Košarica Narudžba

OLYMPIA 2016. - top 6

19.09.2016
Luka Kuhar
Vrijeme je da zaista zasučemo rukave i prionemo na posao oko događanja svih događanja u svijetu bodybuildinga. Mr.Olympia je službeno iza nas, a priča s bine ne nedostaje ni najšutljivijem pripovjedaču...
Kad kažem najveće događanje, ne tepam mu, niti ga pronosim na postolju stare slave. Pogledate li malo bolje čitavu godinu - sve se stavlja u kontekst Olympije. Netko osvoji Arnold Classic; odlično! Iduće pitanje koje ćete postaviti je ono kako će taj proći na Olympiji? Isto je sa svakim natjecanjem do devetog mjeseca. Čak i ona nakon same Olympije spominju se u vidu kvalifikacije za narednu! Bodybuilding je tako postao talac svog najvećeg natjecanja, razvivši ozbiljan helsinški sindrom u tom odnosu.
 
Onda kada toliko dugo čekamo taj sraz titana, bolje mu je da isporuči! Prošle godine petak navečer bio je tako blijed da su se mnogi pitali gledamo li Olympiju ili neko pripremno natjecanje na kojem su svi došli u polu formi. Subota je malo popravila dojam, ali ne dovoljno da možemo zadovoljno kimnuti glavom na natjecanje koje čekamo 365 dana.
 
Ovaj tekst pozabavit će se ljudima koju su zaradili najbolje plasmane. Druge naravno nećemo zaboraviti, ali zbog dužine članka, dobit će zasebnu dionicu redaka. Ne želimo da vam eventualno zanimljivo štivo postane litanija. Ono što moram naglasiti je da neće biti povlađivanja natjecateljima ili zagovaranja nekih popularnih teza o istima. Idemo otvoreno o najboljima. Znamo da su najbolji. Moramo im tražiti dlaku u jajetu da ne ispadnu bogovi!
 
6. ROELLY WINKLAAR
 
Kada je Roelly izašao na binu svijet se iznenadio nad Nizozemcem koji je, promijenivši adresu Kuvajtom, na sebe nadogradio još jednog bildera. Tako je to nekako izgledalo. Prednji dupli biceps toliko je naglasio njegove oble ruke i visoke latove da se vrijedilo zapitati koliko je još moguće "nabildati" takvo tijelo. Trbuh koji mu je godinama bio - ne dlaka u jajetu -  već pokvareno jaje, ovoga je puta ostao pod kontrolom gotovo čitavo natjecanje i nismo mu ga mogli uzeti kao pretjeranu manu. Ono gdje se vide strukturalne mane su leđne poze. U duplome latu Roelly je vrlo širok. Silna količina mišića napravila je kornjačin oklop od te poze, ali već u duplom bicepsu jasno je da visoko postavljeni latovi čine vrlo nepotpunu sliku ove leđne poze. Manjak detalja također je bio prisutan. One lude strijacije po tricepsu i nogama bile su plitke, na trenutak jedva vidljive. Logičan je to slijed kod natjecatelja koji je nadodao još mišića na sebe, ali da bi se borio s najvećima trebaju mu i ovce i novce, i masa i detalji. Ostane li ovako čudovišan, a doda koji detalj, Roellyjev uspon po ljestvici nije završen.
 
 
5. WILLIAM BONAC
 
Ako niste gledali Olympiju, mora da vas je ovaj rezultatski dio malo iznenadio. Imamo novog Giant Killera u liku Bonaca koji se među najboljim open natjecateljima snašao sablasno dobro. Kako sam rekao Marku Bariću tijekom live prijenosa ovog događaja - da je Bonac nešto viši, ne gine mu top 3. Struktura mu ovako ne dopušta baš svaki luksuz kojeg uživaju oni višeg stasa, ali on ne ostavlja dojam kao da mu to smeta. Dapače, u nekoliko je poza pored Dextera Jacksona izgledao kao da će starom liscu očitati lekciju iz mišićavosti. 3D efekt Williama Bonaca neodoljivo podsjeća upravo na Phila Heatha koji je pomoću njega izgradio zvjezdanu karijeru. Sumnjam da će William biti u mogućnosti napraviti isto, ali sasvim sam siguran da se neće prestati visoko plasirati ako ovako nastavit. Njegov izgled valoriziran je na ovoj Olympiji. Neću reći nagrađen jer to zvuči kao da možda i nije zaslužio. A svi koji ste gledali, znate da itekako je!
 
4. BIG RAMY
 
Vrag dolazi po svoje, rekla bi jedna zlokobna narodna poslovica, pa ipak, baš mi je ona prva pala na pamet tijekom proglašenja rezultata. Korak po korak, možda sporije nego što bi se očekivalo od takvih nogu, Big Ramy dolazi blizu Olympija vrha. Petak navečer za njega nije bio posebno dobar, vidjelo se da eksperimentira s novim, nešto sitnijim izdanjem, a djelovao je i malo praznjikavo dok je pozirao. Nestalo je "Big" iz njegova imena, a nije se zauzvrat pojavila riječ "shredded" - ili "shrettet" kako bi on to sam simpatično rekao. Međutim, u maniri nekadašnjih izdanja Phila Heatha, Ramy je pokazao svu raskoš svoje figure u subotu navečer kada je svoje prepravljeno izdanje dodatno - prepravio! Ovoga se puta držao dobro pored svakoga, i to zaista mislim svakoga. Od Dextera, Rhodena, Phila, Roellyja. Tko god je stao pored Ramyja barem je na trenutak osjetio istu neugodu koju je nekada dobro upoznao Victor Martinez na New York Prou. Jasno je da treba dodatno ušminkati i detaljima prožeti tu monstruoznu figuru, ali isto tako sve je jasnije da upravo Big Ramy iz godine u godinu grabi prema vrhu bodybuildinga.
 
3. DEXTER JACKSON
 
The Blade. Bio je pun samohvale i najava o novoj tituli nakon 2008. godine. Da je to rekao netko drugi, sugerirali bi mu da smanji opojne droge. Ovako, kada se radi o čovjeku koji je Olympia titulu već imao, pa joj opet došao alarmantno blizu prošle godine, bilo je pametno zapitati se, je li moguće da će Dexter ponovno nositi Sandow u Jacksonville? Međutim već je u petak bilo jasno da neće. Nekarakteristične mijene u području trbuha i forma koja, iako na visokoj razini, nije ono prepoznatljivo izdanje "oštrice", nisu pomogli vremešnom izazivaču. Ići ću toliko daleko i reći da vidim i prve znakove godina na njemu u području ruku koje zadržavaju onaj dobro znani oblik, ali isto tako djeluju osjetno manje "wow" u duplome bipcesu. Ipak, Dexter je klasa o kojoj većina bildera svijeta može samo sanjati i natjecatelj koji će karijeru vrlo vjerojatno završiti kao apsolutni rekorder po pobjedama u IFBB pro ligi. Ove godine nije osvojio, ali zadržao je svoju poziciju u tri najbolja bildera planete.
 
2. SHAWN RHODEN
 
2015. Shawn je dobrano pogurao Phila i da nije bilo trbušastih fuševa, možda bi imali novog kralja bodybuildinga. Ove godine nije bilo tih problema, ali ni prošlogodišnje impresivnosti Flexatrona. Umjesto toga imali smo prilike gledati izdanje koje je zapravo ni vrit ni mimo. Ne generalno već u smislu osvajanja Olympije. Nedovoljno izrezan da Philu očita lekciju iz forme, nedovoljno velik da ga jednostavno nadjača iz poze u pozu. Ovakav Shawn nije bio prevelik zalogaj za višestrukog osvajača Sandowa i činilo mi se kroz oba dana da se više bori zadržati dobar plasman u vrhu, nego popesti na nj. Ramy je u subotu djelovao opasno dobro pored njega, a i Dexter je pritisnuo. Više je napetosti tako spalo na određivanja drugog do četvrtog mjesta, nego na razmatranje o mogućem prvaku.
 
1. PHIL HEATH
 
Dragi čitatelji, zadnji momak koji je ovim tempom grabio Olympije "pokleknuo" je 2006te nakon dugih godina borbe s Cutlerom. Sada smo opet u situaciji gdje je prvak nezaustavljiva sila u bodybuildingu. Brzi vlak kojemu, čak i kad bacite nešto na tračnice, ne nedostaje goriva da pregazi sve pred sobom. Protekle dvije godine Phil Heath izvukao se, ali ne od konkurencije, već sam od sebe. Postavljao si je nogu na bini i spoticao se preko nje pitajući se pritom što se događa. 2014. i on i Kai izgledali su kao da su jedan drugog željeli stisnuti osrednjom formom, a godinu dana nakon toga Phil je u petak izgledao toliko neuvjerljivo da sam nekoliko ljudi koji ne prate bb aktivno pokazivao slike callouta. Nitko ga tada nije prstom obilježio kao najboljeg. Ove godine očekivalo se takvo iskupljenje da bi ono u Shawshanku trebalo pasti u listu b filmova uz Noć Živih Bedaka. Ne mogu reći da me apsolutno oduševio, ali napravio je dovoljno. Podsjetio nas je sve zašto je najbolji i gdje mu je teško doći blizu. Njegova figura prepuna je unikatnosti i detalja koji ga čine silom svoje vrste i šesti Sandow pripao mu je s punim pravom. Nastavi li ovim tempom, tempom popravljanja umjesto sklizanja, Phil će biti noćna mora konkurenciji u doglednoj budućnosti!
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO