Košarica Narudžba

Ramy i Yoda - recept za uspjeh?

24.11.2018
Luka Kuhar
Sada već nije lako pratiti s kim se Ramy sprema. Bilder od kojeg mnogi imaju najveća očekivanja ove je godine teško kiksao. Može li ga "iskupiti" Neil Hill?

 Ok, možda je zapravo i lagano pogledati timove s kojima je Ramy radio jer, nema s kim nije! Od Faraha do Aceta, preko Jamesa i Oxygena. Evo nas u "dvorištu" Yode! Zovu tako trenera čiji je impresivni roster ovjenčan Bonacom, natjecateljem koji se s lakoćom suprotsavlja najboljima današnjice- zato što se s pravom može nazvati jednim od njih.

Ramy bi to također trebao moći, ali nekako si iz godine u godinu izbija karte iz ruku. Bolje rečeno, čovjek više nema kredita. Čekalo se to neko wow izdanje koje bi prema, zasad čisto teoretskim scenarijima, moglo otpuhati ostatak konkurencije, no dobili smo Ramyja koji se najviše hrva sam sa sobom. 

Lako je "izbaciti" uljeza iz njegove jednadžbe. Kilogrami. Ramy je,čini se, opsjednut istima. Ipak, nije ga nemoguće razumijeti. Svoj je pro status i stekao kao najveći natjecatelj na pozornici sa suludim proporcijama obzirom na težinu. Naglašavalo se koliki je freak, baš kao i da unatoč tomu može izgledati koliko-toliko skladno. Da se vežemo uz arhitekturu, nije čisti brutalizam, ima i nešto klasicizma.

Godinama govori da će na bini pokazati nešto što još nismo vidjeli. Međutim, sve su to nijanse repriziranog sadržaja. Čim se počne pričati o tome da je Ramy "veći od života" iskusniji pratitelji bodybuildinga znaju prevesti te riječi u "opet ništa". Ove smo godine na press konferenciji čuli istu stvar. Ramy donosi nešto novo. Govori se o skor 150 kilograma na bini i čim stupa na pozornicu - game over.

Nažalost - za njega. Ne za ostale. Prejudginig izdanje Mamdouha bilo je bliže nekom guest posing freaky izgledu nego natjecatelju oderanom za sraz s najboljima na planeti. Noge koje inače ne valja ni komentirati probile su još jednu granicu apsurda tako da Ramy ostavlja konstantan dojam nošenja onih šaljivih džokejskih hlača. Dubokih rezova na kvadricepsima i dalje nema, a zadnja loža predstavlja komad osrednje obrađenog mesa.

Kolosalan? Svakako! Bio je i Markus Ruhl. Gunter također, pa sve i do mega frikova poput Grega Kovacsa. 
Nije to nikada dovoljno. Ta, zastrašujuća, veličina mora imati i dobrog partnera u formi, detaljima i prezentaciji. Jednostavno, ako hoćete sjesti na tron čitavog sporta, rastavljat će vas na proste faktore. Tada kritičarima treba dati puno posla, odnosno pokazati im da mnogo vremena moraju uložiti kako bi pronašli neku slabu točku - ako je već ima.

Da je Ramy apsolutna mrga, stoji. Da se Sandow trofe ne daje najvećoj mrcini, stoji već više od pedeset godina. 
Bodybuilding je prošao svoju size game fazu i odgojio čitavu generaciju bodybuildera kroz postulat igranja na vlastite prednosti. Ako niste Coleman, a hoćete igrati njegovu igru, pregazit će vas baš taj Ronnie!

No što ja to govorim? Pa zar nije veličina Ramyjeva "igra"? Jest, do određene točke. Ramy svakako može odigrati na tu kartu i djelovati masivno. Dapače, relativno nenarušene proporcije pomažu mu u ostavljanju takvog dojma. Toliki poznavatelji bodybuildinga vrlo smireno govore da bi Ramy i sa 120 kila bio dovoljno krupan i impresivan te da bi si ostavio prostora za odraditi pravu formu. 150 kilograma? Na bini? Možda idemo u tom smjeru, ali zadnje izdanje Ramyja pokazuje nam da još nikako nismo tamo!

Što tu može Yoda? Trener koji sada dobiva najvećeg klijenta i najveći neispunjen potencijal. Imamo li pravo još jednom položiti nade u čudovište Egipta ili ćemo ga do kraja karijere pratiti i pamtiti kao monstruma kojem nije suđeno odraditi sve kako spada?

"Do or do not - there is no try!"

Nadam se.

Do Čitanja,
Luka Kuhar

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO