Košarica Narudžba

Gledali smo film o Colemanu

14.11.2018
Luka Kuhar
Na Netflixu je odnedavno dostupan film: "Ronnie Coleman - The King". Osmerostruki Olympia šampion, moram priznati, dobio je najbolji bilderski film u zadnjih mnogo, mnogo godina!

 "That''''s why I''''m flexing, all year long like I''''m Ronnie Coleman" - otvara film ova pjesma uz lako pamtljive taktove. "The King" nije film u žanru Mostovi okruga Madison ili Matrix, ali neću promašiti kada kažem da se vrlo vjerojatno radi o klasiku svoje vrste. Tim više jer ga možete pogledati i ako niste fanatični fan bodybuildinga - dapače, mogao bi Vam biti i zanimljiviji!

Moram biti sasvim iskren - nije mi se odviše dopao Generation Iron serijal. Nemojte me krivo shvatiti, nisu to loši filmovi, ali nedostajalo je onog "nečeg" posebnog nakon čega bi pogledali odjavnu špicu i sami sebi kimnuli "dap, drago mi je da sam ovo pogledao". 
 
Izgleda da je to "nešto" bio Ronnie Coleman. Nije da vam imam ovdje što za spoilati, ako ste fan bodybuildinga, Colemanova priča skoro je u potpunosti poznato gradivo, a ako filmu prilazite kao novopridošlica u sport, previše je toga za jedan članak - tako da nema straha, ništa vam ovdje ne bi trebalo upropastiti užitak gledanja.
 
Nije samo Colemanova priča interesantna već je i film stvarno dobro snimljen. Ima ugodnu dozu ljudskosti i ništa nije usiljeno. Ne morate "natezati" Ronnieja da bi on bio autentičan. Nisu stvarali neke izmišljene situacije za koje znate da nisu nimalo stvarne. Jednostavno, dopustili su da "The Big Nasty" bude film i to se stvarno isplatilo.
 
Shaw Ray, Kai Greene, Flex Wheeler, Chris Cormier, Rich Gaspari, Dorian Yates, Kevin Levrone, a posebice Jay Cutler, imali su vrlo kvalitetne minute filma tijekom kojih su Colemanovoj priči davali novu dimenziju dubine i zanimljivosti. 
 
Istaknuo sam Cutlera jer se stvarno iskazao kao čovjek govoreći na iznimno iskren i topao način o svoj najljućem konkurentu. Sportašu koji ga je toliko puta poslao doma sa srebrom da se pitao je li uopće moguće dobiti takvu grdosiju. Neću vam napisati što je točno rekao, ali bile su to riječi o svom konkurentu kakve malo koji bilder voli pomisliti, a kamo li izgovoriti. 
 
 
Film vam ponudi da razumijete Colemana. Ne nužno da se stavite u njegove cipele i automatski odobravate i/ili proživljavate iste stvari, ali dobro upoznate za što mu srce kuca. Jedna autentična skromnost i neskrivena poniznost stvarno su neobični, ali možda nužni za čovjeka kojeg mnogi nazivaju najboljim ikad.
 
Na neku "uvrnutu foru", njegove su operacije samo nastavak brutalne borbe u karijeri. Od katastrofalnih, najgorih plasmana na Olympiji, do rekordnog niza titula. Trenutno, redaju se užasno teške operacije i dugi procesi oporavka; nastavilo se to i nakon filma. Tko iz svega toga može izvući pozitivu ako ne Ronnie?
 
Sve pohvale Vladu i njegovoj filmskoj ekipi jer ovoga puta zaista je isporučio vrhunski proizvod. Film u kojem možete zaviriti duboko u skrovitosti uma istinskog šampiona, a opet izbjeći veliku patetiku ili rutinski dosadni "bilder trenira, bilder jede" film.
 
Dobro kaže Shawn Ray - Ronnie je "hendlao" najžešću konkurenciju svih vremena u njihovim najboljim godinama, skoro pa rutinski. Kako uopće i izaći iz dugogodišnje bitke s bikovima neokrznut? 
 
Coleman zato, na svojoj polici, a i u redovima bodybuilding povijesti - ima osam Sandow trofeja. "Pehari" su to za koje je zakinuo jednu iznimnu generaciju natjecatelja. Generaciju koja je mogla godinama gledati u leđa giganta sporta i na Cutlerov način promrmljati - "I wish I could do that..."
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO