Košarica Narudžba

Moderni 'ubojica divova' - Flex Lewis

09.07.2021
Luka Kuhar
Malo se kojeg natjecatelja tako veselim vidjeti na Olympia bini kao što je slučaj sa Flexom Lewisom čija je dosadašnja karijera pokazala koliko bi se konkurencija trebala plašiti ovog modernog "giant slayera"...

I dalje pamtim tekstove fantastičnog Petera McGougha koji je danas nažalost među pokojnicima. Znao je tamo otvoriti dušu pa je bez imalo uvijanja rekao da mu se prije dosta godina činilo kako taj mladi James Lewis baš i nema što tražiti u bodybuildingu. Profesionalci, čitava ta ozbiljna i razvikana priča pro lige, nisu mjesto za njega. Nadobudni mladac ima srca, ali tijelo, ne nužno.

Treba biti faca pa u takvim situacijama priznati da nisi bio jedan od onih koji su "od prvog dana vidjeli šampiona", već se iskreno svrstati na tada odabranu stranu.

Eh, kako je nekada ugodno iznenaditi se sasvim suprotno svojim očekivanjima. Priča Flexa Lewisa razvila se u epsku karijeru jednog od najvećih šampiona u bodybuildingu uopće. Bildanje nije bila prva ljubav njegovih početnih sportskih dana pa se tom srednjoškolskom zaljubljeniku u ragbi život se isprva vrtio oko ne baš nježnog sporta s loptom.

Jer, stvarno, tko je pored svih silnih sportova zaista razmišljao o slavi u bodybuildingu? Pogotovo u Walesu. Bodybuilding ga je interesirao u kontekstu razvoja snage i figure za ragbi. U srednjoj je školi tako bio ragbijaška faca.

Zanimao se za Arnolda i Platza, a trenirao bi u nadi da ga roditelji, koji mu trening utezima nisu odobravali, neće otkriti kako u sobi izvodi razne vježbe zabranjenim rekvizitima. Znate kako to ide, trening i suplementi, roditelji često postanu vrlo skeptični kada se mladići aktivno pozabave razvojem figure. I tako, malo po malo, počeo je njegov bilderski put.

Iako, mladi Lewis palio uskoro je i žario pozornicama još od ranih godina početka trećeg tisućljeća.

Bildanjem prema slavi!

Wales, Britanija, čak i NABBA znali su ga kao upornog osvajača u čijem se životopisu pojavljuju uglavnom zlata, no to nije nužno značilo i kratku stazu do statusa profesionalnog bodybuildera. Za takvo što Flex se morao truditi godinama, ostavljajući iza sebe konkurenciju od 2003 - 2007.

Tada je uzeo zlato u poluteškoj kategoriji, ali i pehar sveukupnog pobjednika. Bila je to velika stvar jer smo ga od iduće godine mogli gledati među profesionalcima. A to je tek bila svoja vrsta zavrzlame. 

Flex Lewis spada među one natjecatelje koji sasvim sigurno neće glavom derati strop prostorije, što znači da na svoj frame ne može pakirati neograničenu kilažu ili izgledati jednako konkurentno kao i netko za pola glave-glavu, viši. 

Za bodybuilding takvi su natjecatelji uvijek predstavljali neku vrstu muke. Kamo s njima? Da, neka lakša kategorija u težinskom smislu, ali gdje je granica? 202, 220, 212? Kako su godine prolazile profesionalna liga još je tražila recept pomoću kojeg smo danas odlučili da je idealna granica 212lbs (nešto više od 96 kilograma). 

Zašto? Jer takva težinska granica dopušta impresivan mišićni razvoj, a opet je dovoljno restriktivna da niži natjecatelji tamo mogu potražiti ravnopravniji teren i svojevrsno "utočište" od viših i krupnijih kolega. S obzirom na to kako oni često izgledaju, ta tvrdnja nije sasvim jasna jer, hmm, tko bi se od koga trebao sakriti?

Na to pitanje prošle je godine trebao dati odgovor Flex Lewis! Nažalost, nismo ga vidjeli na samoj Olympiji gdje bi njegova figura izgledala izrazito opasno u srazu s okupljenom kremom open kategorije. Bez obzira na imena poput Phila, Ramyja, Curryja i Hadija, Flex bi se tu pronašao, možda i zato što je u jednom malo upitnom srazu ipak izašao ispred Choopana. Svoju pobjedu volio bi uvjerljivije potvrditi.

Ono što kod njega najviše impresionira svakako je životopis u zadnjih desetak godina. Od 2012 - 2018. Flex Lewis zna ISKLJUČIVO za prva mjesta. Ništa osim zlatnih medalja, bez obzira na žestinu konkurencije. 

Boston Mass, David Henry, Hadi Choopan, Ashkanani, tko god. 

Flex Lewis postavio je neupitni standard kvalitete u svojoj konkurenciji gdje se okitio sa čak sedam Olympia titula za 212 kategoriju. Njegova je era jednako dominantna kao i ona Phila Heatha, ako ne i više, s obzirom da je u Lewisovom slučaju vrlo često sve bilo gotovo već prvoga dana suđenja.

Zapravo, Flex nije imao stvarno slabih ili lošijih izdanja. Nije si to ni smio dopustiti u konkurenciji na čiju formu možete porezati prste, ali recimo da se nikada nije oslanjao na svoj "štit titule" ili onu zamišljenu liniju popuštanja šampionu zato što je šampion. Ne, James Lewis svake je godine odradio posao. Vidjeli ste to prije svega po njegovom stavu i držanju od vaganja do zahvale nakon titule.

Savršen ambasador svoje kategorije zapravo je najbolje izgledao par tjedana prije natjecanja dok još nije morao skinuti svaku kilu za vaganje -  a svejedno bi gotov proizvod bio previše za konkurenciju. 

Zamislite kolika je to prednost. Znati da ne morate nužno dati najbolje što možete, a svejedno će biti dovoljno za pobjedu. Dok netko traži način kako da si kupi svaku vrstu prednosti, Flex je morao paziti na skidanje vrijednih kila.

O njegovom prelasku u open govorilo se dugo vremena. Neki su smatrali da kao kralj 212 nema što tražiti među najvećim dečkima jer bi se tamo samo nepotrebno pronašao na lošijem plasmanu no što ga pronalazi u trenutnom okružju. Drugi, među koje se i sam ubrajam, stvarno, stvarno žele vidjeti što najozbiljniji šampion lakše kategorije može napraviti u openu.

Flex među "velikim dečkima"?

Nisam jednom pomislio "ajme kako bi Flex ovdje poentirao" gledajući prošlogodišnju Olympiju gdje se jedan ovako gust i spreman natjecatelj stvarno mogao visoko probiti. Ako ga po nekoj inerciji svrstavamo uz Hadija onda nam je jasno da nikako ne bi mogao ispasti iz top 5. Ima i onih koji kažu da je mogao biti drugi!

Sjetimo li se 2011.  - godine daleko od njegovih najboljih izdanja, Flexa u openu gledamo među konkurencijom prvog Arnolda u Europi, ali i Europe Pro natjecanja. Lewis oba puta ulazi među najbolju šestoricu, na Arnoldu kao petoplasirani, a na Europe Pro uzima broncu. Martinez i Winklaar samo su dio kalibra koji se pronašao na višim mjestima.

Već je tada bio opasan. A još se nije ni razjasnilo na kojim će natjecanjima biti lakše kategorije pa je doista znalo biti slučajeva gdje bi natjecatelj bio primoran doći među teškaše ako se želi pojaviti na bini. Njega ništa nije smelo. Sitniji, ali svjež, Flex bi parirao kome je trebalo!

Ovo danas, u slučaju da sve sa zdravljem bude kako treba, jedan je sasvim novi Flex Lewis. Čovjek koji u bodybuildingu spada među "plavu krv" i šampion koji se u svojoj koži jako dobro snalazi. Vrhunska prezentacija, naglašena samopouzdanim slobodnim pozingom, uspješno pronosi mišićavu figuru pozornicom.

Prošle se godine nije mogao natjecati, relativno se kasno povukao s liste konkurenata opažajući povrede zbog kojih mu je trebao period "remonta". Mudro je to isplanirao - ili će se sada pozabaviti nakupljenim, sve neugodnijim, sitnicama, ili kasnije još više ispaštati. Tako mislim da njegovu sjajnu figuru nećemo gledati u ništa lošijim izdanjima kada se pojavi.

Leđa koja imaju leđa (kako se to zna reći za njega), krupne noge, fantastični listovi, velike ruke i trbuh bez neželjenog ispadanja - sve to automatski ga čini opasnim bez obzira na težinu konkurencije.

Tko zna ljudi, tko zna. Trenutno u bodybuildingu vlada jedan zastrašujući div. Gigantski Big Ramy sila je koja bi stvarno mogla potrajati s obzirom koliko se spremao pokazati svoje najbolje izdanje ostatku konkurencije. A opet, možda ga čeka znatno tužnija sudbina.

Ako Flex Lewis stvarno dođe kao ubojica divova!

Do Čitanja,
Luka Kuhar

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO