Košarica Narudžba

Mr. Olympia rezultati - RHODEN no.1

17.09.2018
Luka Kuhar
Sjajan vikend u Vegasu! Zanimljivo je bilo u svim kategorijama, no vrhunac subotnje večeri bio je Shawn Rhoden i njegov ulazak u "klub" Mr.Olympia šampiona...

1. Shawn Rhoden

Kakva ljubavna priča bodybuildinga i osobitog natjecatelja! Nakon što je prošle godine pokazao jedno od slabijih izdanja u svojoj karijeri, Shawn je pao na margine - zadržavajući se tamo još i dulje kada je morao otkazati pripreme za Arnold zbog zdravstvenih problema.
 
Kao domino efekt, svi su gubili vjeru u Rhodena. Išlo je toliko daleko da se prije Olympije moglo pročitati dosta mišljenja u kojima Shawn jedva upada u top 6-čak top 8. Najbitnije od svega, ono što svako predviđanje i nagađanje pretvara u čistu lutriju - ponovno je bila usmjerena volja i trud jednog čovjeka. Flexatron je odradio sve što je mogao i to se vidjelo na njegovom licu čim je došao na sastanak sportaša koji dan pred natjecanje. Press konferencija uprizorila je mini verbalni duel između njega i Phila, no ponovo je malo tko doživio Rhodena ozbiljno. Uzmete to pod uobičajeni pokušaj trash talka. Netko najavljuje prvaku da će ga skinuti; sve je to već viđen scenarij. Opet naglašavam, bez obzira kako je tko to doživio, jasno je da Shawn uopće nije bio zainteresiran za šamaranje riječima ili bilo što slično. Ovaj vikend bila je njegova misija i najveća borba u karijeri. 
 
U prvom danu suđenja, vrata su ostala otvorena. Phil nije pokazao "game over" izdanje, a Rhoden se mogao pohvaliti figurom karijere. Iduće večeri, "vrata" više nije otvarao Phil. Shawn ih je preuzeo, isprativši Heatha kroz njih.
 
Bilderska magija, umjetnost u pokretima tijela. Na nježne taktove pjesme "Unsteady", Rhoden je laganim kretnjama dokazivao impresivnost svoje figure. Nikakav freak faktor ili wow efekt. Elegantna estetika, proporcije i simetrija. Da je Frank Zane bio za sudačkim stolom, zasigurno bi pljeskao. Učinila je to i publika na Shawnov polagan iskorak i širenje u dupli biceps tijekom slobodnog pozinga. Nije bilo dvojbe - gledali smo neke davno postavljene temelje bodybuildinga u sadašnjem vremenu. 
 
U obje večeri moglo nam je biti toplo oko srca. Bodybuilding je "alive and well".
Rekla bi Rhodenova pozadinska muzika - "A little unsteady", ali na najbolji mogući način. 
 
U četrdeset i četvrtoj godini života, obiteljski čovjek i šutljivi radnik postao je Mr.Olympia.
U dvije tisuće osamnaestoj, linije i proporcije nadjačale su šarolike kombinacije koječega.
 
Shawn Rhoden četrnaesti je muškarac na vrhu bodybuildinga. Novi vlasnik Sandow trofeja. Zlatni bodybuilder Vegasa. Pobjednik. 
Mr.Olympia.
 
2. Phil Heath
 
 
Odmah želim naglasiti - Phil nije loš, nije u totalnoj "banani". Nije propao, nije ni zauvijek izgubljen. Još više želim ukazati na to da bilderska zajednica sada ima unikatnu priliku pokazati nešto nutarnje veličine, karakter i sportski duh tako što se ovim rezultatom neće naslađivati. 
 
Radujmo se Rhodenu, a Heathu više sreće i bolji izgled poželimo za drugi put.
 
Kako je Phil izgubio? Jednostavno. Dva je puta došao s problematičnim trbuhom kojeg nije mogao zadržati na mjestu tijekom pozinga. Nekoliko se puta učinilo gledateljstvu da Heath jedva dolazi do zraka. Znoj, manjak samopouzdanja, smanjena figura - a ista, time čak i pojačana - mana trupa. Prednje poze više uopće ne izgledaju lijepo. 
 
Philova figura u svojoj kompletnosti nije "divna" - ali je unikatna i osobita te u svojim najboljim izdanjima zastrašujuće neuhvatljiva čitavom nizu iznimnih konkurenata. Trik je u ovom "najboljim izdanjima". Proteklog vikenda imali smo prilike gledati sve osim toga. Nije sada bitno smatrate li da je Heath bio na svom vrhuncu 2013te ili 2011te., poanta je - nedostajalo je te iznimnosti u 2018oj.
 
Leđa su i dalje njegov teritorij. Dupli biceps ima fenomenalan reljef mišića s kojim se malo tko uopće želi uspoređivati. Takav je i dupli lat gdje raspolaže jasno izraženom muskulaturom koja je u svakom trenutku prepoznatljiva i vidljiva. Tu ga Rhoden sigurno nije imao.
 
Čekalo se da bude onaj tipični "Mr.Saturday night", no tu mu je čast uzeo Shawn. Phil je po prvi puta izgledao vidno slabije no tijekom prvog dana suđenja. Kroz individualnu rutinu činio se neuvjerljiv, pomalo ispuhan i, nažalost, neoprezan u kontroli trbuha. Čovjek bi rekao da će ga more kritika od prošle godine natjerati da u glavi formira imaginaran steznik oko čitava trupa i steže ga mislima. Ništa od toga.
 
Mnogo se komentara pozvalo na 2008u godinu kada je Jackson uzeo titulu Cutleru. Moram priznati, itekako ima sličnosti. Jay je dvije godine prije toga napravio nezamislivo i konačno srušio Colemana. Glamur stvoren oko sebe umalo je pokopao već iduće godine kada je u kontroverzom raspletu spasio glavu pred Martinezovim naletom. Možda je to bio hitac upozorenja od strane sudaca i poruka Cutleru da s mora skockati. Nije to napravio  - i Dexter ga je preskočio. Zvuči vrlo usporedivo s našim trenutnim slučajem. Prvak se gadno okliznuo prošle godine, a isto mu nije prošlo i ovoga puta. 
 
Phil nije odradio sve što je trebalo i na razini koju mora prezentirati jedan Mr.Olympia.
S druge strane, Shawn Rhoden je pucao iz svih oružja i stisnuo kao nikada prije. 
Ma koliko Phil bio jedinstven figurom - ne može se osloniti samo na to u lovu na Olympia povijest. Dapače, tako je najlakše izgubiti budućnost.
 
Poze (nakon finala)
 
RELAX - Rhoden
QTURNS - Rhoden (osim leđnog)
FDB - Rhoden
FLS - Rhoden
SC - Phil (Rhoden je imao detaljniji lower, ali Heath nadmoćan upper)
ST - Phil (Rhodenova silueta izgleda bolje, no Phil dominira tricepsom)
BDB - Phil
BLS - Phil
AT - Rhoden
MM - izjednačeno (Philov crab most muscular ostavio je vidljivo izbačen trbuh. Rhodenov hands on hips je fantastičan, a ostale varijacije malo previše prokazuju razliku u podlakticama)
 
Heath nije došao na pozornicu kao lošiji bodybuilder ili grozno tijelo. 
Izgubio je od nekoga tko je dao sve što je imao - jer mu se odupirao s osjetno manjim arsenalom od svega što može napraviti.
 
Dugo je godina Phil dobivao Rhodena. Pokazao je to kao izgledan scenarij u njihovim dvobojima. Ovog je puta Shawn upozorio na to da ga ne može dobiti baš bilo kakav Phil.
Titula je izgubljena, a za njegovo dobro se nadam, lekcija naučena.

3. Roelly Winklaar
 
 
Kako je dobro napisati ovo ime unutar Olympia top 3 kruga. Da u bodybuildingu postoji titula mistera simpatičnosti - (a zapravo i postoji s ovom "People s champion") pripala bi njemu. Uostalom, pojas šampiona publike svakako je zaradio. 
 
Biti u najboljoj trojci na planeti za Winklaara se dugo vremena činilo nemogućim. Godinama se postavljalo pitanje gledamo li mi to jednog iznimnog bodybuildera s ogromnim potencijalom ili jednostavno novog freaka? Neku interesantnu verziju Ruhla koji će zaraditi ovacije publike i gdjekad dobre plasmane, no, u pravilu ga nećete gledati kao pretendenta na Olympia titulu ili nešto takvo.
 
Ove smo godine dobili zadovoljavajuć odgovor na to pitanje. Iako smo uglavnom gledali dvoboj Phila i Rhodena, Winklaar pored njih nije izgledao neopasno te je u par poza upozorio da ovdje ne promatramo autsajdera. Njegov prepoznatljivi most muscular nikoga ne ostavlja ravnodušnim te je bez obzira na kvalitetu natjecatelja pored sebe uspjevao izgledati i više no konkurentno.
 
Struk i trbuh kao da nikada nisu bili problem, a valja se prisjetiti - itekako su se "osjetili" u prijašnjim godinama. Relax poza direktno iz sekcije akcijskih figurica, ruke za kuću slavnih i sve kompaktnija figura s razlogom su ga doveli do bronce u Vegasu. Vjerojatno je toga dana bio među najsretnijima u bilderskom Olympia sastavu!
 
4. William Bonac
 
 
Jedno mjesto lošiji no prošle godine, Bonac svejedno ne može biti potpuno nezadovoljan. Sigurno da nije pogodio sve kako treba, ali konkurencija nije bila lagana. Nitko ga nije preskočio bez razloga, niti je promašio u potpunost pa završio neusporedivo dalje no prije. Zadržao se u vrlo uskom krugu izvrsnih natjecatelja, probranom društvu najbolje bilderske petorke.
 
Zapelo je pri figuri koja si ne može dopustiti dodatno dobivanje kilograma jer se struk odmah širi i trup djeluje četvrtasto. S obzirom da nema dug torzo, takva mana postaje vrlo očita, a uz malo potkožne vode i forma je upitna. Ipak, podsjetio nas je na kompaktnost koju posjeduje i tijelo čiji stražnji dupli biceps bez problema može uzdrmati top 3. 
 
Nije bila njegova večer, ali daleko je to od onih koji su zapravo razočarali. Gledajmo ovo više kao potvrdu Bonacove kvalitete i reprizu njegove prisutnosti u vrhuški bodybuildinga. Ako ništa drugo, ne sumnjam da će ga motivirati da još više radi na svim mogućim preinakama figure pomoću kojih može ponovno do jedne od one tri prestižne medalje.
 
5. Brandon Curry
 
 
Uzlazna putanja! Na Brandona se dugo moglo samo odmahnuti rukom uz osjetnu tugi i razočarane uzdahe. Ne zato što ne valja kao tijelo, već se činilo da mu kao natjecatelju valjda nije dovoljno stalo da se dovede u ozbiljnu formu i pokaže jedno ovakvo izdanje koje stiže među najbolje od najboljih te tamo zapravo liči na bildera koji pripada tom krugu ljudi.
 
Ako je netko napravio dobar posao u Kuvajtu - onda je to Brandon. 
2015te na Arnold Classicu ostvario je katastrofalan plasman ispadajući, i to uvjerljivo, iz najbolje desetorke. Činilo se kao da obiteljski život možda ne dopušta ovom natjecatelju da se potpuno posveti karijeri, ili mu eto, zaista nije prioritet. Izgleda odlično, nekompetitivno, ali lijepo. Možda mu je to dosta?
 
Upornim radom napredovao je konstantno i od 2017te zna samo za medalje i Olympia top 10. Ovo mu je prvi ulazak među najbolju petoricu natjecatelja i nije se dogodio zbog manjka konkurencije već isključivo po zasluzi. Sve osim zadnje lože usporedivo je s najboljima, a jednom kada i ona nadođe na tu razinu, čuvajte svoje pozicije, vi u top 3! Forma ostavlja prostora za poboljšanja, no prezentirana na ovaj način - galaksiju je udaljena od onih grozota koje je nekad prikazivao. Super posao Curryja!

6. Mamdouh Elssbiay (Ramy) 
 
 
Znate ono kada narod kaže - klin se klinom izbija? Mora da je i Camel Crew tako razmišljao čitajući komentare i slušajući mišljenja o Ramyju.
 
Tim: Što napraviti s Ramyjem?
Suci, kritičari i fanovi: Ima dovoljno mase, pazite na detalje i formu.
Tim: Znamo! Nek dođe još par kila veći s krupnijim kvadricepsima.
 
Možda im ove godine trebamo reći da je Ramy došao sitan i previše oderan, pa pokušaju pretjerati u tome idući puta. Šteta, prava šteta. Skliznuo je nis plasmane kao niz padinu.
Prejudging izdanje Ramyja moglo je iza sebe sakriti jumbo plakat, automobil, frižider, Waldu i  Edwarda Snowdena, ali od tražene spremnosti ni s. 
 
U finalu drugi čovjek. Drastično spremniji, detaljniji i umjereniji. Noge nisu izgledale kao zrakom napumpane džokejske hlače, a kroz čitavu figuru "priviđale" su nam se i separacije. To je minimum koji Ramy treba napraviti prvog dana - pa onda još poboljšati drugog, ako želi konkurirati za Sandow trofej.
 
Impresivan je za vidjeti, no i osjetno manji Ramy i dalje je najveći natjecatelj na pozornici. Siguran sam, ne treba se bojati da će ostaviti dojam mršavosti ako krene zapravo dorađivati formu. Ovo nije bilo dobro, nikako - jer je iz igre praktički ispao jedan od najvažnijih igrača tako što je sam sebi podmetnuo nogu. Ispričavam se - nožurdu.
 
Sedmo mjesto zauzeo je Dexter Jackson koji je izgledao prepoznatljivo, ali sveukupno siromašnije no prije. Nema mu se što za zamjeriti, no isto tako, nije imao mnogo čime otpuhati momke ispred sebe. Dexter je klasa, to je neupitno i dokazano. Čini se da malo po malo zub vremena gricka o njegovu figuru. 
 
Iza broja osam stoji Nathan DeAsha koji se, malo po malo, postavlja u ulogu redovnog sudionika najbolje desetorke na Olympiji. Velika je to čast za mladog Britanca čija nam "troublemaker" aura u kombinaciji s impresivnom figurom osigurava zanimljive trenutke u budućnosti.
 
Cedric McMillan puhao mu je za vratom, no, istini za volju, nije izgledao kao da bi mogao znatno dalje od ove pozicije. Sve korektno, a ništa posebno, Cedricova građa neće dozvoliti da ga se lako izgura s ovih mjesta, ali nekako ne mislim da su ona njegov maksimalan doseg. Još uvijek bi ga volio vidjeti u borbi s najboljima. 
 
Na deseto mjesto "parkirao" je Steve Kuclo koji zaključuje raspored najbolje desetorice bildera na svijetu. The Kingsnake ima moćnu figuru koja postaje sve vaskularnija. Uz očiti manjak detalja na sebi teško se može suprotstaviti ozbiljnijim momcima iz prve prozivke, no ostavimo mu još vremena i "fore" da pokaže može li to napraviti u budućnosti.
 
U idućem članku pišemo o 212 i Classic Phyisique kategorijama. 
Mislio sam i to uvrstiti ovdje, no vidim da već ima priličan "komad" teksta.
 
Na osobnu notu - ova mi je Olympia bila iznimno draga jer završava pričom jednog upornog čovjeka koji je unatoč gotovo unisonom otpisivanju na kraju podigao Sandow trofej.
 
Bravo Shawn Rhoden.
S bine u Vegasu - direktno u povijest!
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
 
 
 
 
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO