HR (Kuna)
SI (EUR)
1. Dexter Jackson
Na osobnu notu moram Vam reći koliko mi je nevjerojatno što mogu napisati pod broj jedan baš ovo ime. Davno prije nego što sam to mogao sam učiniti, čitao sam o njegovim osvajanjima misleći da će mu karijera biti davno završena prije no što ja uhvatim pero u svoje ruke. Eto ja pišem već neko vrijeme, a najpoznatiji bodybuilding veteran lovi novu madost na bini. Ne samo to, on izjednačava Colemanov rekord od 26 pro naslova i prilično sam siguran da će ga do kraja svog natjecateljskog angažmana srušiti bez većih tegoba. On bi to volio napraviti na ovogodišnjoj Olympiji no to je zasebna priča. U JAR-u Dexter nije ostavio mnogo prostora svojim konkurentima. Bio je pun, 3D i u stvarno dobroj formi. Vidjelo se da nije stisnuo svojih 100% da jednostavno izbaci oči iz sudačkih lubanja, ali nije realno ni trebao. Većina bodybuildera ne može se nositi s njim ni kada je poluspreman. Još uvijek ne pokazuje znakove starenja niti bilo kakvih ružnih nuspojava dugog bavljenja bodybuildingom, a vjerujte mi, ovime se bavi duže nego što sam ja živ i to se obično vidi na tijelu pojedinca.
2. Roelly Winklaar
Zvijer je ponovno posječena oštricom - mogao bi biti naslov Roellyjevog osvrta na ovo natjecanje. Nizozemac je goropadan i vjerojatno velik u Ramy dimenzijama postojanja, no opet nije bilo dovoljno da nadvlada iskusnijeg konkurenta - ovog puta štoviše, nije djelovao nadomak osvajanju kao u New Yorku. Činilo se da više muke mući s natjecateljem pod rednim brojem 3. nego što on zadaje glavobolja Dexteru Jacksonu. Ipak treba mu skinuti kapu na visokoj razini dosljednosti ove godine. Prijašnje faze karijere za njega su bile kao šupalj brod na nemirnoj pučini. Nije se znalo ide li ravno, postrance, ili će svakog trenutka potonuti. Tako vam je do kada na jednom natjecanju izgledate vrhunski, na drugom osrednje, a onda na trećem kao da uzgajate vojničku satniju unutar svog trbušnog zida. Ove godine nije bilo slične problematike i konačno možemo doživjeti Winklaara kao ozbiljnog profesionalca koji Sandowa jednog dana želi držati u svojim rukama, a ne samo biti blizu čovjeka koji će ga na bini podići. Nadam se da će nastaviti u ovom smjeru jer ovakav Roelly zastrašujuće puše za leđima najboljih.
3. Lionel Beyeke
Prije nekog vremena zvao sam ga čovjekom luftićem! Nije mi žao, svi znate zašto je tomu bilo tako. Izgledao je kao lutka na napuhavanje. Savršeno obao, savršeno ne detaljan. (Sad se svi vi pitate otkud ja tako dobro poznajem lutke na napuhavanje jel da? Eh, ljubav piše tužne priče). No, vrativši se na temu koja vas manje tjera na gašenje ovog članka, moram napomenuti da Beyeke konačno izgleda onako kako ga potencijal predstavlja. Ozbiljan bodybuilder nevjerojatnih proporcija dominantno se nadvija nad konkurencijom i pored Dextera Jacksona izgleda ravnopravno. Winklaara bi, da je malo zategnutniji, mogao dobiti bez pogovora, a uz još dodane zrelosti, Dexter bi morao dati sve od sebe da Lionel ne zavlada ovakvim binama. Mekanosti i tragova vode još možemo vidjeti u dijelovima između ramena i bicepsa te lože i gluteusa, no izuzev toga - što je zapravo česta pojava kod velikih bildera - Beyeke ne ostavlja dojam nespremnosti ili neozbiljnosti. Rekao bih da se veselim svemu što može napraviti u pro krugovima, no dat ću mu još jedno natjecanje da me uvjeri kako ovo nije bio samo slučajan izlet u pravom smjeru. Neka čovjek-luftić dokaže da se ispuhao!
Do Čitanja,
Luka Kuhar
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava