HR (Kuna)
SI (EUR)
I onda dolazi stvarno natjecanje koje postavlja realno stanje stvari tog vikenda. Cedric izlazi. Kao i mnogi od vas, gledam ga preko streama i bivam instantno impresioniran. U svakoj pozi fantastičan, odmjeren, usudio bi se reći i "oderan" - iako mi još uvijek nije sasvim ugodno koristiti taj termin uz njega. Prolazili su za njim drugi natjecatelji, ali ništa. Nitko nije bolji. Tradicionalno zadnji izlazi favorit - Kai Greene. Zauzima svoje poze, no na opće iznenađenje, ne djeluje kao da će brisati pod Cedricom i navesti ga da poželi objesiti gaće o klin.
Kreću usporedbe i čini mi se - Cedric je bolji?! Uvjeravam se da sam u krivu iako navijam za njega. Možda mi je samo taj dio streama gdje on stoji u HDu a ostali imaju malo manje sreće s kamerom. Kad eto, vrte Cedrica po prozivkama i ništa se ne mijenja osim činjenice da Kai nije nužno u ulozi favorita. Završava prvi dio - prejudging i glavna tema svakog razgovora postaje Cedric McMillan.
Dolaze rutine svakog natjecatelja i kreće Cedric. Prvo što mi je prošlo kroz glavu u trenutku najave je da bi on to zaista mogao dobiti uz pomoć svoje odmjerene i klasične rutine. Pogotovo na natjecanju koje iste ocjenjuje. Kad ono - živa dosada! Muzika osrednja i neimpresivna, pozing gotovo improviziran- na trenutke nevješt. Generalno je bilo OK, ali ništa više od toga. Kao da se išao "profurati" na klasični stil i par poza koje zna opaliti bez mnogo problema.
Što se Kaija tiče znao sam da možemo očekivati nešto...dinamično. Njegovi nastupi nekada mi ne pašu zbog manjka samih bilderskih poza, ali nitko na ovom svijetu ne može osporiti Kaiju umijeće stvaranja spektakla. Počeo je laganim hodom do sredine bine i onda sve odlazi u tri krasne - po najboljem mogućem smislu. Bila je to eksplozivna rutina uz koju se zaboravi na vrijeme. Vrhunski nastup kojem bi, da baš moram tražiti manu, zamjerio tisuću i jednu varijaciju duplog bicepsa s leđa naprama nešto manjoj posvećenosti prednjim pozama. Možda je to zato da bi mogao opustiti trbuh dok izvodi leđne poze?
Finalni dio uspoređivanja natjecatelja ugošćuje mnogo, mnogo bolje izdanje Predatora. Sve je bilo na svom mjestu, trbuh nije djelovao nekontrolirano, a freak faktor izdvajao ga je od svih ostalih. E sad, je li to dosta? Kolika je bila razlika na prvom djelu natjecanja? Tko je imao bolju rutinu? Pitanja su to koja nisu imala neposredan odgovor i neizvjesnost se jasno osjetila u zraku.
Gledajući hladne glave, bez navijačkih ambicija, jasno mi je gdje Kai pobjeđuje. Nigdje nije lošiji od Cedrica, a što se nogu tiče, osjetno je bolji i, u nedostatku simpatičnije riječi, znatniji! S boka i s leđa vidljiv je razvoj svake pa i najmanje nakupine mišićnih vlakana nogu, a mesa jednostavno ima posvuda. Od glave do pete. Pozing mu je bio zanimljviiji te je djelovao popravljeno za drugi dio natjecanja dok Cedric nije izgledao ništa posebno bolje.
Vjerujem da je situacija mogla ići i drugim smjerom bez da se netko buni. Cedricova figura po mnogima objedinjuje najbolje atribute modernog i klasičnog bodybuildinga u jednom skromnom čovjeku. Da je pozing bio malo interesantniji i dramatičniji sasvim je moguće da bi situacija bila bolja-no, ruku na srce, nitko ne bi želio Kaija za protivnika, pogotovo u tom segmentu.
Arnold je na kraju bio malo nespretan pri čestitanju, ali ne možete to zamjeriti čovjeku koji je prije par desetljeća skoro smrtno stradao od napada Predatora. Nisu mu dragi i to je kraj priče!
Duel koji se nije trebao dogoditi pokazao nam je da Cedric i potencijal zaista nisu bili uzalud vezani pupčanom vrpcom. Nije bez mane, no blizu je toga, a kada se pojavi u formi kao na Arnoldu ni najbolji od najboljih ne mogu ga odbiti od sebe bez teške i naporne borbe. Predator je možda pobijedio vojnika, ali ostao je ranjen, krvario je....što me podsjeća na jedan citat:
"If it bleeds we can kill it"
Do Čitanja,
Luka Kuhar
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava