala je i jedna takva situacija. Nadaš li se skorom raspletu?
 
Naš savez....uhuhuh...
Imamo predsjednika koji je nekad radio dobar posao, ali smatram da to trenutno nije slučaj i uzrokuje veliko nezadovoljstvo mnogih. Većina klubova, nezadovoljnih njegovim radom je zatražilo, po statutu, njegovu smjenu i smjenu kompletnog vodstva saveza. Interesantno je za primjetiti da su svi naši potpisi uvijek vrijedili kada je to odgovaralo predsjedniku, ali sada kada su oni usmjereni na njegovu smjenu, ništa ne vrijede.
Ne želim ići u detalje, ali je jasno vidljivo, suspendirajući svih 19 klubova koji su za njegovu smjenu, da je čovjek spreman i uništiti Hrvatski bodybuilding, samo da on ostane predsjednik.
Nadam se da će državne institucije odraditi svoj posao što prije, da novo vodstvo sa trenerima vrijednih toga naziva, može usmjeriti talente ka putu uspjeha u našem sportu.
 
7. Po nekom mom, doduše osobnom, zapažanju, bodybuilding mi se čini sve prisutniji kao trend na društvenim mrežama i u sferi društvenog utjecaja, no sportski možda malo stagnira. Što bi rekao na to?
 
Razvodnilo se dosta toga, što je odmoglo natjecateljskom, a pomoglo rekreativnom bavljenju bodybuildinga i fitnessa. Fejs, Instagram i ostale mreže su tu odigrali najveću ulogu. 
Tamo je moguće da svi na slikama izgledaju dobro ili odlično, što na pozornici uz konkurente ne bi bilo moguće...npr, neki koji su na Instagramu "šampioni" izgleda i forme, sa najviše pratitelja, u stvarnosti bi se možda borili za finale (možda i polufinale) svoje kategorije. Tu bi se mogli svrstati i raznorazni treneri, ali njima ne mogu prigovarati, jer se svi borimo za svoj dio kolača...Savez bi trebao imati puno veću ulogu u snaženju sportskog dijela bodybuildinga i fitnessa.

8. Priča se po kvartu, gradu, državi, da nešto opet ozbiljno treniraš. Imaš li kakvo krštenje/krizmu za koju se moraš dovesti u red...ili je možda u pitanju bilderski povratak?
 
Uozbiljio se jesam, što se tiče treninga i klope, a gdje će me to odvesti još uvijek ne znam.
Počinjem ponovno uživati u naporu i napretku povezanom s naporom. Izluđuje me prvi mjesec dijete, jer se tada skoro ne pomaknem s mjesta, ali znam da iza toga stvari krenu na bolje. Nekada sam se mogao dovesti u formu kroz 6 tjedana, a sada bi mi trebalo toliko mjeseci. Bar.

9. Gdje trenutno treniraš? Znam da voliš odabrati "bazu" i negdje trenirati po svom ukusu, pa me zanima koji si centar odabrao i kako napreduju treninzi?
 
Treniram u fitness Of-u u Samoboru, gdje i radim, ali  najčešće sam kod Žareta u Jumpu. Ne samo da uz sebe imam neumornog entuzijasta koji je i majstor treninga i pozinga, već je i atmosfera radno-zabavna. Šole, dr Čokić i Žare su stvarno zanimljiv trojac prepun humora i zabave.
 
10.  Nekad imam osjećaj da te bezveze pitam za budućnost. Sportaš u tebi odupire se najavama stalne mirovine, a onaj gladan čovjek iz zadnjih tjedana pripreme možda te gnjavi da se okaniš više ovoga svega. Ipak, pogledaj u "kristalnu kuglu" još jednom i reci nam gdje je Fura u skorijoj budućnosti?
 
U meni čuči jedan umorni dječak, željan života i zajebancije s ekipom i jedan drugi tip...
Taj drugi si u zadnje vrijeme pušta savršenu glazbu za pozing dok vozi, te u ritmu muzike maše rukama stišćući bicepse i sve što može... Taj je tip sanjar i zasad je opasniji od onog prvog....
 
Za kraj... Terzi želim što brži oporavak i da se vrati među nas, Mohikance, jer bez njega nije isto...
 
Hvala na vremenu Antonio. Imam osjećaj da će se uskoro pojaviti potreba za nastavkom ovog razgovora.

Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
*Stavovi i mišljenja u intervjuu su stavovi intervjuiranog i nisu nužno stavovi Proteke.
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO