HR (Kuna)
SI (EUR)
Flex, Kevin, Ray, Cormier i ostatak ekipe sto posto bi razvalili ove luzere danas. Oni su jedini znali pogoditi omjer mase i forme dok je ovo moderno „sranje“ jedva gledljivo. Pogledaj ih samo! Svi imaju goleme trbuhe, nitko nije u formi, pa to je sajam nekih nagruvanih trudnica.
Takav je mentalitet raje. Kvaliteta bildera devedesetih godina, a i onih nešto prije, neosporno je vrijedna divljenja. Njihovo je mjesto u povijesti bodybuildinga zasluženo i vrlo sigurno. Također, sasvim je normalno da njihova izvrsna izdanja dovedemo u usporedbu s današnjim bodybuilderima. Kevinov comeback bio je toliko očekivan upravo zato što bi mnogi od nas dali ruku u vatru da mogu vidjeti onu legendu devedesetih protiv legendi današnjice.
Međutim, možda pateći od vlastite definicije, legenda mora biti vremešna i vremenom iskušana, što znači da je ovovremene bildere teško danas nazvati s obzirom da se još dokazuju na ovaj ili onaj način. I to je okej. Priča jednog Phila Heatha još nije završena i ne znamo kakav će zaključak imati. Ali konstantno osporavati njegovu kvalitetu i one njegovih kolega s bine nema baš neki pozitivan učinak po naš voljeni sport.
Smijemo voliti prošlost, možemo kritizirati sadašnjost, ali činimo to konstruktivno, bez hejtanja i onog svima nama na ovim prostorima poznatog – „prije je bilo bolje samo zato što je bilo prije.“ Kažem ovo baš zato što sam siguran da bi kroz deset-petnaest godina ljudi s gotovo religioznim fanatizmom mogli braniti boje jednog Kaija ili Phila pred tadašnjim bodybuilding prvacima.
Nostalgija je super, dapače, korisna je, ali ne onda kada ju pretvorimo u oruđe agresije prema svemu što sada je. Naravno da bodybuilding ima svojih problema i da nije sve uvijek idealno. No isto tako, kao i svaka era našeg sporta, tako i ova ima mnogo pozitivnih priča koje ne treba obezvrijediti samo zato što nisu „old school“.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava