Košarica Narudžba

OLIVA I ROCKEL ZAVLADALI NEW YORKOM

23.05.2017
2017. je godina, a ja pišem o tome kako natjecanja osvajaju Sergio Oliva i Ronny Rockel. Možda će netko pomisliti da sam izgubio svako poimanje vremena...

 Velika Jabuka oduvijek je bila poprište zanimljivih bodybuilderskih sukoba i mjesto gdje veliki šampioni odmjeravaju snage. Nije onda čudno vidjeti da se i ovoga puta proslavila kao jedno od zanimljivijih natjecanja sezone. Znali su ga nazvati Mali Arnold, a New York Pro tu je reputaciju svakako zaslužio.

 
Kada kažem Sergio Oliva, mnogima, ako ne i svima, u glavi se pojavljuje trostruki Mister Olympia iz davnih šezdesetih. Da budemo iskreni, malo tko od nas koji čitaju ovaj tekst uopće ima dojam o bodybuildingu šezdesetih jer ga, naravno, nismo imali prilike gledati. Davno je to bilo. Međutim, upravo je tada iznimna figura „originalnog“ Olive rasturala sve žive na pozornici i, osim te tri krune, ostao je upamćen kao zadnji bodybuilder ikada koji je na pozornici pobijedio Arnolda Schwarzeneggera. Njegov sin Sergio Oliva (Jr.) nije imao tatinu podršku pri izboru karijere, iako ga je otac podigao na bildersku pozornicu još kad je bio beba. Siguran sam da, unatoč početnom neodobravanju, ponosu danas ne bi bilo kraja. Njegov je sin u teškoj konkurenciji osvojio prvo profesionalno natjecanje. 
 
Nasuprot njega impresivno izdanje Jona Delarose bilo je zapravo jedina izravna konkurencija njegovom krajnjem plasmanu. Gdje je Jon predstavljao sklad i oblost, Oliva je parirao oštrinom i suhoćom. Njegov neortodoksni pozing postao je zaštitni znak nastupa, ali i dalje treba pripaziti na izvedbu nekih poza. Delarosin krimen bio je zapravo ta mala odsutnost one potpuno finiširane forme. Nedostajalo mu je točno onoliko koliko je imao Sergio. Tada bi rasplet vjerojatno bio i drugačiji. Baš je to dobar pokazatelj koliko ozbiljno sve to skupa shvatio mladi Oliva. Najveće iznenađenje za mene bio je visok plasman Juana Morela.
 
Morel je prije dvije godine osvojio ovo natjecanje i to uspijevajući se oduprijeti naletu povratnika Victora Martineza. Izdanje koje je tada prezentirao po mom mišljenju nije se ponovilo. Ne samo to, ovoga puta izgledalo je kao da je svašta zabrljao. Forma osrednja, nesrazmjer između gornjeg i donjeg dijela tijela i dalje osjetan. Dapače, dodatno naglašen izostankom oštrine. Po nekom mom viđenju, imao sam ga bliže petom mjestu. Sasan Heirati ugodno me iznenadio fantastičnim poboljšanjem svoje figure i sve do proglašenja imao sam ga bliže do top tri nego Juana. Žao mi je što je izostala valorizacija takvog napretka jer baš je progres osobina koju trebamo iznimno cijeniti kod natjecatelja. Što se tiče petoplasiranog Akima Williamsa, nemam mnogo toga za reći. Izgleda sve više kao King Kong, a sve manje kao spreman natjecatelj. Malo tko mu može parirati veličinom, međutim, malo kome on može parirati formom.
 
212 kategorija ove je godine oduševila odazivom natjecatelja i ponovno potvrdila da zaista služi svrsi kao revitalizator bodybuildinga. Iznenadivši mnoge, Ronny Rockel uzeo je prvo mjesto, a ako vam je ime poznato, ne čudi me – čovjek je u bodybuildingu već institucija. Prije deset godina bio je šesti na Mister Olympiji i otada se nije prestao boriti. Opasan u openu, opasan u 212, Rockel sigurno spada u jedne od besmrtnih bodybuildera. Prezentirao je prepoznatljivo skladnu figuru, kontroliran trbuh i dodatno prepravljene manjkave mišićne skupine. Ne mislim da je njegov plasman pogreška, međutim, želim istaknuti da sam između njega, Claride i Richardsona mogao naslijepo gađati i nitko se ne bi trebao ljutiti kada bi bilo tko od ovih završio na vrhu postolja.
 
Clarida je impresionirao baš sve jer je donedavno slovio za sitnog natjecatelja, malenog čak i za 212. U New Yorku je prezentirao novo ultra bildersko izdanje svoje figure. Craig Richardson može se pohvaliti time da mu malo što nedostaje, a svoju je izvrsnost redovito potvrđivao na bini. Što se tiče Milana Sadeka, on ovakva natjecanja može polupati bez problema kad kompletira sve manjkavosti figure, za što vjerujem da će se skoro dogoditi. Dečko je definicija impresivnosti.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO