Košarica Narudžba

Nova era bodybuildinga?

12.01.2021
Luka Kuhar
Više nije izolirani incident - vladavina Phila Heatha došla je svome kraju. Što se 2018. samo par dana pred Olympiju činilo nemogućim, danas živimo kao stvarnost. Phil nije glavni lik bodybuildinga. Trojica novih šampiona igrali su tu ulogu...

Kada je Phil još hvatao zalet i krenuo pokazivati svijetu bodybuildinga koliko zapravo može učiniti, susretao se s golemom količinom izravnih i ciljanih komentara. Kao prvom šampionu izloženom rafalnoj paljbi društvenih mreža bilo mu se teško pronaći neozlijeđenim u kiši oštrih opaski, nazubljenih kritika i toliko dobro poznate bezobraznosti/mržnje. Internetska muda radila su punom parom, na što bi se Mike Tyson nezadovoljno promeškoljio govoreći o ljudima kojima postaje prelako bacati teške riječi bez da okuse i tešku posljedicu...ili ruku?

Heath je tu bio daleko od galantnog ili krotkog čovjeka, ali opet, nije ispao ni slon u staklarni.
Jedna od najboljih stvari koju je u to doba znao istaknuti svakako biva ona "Nedostajat'''' ću vam kad me ne bude". Misleći na sportsko ozračje natjecateljskog bodybuildinga, Phil nikako nije promašio. Dapače!
 
Od nebrojenih stotina profesionalnih bodybuildera u IFBB PRO ligi, samo su dvojica u povijesti Olympije kao odmjeravanja snaga najboljih bildera, imala više Sandow trofeja. Haney i Coleman besmrtnici su. Dosad nesrušeni rekorderi, a jedino tko im se ikada primaknuo sa stvarnom šansom za izjednačavanjem - možda čak i eventualnim rušenjem "slavne osmice" - bio je Phil Heath.
 
 
Samo jedan čovjek jednak je Philu po broju osvojenih Mr.Olympia naslova. Arnold Schwarzenegger također ima sedam komada, no njegov zadnji došao je uz mnogo kontroverze, medijsku problematiku prenošenja bodybuilding natjecanja te gotovo pola desetljeća nakon šestog. Phil Heath, iz te perspektive, jedini je bilder čijih ukupnih sedam titula ide u neprekinutom nizu. 
 
Upravo je ta činjenica i postavila sva brojna, a opet nekako tiha i stidljiva pitanja, koja su tek s vremenom postala orkanskom burom predviđanja i nadanja. Sa svojom sedmom pobjedom, Phil radi odmak od Doriana, prilazi dvojici "osmaša", a pogled mu ide čak dalje od njih. Haney, umirovljen u bodybuildingu kao mlad čovjek; Ronnie, čije je tijelo za vladavinu nad vjerojatno najjačom konkurencijom u povijesti platilo golem danak - trebali su biti jedna od, ali ne i zadnja stanica The Gifta. 
 
Međutim, kako bi rekao lik Emir Hadžihafizbegovića u poznatom filmu Karaula: "I ja bi da ka*am Vesnu Zmijanac, al ne ide..."
 
Vesnine linije nisu koštale Heatha. Kaznila ga je, kaznila, vlastita mana. Oči, eh, nisu lagale?
Šalili se mi do mile volje, ili uzeli njegov zadnji rezultat u tonu karijernih karmina umjesto "žive glazbe", Phil je zapeo na ključnom koraku. Točnije, tu se prevrnuo, ali posrtaj se u sitnim, jedva primjetnim nijansama, mogao uhvatiti još 2014.
 
2018. izgubio je od Rhodena. Životna forma jednog, ponovljeni kiks drugog - i ode Sandow trofej. Bildersko odličje na kojeg, činilo se, Phil polaže neku iskrivljenu vrstu vlasničkog prava. Možda to ide po načelu primogeniture? Pa dok'''' god taj "prvi sin" bodybuildinga dolazi, njemu će odlaziti i zlato?
 
 
Shawn Rhoden demistificirao je Philovu vezu sa samim vrhom bilderske piramide, al'''' sve da to i je neka opaka masonerija, izletio je iz nje odmah poradi teških optužbi o silovanju. Ne samo da Olympia gubi Phila kao omiljenog potomka ovog vremena, već se i taj novi Rhoden nije stigao ni raskomotiti u predvorju, a odmah ide, bez da se i presvukao iz pozing gaća. 
 
Glasine koje stižu, idu Rhodenu u prilog, no bodybuilding ga od zadnje pobjede vidio nije. Činilo se da bi mogao bar Arnold Classic odraditi, spominjao se i sraz s Ramyjem. Pravosuđe je ipak, izgleda, ne samo prvi već i jedini problem na njegovu dnevnom redu.
 
I tako je došao, bljesnuo nakon par godina odličnih, manje odličnih, srednjih i solidnih rezultata, pa stao u mjestu. Epilog priče još uvijek čekamo.
 
No, besmrtni vokalni krik iz usta preminulog frontmena grupe Queen s razlogom veli - show must go on! 
Tko zna na koga bi se u svijetu bodybuildinga kladio pokojni Freddie, ali ako je bio ziheraš onda se 2019. mora prikloniti struji Curryjevih navijača. Činilo se da ništa od Phila, a znalo se da Rhodenova šansa za prilazak najvećoj bilderskoj pozornici u natjecateljskoj ulozi nije naročito veća od one da i sam Mercury tamo održi koncert. 
Curry, onda! Dobio je Arnold, čini se da može i Olympiju.
 
I je. No, iz šarolikog niza razloga, nije to bio slavodobitni blitz, niti je kroz cilj protutnjao kao mišićni stampedo. Brandon Curry došao je, vidio i...vičio? U Vegasu je i poznati Caesars Palace pa ono, oprostite.
 
 
Nije bilo Phila, ni Rhodena, ni Ramyja. Uporni Bonac i sjajni Hadi nisu ga pustili da samo tako uzme trofej, a Flex Lewis mogao je tu možda pomrsiti svima račune - da se te godine odlučio na sudbonosan skok u open. Međutim, konkurencija šaptom pade. Najveća priča, činilo se, odsustvo je moguće veće priče...
 
Da se razumijemo, da se doobro razumijemo - Philov mogući dolazak na Olympiju te godine bila bi najveća priča. Ne samo zbog one Cutler vibre oko povratka izgubljenog, već i storije o oporavku nakon prilično nezgodnih problema s trbuhom. Najbolja potvrda dogodila se baš ove godine. Philov comeback ispao je priča Olympije. Ramy, pa i šampion Curry, dolaze u plan tek nakon što bildersku broncu nose upravo Heathu.
 
Najveći karizmatik i miljenik publike Kai Greene godinama se zabijao u taj naizgled neprobojni zid. Što je za Cervantesa bila borba s vjetrenjačama, Predatoru je mirišalo na Phila. Masa, definicija, pa ni pletenica - ništa nije pomoglo, Phil je ostajao ispred. Neuhvatljiva, nadasve iritantna neizbježnost za Kaija. 
 
 
Rhoden je pokušavao godinama sve da bi, čak i u spremnim izdanjima, izgledao naprosto deklasirano nepresušnim vrelom vrlina Philove figure. Te kompletne i detaljne ruke, kuglasta ramena, reljefna leđa, filigranski - minuciozno izrađene sitnice po loži, a nekada i vrhunski kontroliran, betonski čvrst trbuh. 
 
Probao je i Ramy. Uvijek je obećavao drugačije, a dobivao isto. Srebro, ili lošije, uglavnom - ne ono željeno. Philova glava na tanjuru bila bi ekvivalent onom zabranjenom kavijaru kojeg i najbogatiji mogu dobiti samo preko veze, ako im i anđeli namignu pa preslože "zvijezde u njihovu korist". 
 
 
A pamtite li onu ludu priču oko Kevina? Levrone se vratio kao blast from the past, ali na jurećem bolidu zvanom Phil Heath završio je kao komarac na šoferšajbi. Pa su ga brisaći poslali iza, daleko na začelje. 
 
 
Sve to napravljeno je na temelju pobjede nad Cutlerom. Čovjekom čija je snaga volje, upornost i nenadmašna ambicija - možda čak i manija ravna onoj kapetana Ahaba - srušila Colemana. Najvećeg ikada. 
 
Je. Je*iga, dobar je bio taj Phil!
 
Pa opet, otkako se pojavio, kao prikaza se priviđao i predviđao taj njegov mogući nasljednik. Novi James Bond u neprekinutom nizu ikona. Mamdouh Elssbiay, Big Ramy, raznio bi konkurenciju amatera te, bilderski, davne godine i uletio na New York Pro ponavljajući isto u profesionalnoj konkurenciji. 
 
Ako ste ikada gledali živu povijest kroz trk vitezova alkara u njihovim pokušajima pogađanja sride - znate da je Ramy često uspio ubosti "u ništa". Prvi trk, drugi, treći, postalo je malo zamorno. Prve dane profesionalne mu karijere obilježava, ostanimo na viteškoj igri, čisti romantizam -  mogao bi koplje s drugog kraja trkališta baciti kroz ušicu igle, ali... s vremenom, nakon niza neuspjeha, i navijače pretvara u potporu nagrizenu sveprisutnom sumnjom.
 
 
Prošle smo godine slušali loše vijesti i živjeli u, nazovimo ih blago, interesantnim vremenima. Kod nas u Hrvatskoj ni tlo nije bilo stabilno pa smo tako bez obzira na mjere i lockdowne više puta godišnje imali ludu nesreću sumnjati u sigurnost vlastita doma. Neki su ga, nažalost izgubili, a rijetki, i daleko više od toga..
 
U bodybuildingu, čija se natjecateljska priroda morala miriti s karakterom neesencijalne pojave kroz takvu godinu, ništa nije radilo kako spada. Novi datumi, nove lokacije. Noviji datumi, novije lokacije. Pa i taj neizbježni virus. Na kraju je Winklaara onemogućio u dolasku, a Ramyja doveo u poziciju nužnosti posebnog poziva. Bez toga, opet bi taj "vitez istoka" sigurno ostao bez titule.
 
Zašto je Phil toliko godina mogao odmahnuti na Ramyja? 
 
Zašto je taj očigledni pretendent morao gledati Rhodena i Curryja prije no i sam uzme Sandow?
 
Jer i Ramy, uz svu svoju raskošnu mišićnu masu, ne može očekivati bogatstvo raspolažući siromaštvom detalja - tim vidljivijim kroz osrednje forme. 
 
Sada, kad'''' je onaj veliki Ramy iz raznih nadanja i gotovo proročanskih naricanja zaista opipljiv, možda sa sobom nosi i novu eru u bodybuildingu. Ne nužno potpunu transformaciju sporta u kvadzille, ali nakon Phila teško je bilo predvidjeti nekog drugog šampiona čija bi vladavina bila nešto više od suhe grane, osjetljive na svaki vjetar. 
 
Ramy u bočnim pozama izgleda kao novopridošli klesarski uradak na bilderskoj planini Rushmore. Gledajući s leđa širok je do razine suludosti uz konačno utegnutiji look, a po prvi puta otkad ga vidimo noge se od naprijed više-manje uklapaju u čitavu sliku. 
 
Phil Heath i Ramy imaju jednu osobitu kvalitetu po kojoj lako prepoznajete šampionsku veličinu. Pored čitave konkurencije važnih, spremnih i mišićavih, sami su za sebe često najveći izazov.
 
Priča bodybuildinga trenutno je u rukama Big Ramyja. 
 
Čeka li nas haiku, trilogija ili enciklopedijski niz tomova, ovisi prvenstveno o Egipćaninu. 
 
Baš kao što su, izgleda, nečiji planovi o desetci - pukli po sredini!
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO