Košarica Narudžba

Rasplet u Jagodini

20.04.2015
Luka Kuhar
Everest Cup prema očekivanjima nije razočarao. Ponovno smo imali prilike uživati u srazu regionalnih šampiona bodybuildinga kroz 6 kategorija u kojima je najbolji mogao biti samo jedan....

 Nama uvijek najinteresantnije discipline, one u bodybuildingu, odvijale su se kroz Classic, Junior i Bodybuilding senior kategoriju. Svi okupljeni u Jaogodini imali su svoje favorite, a neke bildersko navijačke argumentacije još uvijek se vode na društvenim mrežama. Kao i uvijek kada je neko natjecanje na meniju, publika se ne mora nužno slagati sa sudcima, a oni najzagriženiji fanovi pojedinaca ponekad ne priznaju ništa osim zlata!

Krenimo od juniora, kategorije koja nam već imenom najavljuje da govorimo o budućnosti, novim nadama bodybuildinga, momcima koji bi kroz koju godinu trebali voditi riječ na domaćim pozornicama. Ako je tomu zaista tako, nemamo se što brinuti oko bilderske budućnosti na ovim prostorima jer nam je duel juniora u Jagodini bio potvrda da je budućnost u dobrim figurama.

Sukobljeni dvojac za najprestižnija odličja bili su Stefan Kovačević i Luka Dlesk. Do nas je naravno prva došla vijest da je Dlesk bio drugi i nismo imali prilike pogledati sliku pobjednika do prije nekoliko sati. Možda će se netko naljutiti što ne branim "našeg momka" svim srcem, ali Stefan je zasluženo pobjedio. U mnogim pozama djelovalo je kao vrlo bliska borba dvojice šampiona, a prevagu je po mom viđenju dovelo područje zadnje lože, donjih leđa i gluteusa gdje je Stefan odavao dojam veće spremnosti. Kovačević je prezentirao oku ugodnu figuru, impresivan mišićni tonus i formu dostojnu natjecanja, zlato nije ni trebalo izostati. S druge strane Dlesk mu je puhao za vratom i nije dozvoljavao pobjedniku da se otisne daleko od konkurencije, ako ništa, njih su se dvojica udaljili podosta od ostatka okupljenih juniora. Luka je djelovao kao dobro obnovljena verzija sebe i ponovno imao najbolje kvadricepse na pozornici s dubokim separacijama koje se zapravo i ne viđaju na juniorima. Prezentacija je izgledala kao da se ovime bavi dugi niz godina i vidjelo se da je opetovano uvježbavanje poza urodilo plodom. Forma koju je pokazao bila je vrlo dobra, a kada se još popravi za planirano natjecanje nema sumnje da govorimo o jednom od najboljih mladih bildera s ovih prostora.

U Classic Bodybuildingu zaista je postojao samo jedan. Hrvatski natjecatelj Marko Petričević došao je i uvjerljivo osvojio svoju kategoriju, reklo bi se Veni Vidi Vici. Mene je osobno ta vijest možda najviše razveselila upravo zbog razgovora koji sam imao s Markom nekoliko dana prije odlaska na natjecanje. Petričević se sprema za kasnu proljetnu sezonu u kojoj mu glavobolje zadaje pogađanje kilaže koju propisi od njega traže na bini. Zbog toga je znao biti malo nervozan i kako sam stekao dojam, uvjeren da u Jagodinu ide  s ciljem da izgubi nešto kila, stanji kožu i zatim krene dalje u sezonu. Niti u jednom trenutku Marko nije spominjao zlatnu medalju ili osvajanje nekog pehara. Zlato je ipak palo i sada kada promatrate rezime ovog natjecatelja postaje prilično vidljivo da je uprao Marko Petričević jedan od onih koji vode glavnu rijeć u classic bodybuildingu. Ukoliko i nastavak sezone bude ovakav, nema sumnje da je numero uno.

Seniorski bodybuilding ponovno je bio prava poslastica za sve one koji uživaju u praćenu i analiziranju ovog sporta. Na postolju trojice najboljih našli su se Milanović, Savić i Drašković u tom rasporedu oko kojeg se još uvijek ne mogu usuglasiti svi fanovi. 

Odmah ću kazati kako vjerujem da je Nikola Milanović zasluženo osvojio kategoriju. Takva kompaktnost uz nevjerojatno kvalitetnu formu zaista je trebala imati zlato za rezultat. Estetski ugodni mišići, oštrina koja se rijetko vidi i sveukupni dojam impresivnosti bili su njegov zaštitni znak na ovom natjecanju u Jagodini.  Nikola je pokazao bildersko izdanje koje se na taj dan teško moglo nadmašiti.

Pratio ga je dvojac izuzetno popularnih i dobro znanih natjecatelja koji međusobno imaju interesantan odnos. Točnije, trećeplasirani Saša Drašković spremao je drugoplasiranog Milana Savića za binu. Koliko je to dobro napravio najbolje govori medalja oko njegova vrata, pa krenimo prvo s Milanom.  Musa je bio dosad najbolja verzija sebe, djelovao je puno i moćno na bini, figura prošarana kvalitetnim mišićima i popraćena uvijek originalnom prezentacijom.  Savić je u ovom sportu s razlogom veliko ime što iznova dokazuje sa svakim novim natjecanjem i kompletnošću kojom se na bini može pohvaliti, nismo ga imali prilike gledati neko vrijeme jer je na sebi marljivo radio, a ono što je napravio stvarno treba nazvati impresivnim napretkom.  Pod brojem tri smjestio se Saša Drašković koji je od navedenih najbrutalniji natjecatelj na pozornici. Vaskularnost i gusti tvrdi mišići bili su njegov forte koji ga poguravaju u top tri gdje bi i trebao biti. Imam dojam da je ovo izdanje najspremniji Saša dosad. S leđa se činilo da je sve posloženo kako dolikuje ovakvom natjecatelju, kvadricepsi imaju onaj "sweep" koji je uvijek dobro vidjeti, a ruke kakve ima Drašković ionako već svi ljubomorno mrzimo pa ih baš i ne treba spominjati dodatno. Iskreno vjerujem da je odlučivanje između broja 2 i 3 bio vrlo težak zadatak pa i da je ishod bio drugačiji sumnjam da bi bilo mnogo pokuda - iako bi nezadovoljnih bilo sa svakim rasporedom.

Teško je spominjati bildere, a da se ne dotaknemo i gostujućeg nastupa Petra Klančira i Stjepana Urse koji su metodama prijateljske prisile na binu priveli Lepomira Bakića, velikog šampiona koji je zajedno s njima napravio interesantan show za publiku. Jednostavno ne može biti dosadno ondje gdje se pojave ovi veliki momci. Tako je i Jagodina ove godine ponovno bila spektakl za sebe!

Do Čitanja,
Luka Kuhar

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO