Košarica Narudžba

KAI VS CEDRIC - Dio 1.

14.03.2016
Luka Kuhar
Arnold Classic u Ohiu isporučio je očekivanu dozu uzbuđenja za sve fanove bodybuildinga. Jedna od najvećih priredbi željeznog sporta uprizorila je povratak Kaija, ali i dolazak forme kod najveće nade modernog bodybuildinga...
Kada sam prije nekoliko godina radio na Teretanavijesti, anketno pitanje tražilo je odgovor na to tko će postati Mr.Olympia. Moj odabir bio je Cedric McMillan, The One! 
 
Imao sam, u svojoj glavi, vrhunske argumente za to. Linije, figura, oblik mišića, dobar nastup na New York pro natjecanju, omjer mase na visinu itd. Sve je nekako sugeriralo da bi Cedric mogao biti the next big thing u krugovima profesionalnih bodybuildera. I onda je taj brzi "hype train" došao do svoje zadnje stanice i prije no što se zapravo zaletio. Iz godine u godinu bilo je teško gledati kako McMillanova forma leluja više od lista na vjetru, a plasmani variraju iz natjecanja u natjecanje. Kao da se radi o amaterskom natjecatelju koji još opipava teren i nije baš siguran kako trebaju izgledati zadnji dani priprema - pa se uzdao u Sv. Eugena Squatternika - zaštitnika svih bildera.
 
Nije to slučaj katastrofalne forme. Već promašena potencijala. Takva figura zaslužuje jednako oštru formu s kojom može otići na najviše stepenice bodybuilding pro lige. Sve ostalo izgleda kao nemarno šlepanje na račun dobrih linija. Zbog toga je Cedric pokupio "mnogo ljubavi" od bodybuilding kritičara, a najžešći su bili oni kojima je stvarno drag. Uvijek sam bio fan, ali nažalost nisam imao mnogo prilika da mu aplaudiram na prezentiranom.
 
Gledajte to iz ovakve perspektive - znate da Bolt može trčati ispod deset sekundi, znate koliki je potencijal i što je moguće. Hoćete li mu zaista pljeskati ako završi treći s rezultatom od 11+ sekundi? Pa možda i hoćete, ali nevoljko ćete zatresti glavom, znajući da je to mogao odraditi i mnogo bolje. Takav je Cedric. Nikad nije katastrofa, ali znate koliko stvarno može napraviti!
 
To je sada i pokazao - konačno!
 
S druge strane, Kai se vraća na binu bez nekog momentuma, zaleta ili čak prevelikog hypea. Uglavnom zato jer je dominantno mišljenje to da Kai neće imati pravog konkurenta među najavljenima na Arnoldu. Branch je na zalasku karijere, Dextera nema, Phila nema, Rhodena nema, Wolfa nema, Ramyja nema. Olympia elita izostaje, samo je Greene tu koji se našao u ulozi profesora koji bi trebao podučiti svoj razred što to znači biti A klasa bodybuildera. 
 
Ima mnogo toga za dokazati. Ima mnogo hejtera kojima bi trebalo začepiti usta. Sumnjanje u Predatora nikada nije bilo jače izraženo nego prije Olympije na kojoj se nije pojavio, a sama ta činjenica nije mu mnogo pomogla. Thougts become things rekao bi on, a vjerojatno se nadao da sve negativne misli upućene njemu neće postati..grejp!
 
McMillan vs Greene. Moram priznati, neočekivan duel za mene i mnoge druge. Ne po pitanju mogućnosti, već činjenice da je Cedric gotovo ustalio dobra, ali nikad dovoljna prikazivanja figure na natjecanjima. Dok bi Predatora uknjižili kao sigurnog pobjednika svaki dan prije Arnolda, za McMillana bi samo rekli da to može biti jako dobro AKO POGODI FORMU. Nema ništa što me više živcira od te fraze u kontekstu Big Maca. 
 
Compton je djelovao kao jasnija opasnost. Čovjek se stalno poboljšava, ima sve što treba, može biti stvarno zastrašujuć konkurent. On je ispao posebna priča. 
 
Duel koji se nije trebao dogoditi, bliski susret koji je po svemu sudeći valjao biti bez sumnje u Kaijevu korist. Arnold nam je donio veliku bitku koju ćemo malo detaljnije raščlaniti u drugom dijelu ovog teksta!
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO