Košarica Narudžba

ARNOLD 2018. – KAMAL IZNENADIO SVE

07.03.2018
Luka Kuhar
Prošli članak posvetili smo najboljoj šestorci open kategorije, a ovoga puta bacamo se na 212 i zanimljiv rasplet kategorije...

 1. Kamal Elgargni

 Da, dobro ste pročitali i ne, nije problem ako nemate pojma tko je ovaj gospodin zeznutog prezimena. Navodi se da je skoro pet godina čekao mogućnost osvajanja pro carda, to jest da je na isti imao pravo, ali nešto je zapelo u administraciji. Tako je vrhunski bodybuilder ovog kalibra ostao van svjetla reflektora sve do ovog Arnold Classica gdje je to dobrano naplatio. Ako ste slučajno ulovili koju fotografiju ili snimku njegova nastupa, nije teško vidjeti zašto uzima titulu. Lijepa, kompaktna građa, puni mišići i dobra forma pogurali su ga iznad konkurencije, a dobar pozing zapečatio je situaciju. Godinama je najbliže Dexteru Jacksonu te je na jedan simpatičan način dokazao da nikad nisi prestar za ostvarivanje svojih snova.
 
2. Charles Dixon
 
Visok „metar i žilet“, ali širok kao tenk po čemu je i zadobio taj nadimak. Charles je, ne treba okolišati, oduševio na Arnoldu prikazavši se u životnom izdanju. Tvrd, krupan i vrlo, vrlo spreman, odjednom ne samo da je parirao velikim imenima koja ostavlja iza sebe već ih je i, činilo se prilično lako, nadjačao. Što je je, Charles ne može popraviti svoju situaciju glede visine, ali kada bi nastavio s ovakvim ili eventualno malo poboljšanim izdanjima, eto njega odjednom među favoritima za Arnold i među top četiri-pet za Olympiju.
 
3. Samir Troudi
 
Upozoravali smo na ovog natjecatelja u članku najave za Arnold Classic 2018. Što se figure tiče, ima sve potrebno za jednog šampiona. Mišići su obli i puni, proporcije dobre, nema nijednu „katastrofalnu“ mišićnu skupinu, ali bio je jedan od onih što izgleda bolje na fotografijama prije natjecanja nego na samoj bini. Srećom po njega i po fanove bodybuildinga, ne i ovoga puta. Još uvijek to može biti bolje i spremnije, ali ovakav Samir afirmirao se kao ozbiljan natjecatelj u 212 kategoriji i ne možemo o njemu pričati samo kao o mogućem neostvarenom potencijalu.
 
4. David Henry
 
Široj bodybuilding publici ovo je najpoznatije ime na listi. David Henry ima iza sebe jedan Olympia naslov u nižoj težinskoj kategoriji te brojne medalje kojima dokazuje da u bodybuildingu nije samo natjecatelj već i legenda te favorit na skoro svakom natjecanju koje odabere. Zadnjih godina plasirao se – recimo to tako – „šareno“. Od borbe za prvo mjesto do začelja najbolje petorke, David Henry sam je svoj najveći prijatelj, odnosno neprijatelj. Fantastična leđa, oderan triceps, detaljna prsa i ramena, ali i noge koje ga nažalost koštaju većinu karijere. Ako se slučajno ne pojavi u top formi, vrlo brzo gubi vrijedne pozicije, ali onda kada je sve kako treba skoro pa sigurno ima jednu od sjajnijih medalja. Ovoga puta jedna od tih izmakla mu je za dlaku, ali ne možemo reći da je ovo bilo njegovo loše izdanje.
 
5. Jose Raymond
 
The Boston Mass došao je osvojiti ovo natjecanje i djelovao prilično samopouzdano u najavljivanju tog pohoda. Ovo mu je zadnja natjecateljska godina, nije više mlad, dugo je u bodybuildingu i sasvim razumno pala je odluka o natjecateljskoj mirovini. Vjerujem da bi mu bilo puno draže kada bi ona imala titulu prvaka Arnold Classica i u svojoj zadnjoj godini, no ovo izdanje stvarno nije moglo do tih visina. Moram reći, sve je djelovalo kao neki Raymondov polu-proizvod. Okej, imao je taj freak faktor, ali ništa drugo nije se izdvajalo na bini. U mišićnoj masi mučio se s Dixonom, u detaljima nikad nije bio toliko jak, a suha nijansa forme nije bila pogođena na njemu svojstven način. Nadam se da će godinu zaključiti u boljem tonu, što ne znači da je ovo loš plasman sam po sebi, ali ne čini vas sretnim ako ste Jose Raymond.
 
6. Guy Cisternino
 
Zabrinuo sam se za Guyja kada su ga prošle godine snašli neobični zdravstveni problemi zbog čega se neko vrijeme činilo da na bini neće više biti tako čest gost. Podsjetimo se, govorimo o natjecatelju koji nastupa gdje god stigne, a tijelo mu je do unatrag nekog vremena bilo naizgled imuno na takav tempo. Drago mi je da govorimo o uspješnom povratku, naravno, teško je samo tako – pogotovo na ovom natjecanju – odjednom zasjati punim sjajem i pokositi konkurenciju. Cisternino je prezentirao korektan look i pokazao da stvari idu u pravom smjeru. Zasad nedovoljno za medalju, ali što se budućnosti tiče ostajemo svjesni o kakvoj se klasi natjecatelja radi.
 
Idući put spominjemo classic natjecatelje.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO